beogradski top-voditelj Ivan Ivanović, koga su gradske vlasti dovele da našoj omladini, željnoj svega i svačega, saspe toliki niz uvreda u lice. A sve to mrino sa terese posmatrao je ministar Rasim Ljajić i uživo prenosila Regionalna televizija! U petnaestominutnom „performansu“, Ivanović je, uz blagoslov SDP-ove vlasti, preko četrdeset puta sasuo sočne psovke na račun svega što se dalo opsovati, pa je u jednom trenutku čak i pozvao omladince da konzumiraju drogu, doduše onu blažu, travnatu varijantu.
Zar nije bilo dovoljno što je GU Novi Pazar, prema svom priznanju, utrošila 22.000 eura, za ovu cirkusijadu. Umjesto da radnicima JKP „Čistoća“ isplati zaostale plaće ili pomogne onima koji ne mogu porodici obzebijediti ogrjev i topli obrok, oni su se odlučili da im malo „topline“ osiguraju pod vedrim nebom i uz floskulu „pjesme i igara“ napune njihove gladne trbuhe. Priličili li jednom ministru da sa smiješkom sluša kako spomenuti beogradski hoštapler najgnusnije vrijeđa Amerikance, Engleze, Slovence, Hrvate… Zar se ne stidi gradonačelnik Mahmutović što je na „njegovom veselju“ beogradski šoumen vrijeđao kćerke, sestre i žene njegovih sugrađana i iste pozivao na nemoral i poroke?
A gospodin iz beogradskih kuloara pokupio je sve moguće stereotipe o Novom Pazaru, o Sandžaku, o Bošnjaku i Bošnjakinji. Nije žalosno što on smatra da je došao u konzervativnu, zaostalu i primitivnu sredinu, već što su mu domaćini odobrili i potvrdili takvo shvaćanje i ponašanje. Zašto nikada ne čusmo ni Ivana Ivanovića ni nekog drugog da na beogradskim trgovima ospe toliku dozu ne nepristojnosti, već uvreda na svakog onog ko iole ima dostojanstva i morala u sebi. Znači li to da smo mi ovdje u Sandžaku toliko primitivni da jedino možemo razumjeti i zabaviti se ako nam neko direktno ili indirektno opsuje majku majčinu! Reći će: „Pa on nije psovao nas, on je samo govorio masne provale i viceve na račun drugih.“ A zar javno i zvanično psovanje bilo koga u prisustvu najvećih gradskih i državnih zvaničnika, pozivanje i veličanje nemorala i droge ne predstavlja šamar za sve koji u sebi imaju trunku stida i morala.
Prevara koju su SDP-ove vlasti napravile naspram naših čednih omladinaca, omladinki i njihovih roditelja teža je od bilo kog kriminala. Ne pristajem, ne dozvoljavam da su naše čedne djevojke i mladići, ili bar većina njih, odgojeni na vulgarnostima kakve su im servirane 31.12.2011. na trgu u Novom Pazaru. Organizatori su iskoristili njihovu želju da se bar malo istisnu iz svakodnevnice, pa su im umjesto dolične zabave servirali ovu ružnu predstavu sotoninih „stihova“. Odaslata je poruka u naše domove, u domove naših susjeda, u domove naše dijaspore, u domove naših prijatelja i neprijatelja diljem svijeta da su Novi Pazar i Sandžak leglo primitivizma i vulgarnosti. Na svu sreću, netom prije ovog sramnog događaja, 22.12.2011. svi oni su imali prilike vidjeti pravu manifestaciju kulture, tradicije i običaja koja je baš iz Novog Pazara odaslana u svijet. Taj princip dobra, dobrote i ljepote nadjačava ovu harangu zla, primitivizma i poročnosti, kao što svjetlo razbija tminu. A uz to, cjelokupan program 22. decembra na „Sehari bošnjačke kulture“ koštao je cirka 780 eura, koje su finanisrali svjesni i savjesni Bošnjaci ne opterećujući nikakav budžet, dok su za ovu sramotu 31. decembra čelnici GU Novi Pazar, i ne pitajući nas građane, iz naših džepova potrošili minimum 22.000 eura.
Zvanično, Ivanović je besplatno izveo svoj performans te sramne večeri. Da je sreće da su gradske vlasti platile koliko god je htio samo da šuti i ne dolazi iz prijestolnice i nanosi nam ovu bruku i bijedu. Ako su gospoda ministar Ljajić i gradonačelnik Mahmutović mislili da će ovakvim činom privoliti naše omladince i omladinke da se ugledaju na ljepotane iz prijestolnice, grdno se varaju. Nema te svirke koja će iz njihovih srca istrgnuti stid i moral koji su im rođenjem darovani. Zato ova sramota ide isključivo na adresu ministra koji je s rukama u džepovima, sa balkona jednog stana, došaptavao Ivanoviću šta i kako da sugerira našoj omladini i gradonačelnika Mahmutovića koji je svojim potpisom ovjerio ovaj duhovni kriminal.
Autor je predsjednik Bošnjačke kulturne zajednice Jahja Fehratović