Za vrijeme intoniranja himne Bosne i Hercegovine na otvaranju nedavno održanog Prvenstva specijalne olimpijade u košarci za osobe s posebnim potrebama u Tuzli, Saša Šunjka, jedan od učesnika, ponosno je držao ruku na srcu, da bi po završetku intoniranja aplaudirao što je jače mogao.
Saša je osoba s Downovim sindromom, a prisutan je i aktivan u različitim segmentima društva.
Kaže nam da je njegova najveća do sada neostvarena sportska želja da domovinu u svojoj kategoriji predstavlja na nekom međunarodnom takmičenju.
“Bosna i Hercegovina mi je u srcu. Vjerujem u nju i u sport, a sportisti mogu promovirati BiH na lijep način samo ako vjeruju u sebe, ako imaju sportski duh i ako su korektni. Ja bih isto volio igrati za reprezentaciju BiH. Meni bi to puno značilo. Velika mi je želja da obučem dres Bosne i Hercegovine”, rekao nam je Saša.
Ispričao je i to da voli nogomet i košarku, te da su mu najdraži igrači Edin Džeko i Miralem Pjanić, a omiljeni mu je klub tuzlanska “Sloboda”: “Džeko i Pjanić moji su najdraži nogometaši i drago mi je što odlični igrači poput njih igraju za našu reprezentaciju. I mi idemo na različita takmičenja po cijeloj BiH. Bili smo u Derventi. U košarci nam je najvažnije da okrenemo igru u svoju korist. Svaka lopta i dodavanje su nam važni, a onda neko ide u napad dok neko puca na koš, i nadamo se dobrim rezultatima.”
Saša je u svom rodnom gradu poznat kao osoba koja se uključuje u različite humanitarne akcije. Trenutno s prijateljima iz Udruženja “Korak po korak” izrađuje platnene cekere i prodaje ih, a novac je usmjeren za liječenje sugrađanke, desetogodišnje Zare Sivčević, koja boluje od cerebralne paralize.
Kada smo ga podsjetili na Dan državnosti Bosne i Hercegovine, nasmijao se i svima je čestitao ovaj praznik.
Za razliku od Saše Šunjke, kojem se do sada nije ukazala prilika, Tuzlak Admir Aščerić Bosnu i Hercegovinu uspješno je predstavljao na Ljetnim olimpijskim igrama Specijalne olimpijade, koja je održana u Los Angelesu 2015. godine.
“Bio je lijep osjećaj nastupiti za svoju državu i vidjeti svoju zastavu. Na stadionu je bilo divno. Takmičio sam se u atletici i osvojio sam dvije medalje: srebrnu na 400 i bronzanu u utrci na 200 metara”, ističe Admir ponosno.
Iste je godine Admir s plivačicom Irmelom Peranović i karatistom Borisom Kasumovićem proglašen sportistom godine Tuzlanskog kantona u specijalnoj kategoriji.
Saša i Admir dokaz su da se na osobe s posebnim potrebama u našoj državi treba gledati kao na bogatstvo. Osim što nam na takmičenjima osvjetlaju obraz, istovremeno su i neiscrpan izvor iskrene ljubavi prema ljudima, sportu i domovini, tako da mnogima mogu biti za primjer.
