Ovi optuženici u početku sudskog procesa angažuju privatne advokate, ali im nedugo zatim advokati otkazuju punomoć. Nakon toga optuženi traže da im se dodijele isti ili novi, samo po službenoj dužnosti.
Takve izjave daju i oni kojima je blokirana imovina, vrijedna više miliona KM. Međutim, nakon završetka procesa sudovi ne plaćaju advokate imovinom osuđenih, nego novcem iz svojih budžeta.
Prema podacima koje su prikupili novinari CIN-a, advokatima po službenoj dužnosti je iz 41 suda u BiH u periodu od 2005. do 2010. godine isplaćeno najmanje 32 miliona KM. Troškovi odbrana po službenoj dužnosti rastu iz godine u godinu, a najveću korist ima nekolicina advokata koji su za šest godina zaradili od 500 do 800 hiljada KM, odnosno između 250 i 400 hiljada eura.
Amor Bukić, član Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH i tužilac Republičkog tužilaštva RS-a, kaže kako se dešava da advokat klijentu otkaže punomoć, da bi on potom zatražio istog za branioca, ali po službenoj dužnosti.
‘Nije bitno sad ko se toga dosjetio. Mi imamo saznanja ili prepostavke da pojedini advokati koji budu angažovani od strane optuženog, koji ne mogu možda u dovoljnoj mjeri da ih isplate, oni njima sami sugerišu; ja ću vama otkazati punomoć, a vi onda tražite od suda, pošto morate imati branioca i imate pravo birati advokata, uzmite ponovo mene. To se u praksi tako dešava i sve je to legitimno’, kaže Bukić.
Brojni su primjeri ovakve prakse. Jedan od njih je i predmet Pelak. Naime, Mihriju Pelak iz Sarajeva, direktoricu firme Nekretnine Pelak, Kantonalni sud u Sarajevu osudio je 2009. godine na 20 godina zatvora zbog prevare, porezne utaje, krivotvorenja isprava i obmane pri dobijanju kredita, čime je ostvarila nezakonitu dobit od najmanje 5 miliona KM te oštetila budžet za blizu milion KM. Pelak je prevarila 131 osobu i tri firme, uzimajući od njih novac za stanove koje nikada nisu dobili.
Ona je na početku sudskog procesa, oktobra 2007. godine, sama plaćala svog branioca. U novembru te godine Pelak i njen advokat Muhidin Kapo su podnijeli zahtjev da ga sud imenuje po službenoj dužnosti, navodeći da nije u stanju da snosi troškove odbrane jer joj je sud blokirao imovinu. Za odbranu Pelakove Kapiću je iz budžeta suda isplaćeno više od 47.000 KM (više od 20.000 eura).
Sud odlučuje
Sud BiH je plaćao odbranu bivšim funkcionerima Anti Jelaviću i Gojku Kličkoviću, iako su za njih kao jamstvo za puštanje na slobodu do okončanja postupka uplaćeni visoki novčani iznosi ili date garancije u imovini.
Antu Jelavića, nekadašnjeg predsjednika Hrvatske demokratske zajednice i člana Predsjedništva BiH, Sud BiH je u novembru 2005. godine nepravosnažno osudio na 10 godina zatvora. Jelavić je u početku sam plaćao advokate, koji su ga nakon četiri mjeseca prestali zastupati. Jelavić je potom za advokata po službenoj dužnosti odabrao Dragana Barbarića iz Mostara, kojem je za njegovu odbranu isplaćeno više od 32.000 KM, iako je za jamčevinu, da Jelavić izađe iz pritvora, položen iznos od pola miliona maraka.
Kao i Jelavić, Gojko Kličković, bivši premijer RS-a, dobio je advokate po službenoj dužnosti čiji je rad plaćen iz budžeta suda. Nakon podizanja optužnice 2007. godine, Kličkoviću su dodijeljeni advokati po službenoj dužnosti – Dušan Tomić i Hamdija Veladžić. Njima je do danas isplaćeno oko 120.000 KM ili 60.000 eura.
“To je paradoks i ironija našega pravosuđa: kao nisu u mogućnosti da plaćaju”, kaže Enes Kamenica, tužilac u jednom od navedenih postupaka.
Advokat Duško Tomić kaže da imućniji ljudi ne bi trebali dobivati besplatne odbrane, ali da to nije pitanje ni advokata, ni optuženog, već suda koji donosi takva rješenja.
‘Zakon o krivičnom postupku daje pravo svakom licu da traži da ga brane po službenoj dužnosti, jer ukoliko sud to neće da učini, a on ne nađe advokata, nema procesa. Ja uglavnom izbjegavam da branim po službenoj dužnosti, ali ne smijete vi odbijati odbranu po službenoj dužnosti, vi morate braniti svakog čovjeka koga vam sud odredi’, tvrdi Duško Tomić.
Formular o imovinskom stanju
No, najveći problem je što, ni prilikom dodjele advokata, ni po okončanju postupka, sudovi u većini slučajeva ne provjeravaju da li optuženi ima druge imovine, osim one koju je prijavio.
Amila Kunosić-Ferizović, predsjednica Federalne advokatske komore, kaže da optuženi imovinu ne prijavljuju na svoje ime, pa je teško dokazati da im pripada:
“Budite sigurni da oni nemaju imovine ništa na sebi. On može imati negdje imovinu ali vi ne možete doći do toga, iIli mu je na ženi, ili mu je na djetetu, i to ne možete njemu uzeti. Svako od njih, čim toliko para zarađuje, stoposto ima neke pare, to mi znamo, ali ne možete to dokazati”, naglašava Kunosić-Ferizović.
Način utvrđivanja imovine, prema istraživanju Centra za istraživačko novinarstvo, razlikuje se od suda do suda. U Sudu BiH optuženi popunjavaju finansijske obrasce, a zatim se od njih traži da dostave i dodatnu dokumentaciju. No, navedene informacije ne provjeravaju.
U Kantonalnom sudu u Sarajevu osumnjičeni samo ispunjava formular o svom imovinskom stanju. Sud ne traži dodatne dokumente do okončanja postupka.
Iz Okružnog suda u Banjoj Luci kažu da je obaveza odbrane tokom trajanja postupka da sama dostavlja dokaze o lošem imovinskom stanju optuženog.
Sudija Kantonalnog suda u Sarajevu Jasenko Ružić objašnjava da, čak i da se oduzme imovina licu kojem se sudi, ne postoje propisi koji regulišu način prodaje oduzete imovine, kao ni agencija koja bi upravljala imovinom.
Zbog svega nabrojanog razmatrana je i mogućnost promjene zakona koji regilušu ovu oblast, kaže Amor Bukić, član Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH:
‘Mi smo imali nekih razgovora sa predstavnicima zakonodavne vlasti, nedavno sam i u RS učestvovao na sastanku sa predstavnicima Ministarstva pravde u vezi sa izmjenama ZKP-a, pa čak i te odredbe.’
Dok se Zakon o krivičnom postupku ne promijeni porezni obveznici će i dalje plaćati odbrane onih koji su na kriminalan način pribavili imovinsku korist za sebe.
