Ibrahim Hamato je kao desetogodišnji dječak u teškoj saobraćajnoj nesreći izgubio obje ruke.
Međutim, to ga nije spriječilo da nastavi da se bori kroz život i ispunjava svoje ciljeve i ambicije.
Još kao dijete maštao je da jednog dana postane vrhunski sportista, o kome će svijet pričati. Njegova želja oduvijek je bio stoni tenis…
Iako je mogao samo da sanja o tome, jedan detalj natjerao ga je da probije nemoguću granicu i krene tim putem. Kako se na to odlučio, otkrio je nekoliko godina kasnije novinarima:
“Bio sam sudija dok su moji prijatelji igrali stoni tenis. U nekom trenutku jedan od njih je osporio neku moju odluku, a ja sam tad odlučio da počnem da se bavim ovim sportom. Kada nisam našao nikoga da mi pomogne u treningu, počeo sam da treniram sam. Bacao sam nogama lopticu na zid, a onda reketom u ustima pokušavao da je udarim. Dugo vremena sam tako trenirao, stvarno je bilo naporno. Imao sam jake bolove u vratu i ramenima, ali nisam odustao”, kazao je Hamato.
Da san može da postane java, uvjerio se 1991. godine kada je počeo osvajati medalje na takmičenjima.
Te godine igran je afrički turnir za invalide, u kome se osvojio zlato, a kasnije su uslijedile i srebrne medalje, a zatim i poziv za gostovanje na “CNN”-u.
Kada su ga pitali otkud tolika strast prema stonom tenisu, odgovorio je:
“U mom selu u vrijeme kada sam ja bio dijete mogli ste da igrate samo fudbal i stoni tenis, a ja sam igrao oba. Pošto je poslije moje nesreće bilo logično da ostanem da igram fudbal, ja sam se odlučio za stoni tenis, jer mi je bio veći izazov”, odgovorio je Hamato.
Najveće dostignuće za Ibrahima Hamata bilo je učešće na Paraolimpijskim igrama u Rio de Janeiru 2014. godine.
Iako je poražen na kvalifikacionom turniru od Tomasa Raua iz Njemačke sa ubjedljivih 3:0, Egipćanin nije krio zadovoljstvo zbog odlaska u Brazil. Publika je imala priliku da se uvjeri u vanserijski talenat tada čovjeka u petoj deciniji, da iako nema gornje udove igra važan meč na najvećoj sportskoj smotri.
Kao i uvijek skroman, Hamato je u svom stilu tada naglasio:
“U životu imam dvije bitne stvari. Prva je moja žena, koju beskrajno volim, a druga je stoni tenis. U ovoj igri trudim se da ostvarim najveći lični uspjeh, kao i da uživam u svakom poenu. Moja poruka svima je da ništa nije nemoguće i da naporno rade da bi ostvarili svoje ciljeve u onome u čemu smatraju da su dobri. Hendikep nije kad nemaš noge ili ruke, hendikep je kad ne radiš sve ono što možeš i želiš”, kazao je Hamato.
