Srpska pravoslavna crkva, kao vrhovni duhovni autoritet, procijenila je kako treba proteći dva dana od izricanja presude krvoloku Ratku Mladiću, e da bi se očitovala o presudi i zločincu.
Pa je onda patrijar Irinej izašao pred oči javnosti i urbi et orbi izjavio, da je presuda djelo đavola. Vrhovni duhovni autoritet, velim, čovjek koji je najdirektniji link srpskih pravoslavaca sa Bogom (barem bi trebalo biti tako kanonski i nominalno), tvrdi kako je sam đavo umiješao prste u izricanju presude.
Pa je tako balkasnki koljač nevin, a više sile su se udružile, e da bi osudile “heroja”, kako stoji u predominatnom srpskom narativu.
Izvrnuta logika zla
Budimo do kraja precizni. Patrijar Irinej je rekao, da “silni svetski moćnici rade đavolska dela, a mi trpimo posledice”.
Dakle, ono o čemu je Vučić ćutao, na čemu se Dodik reklamirao, Irinej aminuje. Opet je na djelu nekakva bjelosvjetska zavjera protiv Srba?! Kao i uvijek kolektivna, sastavljena negdje na Zapadu, a cilj joj je ništenje pravoslavnog Srbina, domaćina čovjeka. Nije, nego.
Pa, hajdemo se do kraja povinovati patrijarhovoj dijaboličnoj logici. Ako je sve ovo djelo đavola i njegovih pomagača, znači li to da su sami anđeli, sami meleci pobili 102 djece prijedorske? Znači li to da je božansko proviđenje srebrenički genocid, silovanje žena, djece i muškaraca od Foče do Manjače, paljenje živih ljudi u Višegradu, snajpersko ubijanje djece u Sarajevu, protjerivanje, logorska višestruka mučenja, masovne grobnice…pitam, da li je to onda djelo kakvih dobrih anđela nebeskih?
Jer, po patrijarhu, Ratko Mladić je velikomučenik, kome samo fali oreol sveca pa da hoda iznad vode i haaških fontana. Doduše, i Srpska pravoslavna crkva, kao krovna duhovna institucija naroda srpskog, svesrdno se molitvama, blagoslovima i osveštavanjem topova, tenkova i vojnika, trudila da “anđeoski djeluje” po nesrpskim civilima Bosne i Hercegovine.
To je ta izvrnuta i nakaradna logika. To je taj đavolji posao. Dizati Mladića, onomatopeju samog vraga na nivo arhidobrog čovjeka kome sude đavli. To je pogubno na beskonačno mnogo nivoa, kako za Srpsku pravoslavnu crkvu i njen ugled (ako ga još uvijek ima) tako i za vaskoliki srpski narod, koji se porukama svog prvog pastira truje na onoj najdubljoj duhovnoj razini, koja bi trebala biti superego i korektor svakog zla. A, nije!
Đavo se ne kaje
Patrijarh srpski bi trebao znati bolje od bilo kog Srbina, da je osnovno moralno i kanonsko načelo svih religija, pa time i hrišćanstva i pravoslavlja u ovom slučaju-NE UBIJ. Ako amnestirate i glorifikujete čovjeka koji je krivac za genocid, najgnusnije zločine, šta se onda vi? Đavolji advokat. Saučesnik duhovni.
Ali, nije samo to na stvari. Isto to hrišćanstvo poznaje, priznaje i podstiče instituciju kajanja, pokajanja i okajanja grijeha. I koliko god strano bilo ljudskom umu, presuđenog zločinca Mladića, jedino crkva može podržati na razmeđu svjetova, ovog i onostranog, SAMO I JEDINO ukoliko se pokajao. Takve grijehe niko ne može oprostiti, ali se može barem pokajati.
Svi vi koji ste gledali izricanje presude Ratku Mladiću, ne znam jeste li primijetili kajanje u njega? Dabome da niste. Bio je to posljednji kukavički, grešni i deluzivni pir ratnog zločinca.
Ratko Mladić, ne da se ne kaje, on zamjera cijelom svijetu što ga je progonio i sprječavao da radi to što radi. On je bijesan na ostatak čovječanstva što je u jednom trenutku (na žalost okašnjelom) stalo u kraj monstrumu. Pa tako nakon svega može razmišljati samo Zvijer. I to ona zvijer čije je prvo slovo veliko. Ono arhetipsko zlo, onaj praiskonski ništitelj Belzebub, Lucifer, vrag, đavo šejtan sami.
I patrijar “to” brani?!
To je samo jedan segment krivice Irinejeve, ta šejtanska advokatura. Na žalost, to je manji dio problema.
Učitavanje zla u duhovni kod
Na većinski srpskim prostorima u Srbiji i entitetu Republika Srpska, patrijarh ovakvim izjavama sa ovog nivoa, samo štanca, bukvalno kao na pokretnoj traci, mlade ljude ispranih mozgova, kojima je zlo zamijenjeno za dobro i koji su sutra spremni da “ginu za svetu srpsku zemlju” . Reći da je presuda Mladiću “đavolsko delo”, ne samo da je perverzna zamjena teza, to direktan je poziv na nakaradnu duhovnu mobilizacija, na sljepilo nesagledivih razmjera. To je učitavanje zla u duhovni kod mladih ljudi.
Ali sve ovo, zapravo, i nije toliko nesagledivo.
Milorad Dodik je u svom prvom obraćanju po izricanju presude rekao kako će iz udžbenika biti izbrisano sve što ima veze sa radom Haškog tribunala. Pa će tako sustavno ništenje povijesti dovesti do potpunog zaborava genocida, masovnih zločina i neviđenog etničkog čišćenja. A, na sve to ide jedan “amin” srpskih duhovnih pastira.
Jasno je svima da se poslije Mladića vrši baš ta, duhovna priprema za ideološki narativ novih Mladića. Perverzno zvuči, ali stasavaće nove generacije, ne mladića, nego Mladića. Po ustaljenoj nakaradnoj matrici po kojoj zločinac nije zločinac, nego heroj, a taj završni dodir, kojim se zločinac “prevodi” u carstvo velikomučenika, heroja i kvazisvetaca daje Srpska pravoslavna crkva. Pogotovo i baš ovakvim izjavama patrijarha.
Crkva kao duhovna sigurna kuća za ratne zločince
I nije Irinejev istup nikakav sporadični incident. To je dogmatska kanonika, to je uputstvo za dalje, to je put kojim će se u dogledno vrijeme kretati mejnstrim mišljenje u Srba. Pa vam srpski kler dođe nešto kao sigurna duhovna kuća za ratne zločince. Pa onda svi silni zločinci sa aminom crkve, sa krstom i brojanicom oko ruke bivaju prevedeni u “cartvo pravednika”.
I kako je to grozotno ljudski. Da se Irinej i ostala bratija mole za duše koljača. Pa, što se od njih niko ne prevari pa da se pomoli za dušu Fatime Muhić, ubijene bebe srebreničke? Što se niko od otaca pravoslavnih ne pomoli za pokoj duše onih 102 ubijene djece u Prijedoru?
Nije đavo da su njihovi nevini životi po crkvenoj hijerarhiji ispod života kasapina iz Kalinovika? Ili možda baš jeste đavo.
Samo, čini se da je vrag patrijarhu otupio rasudne moći. Jer da nije, ne bi stao u zaštitu krvnika, nego bi se pomolio za nevino pobijene civile njih na desetine hiljada u BiH. A, bilo bi dobro da patrijarh Irinej radi svoj posao kako treba. Da se obrati Svevišnjem i prvo zatraži oprost za svoje riječi.
A, za Ratka Mladića nema šta da kaže. On se ne kaje i od njega je odavno i Bog digao ruke.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
