Staljin je 1941. odlučio ekshumirati posmrtne ostatke mongolskog vođe iz 14. stoljeća Timura Lenka uprkos upozorenjima da će na sebe navući prokletstvo. Njemačka je napala SSSR tri dana kasnije!
Tamerlan (poznat i kao Timur Lenk) bio je mongolski vladar koji je živio u 14. stoljeću i bio je jedan od najpoznatijih i najokrutnijih osvajača, ali i čovjek velike inteligencije i iznimnog obrazovanja. Bio je jedan od prvih mongolskih vođa koji je prešao na islam, a sa ratnih pohoda u grad Samarkand je dovodio graditelje i umjetnike kako bi iz toga grada napravio prijestolnicu svih prijestolnica.
U Uzbekistanu ima status velike i važne povijesne ličnosti. Njegova grobnica se smatrala svetom. A Tamerlan je sahranjen u mauzoleju na kojem su zapisane strašne riječi:
– Krvavi rat će započeti, ako se ova grobnica otvori!
Obično lokalno praznovjerje
I nikome stoljećima nije padalo na pamet otvoriti grobnicu. No onda je to odlučio napraviti Staljin. Odlučio je oskvrnuti pepeo osvajača unatoč prokletstvu. Bio je silno impresioniran životom i djelom slavnog vladara. Skupini antropologa naredio je da otputuju u Uzbekistan na specijalnu misiju koja je glasila:
– Pronađite grob tatarskog emira Tamerlana i donesite mi njegove ostatke!
Kad je ekspedicija na čelu sa Mihajlom G. Gerasimovom došla po emirove ostatke, čuvari grobnice bili su očajni i molili su antropologe da ne diraju grobnicu i ne provode ekshumaciju. Upozoravali su da će – ako se san ovog mongolskog vladara poremeti – uslijedit velika nesreća.
Vođa antropologa Gerasimov odbacio je ova upozorenja, smatrajući da je to obično lokalno praznovjerje i proveo Staljinovo naređenje do kraja. Otvorio je kovčeg sa Tamerlanovim ostacima.
Njemačka invazija i Staljinov strah
Slavni osvajač ekshumiran je 19. juna 1941. godine. Kada je Tamerlanov kovčeg izvađen, na njemu je pisalo:
– Kada ustanem iz mrtvih, svijet će se tresti!
I, zaista, operacija Barbarossa – njemačka invazija na Sovjetski Savez – počela je tri dana kasnije, 22. juna 1941. godine. Deseci miliona Rusa izgubili su život. Ruski naučnici odmah su htjeli da vrate posmrtne ostatke. Staljin je nakon godinu dana na to jedva pristao. Dio zasluga vraćanja emira u njegov grob pripada i ruskom snimatelju Maliku Kajumovu, koji je bio prvobitni član ekspedicije i upozoravao na kletvu i prije nego li je grobnica otvorena. Poslije je otišao u rat, ali nije odustao od molbi, pa je preko nekoliko generala slao molbe Staljinu da vrati ostatke nazad.
Kako je Staljin u to vrijeme bio prilično praznovjeran, zapravo, hvatao se i za najmanju slamku kako bi preokrenuo rat, na kraju je odlučio popustiti. Tamerlanovi posmrtni ostaci vraćeni su u Uzbekistan neposredno prije pobjede Rusije kod Staljingrada, bitke koja je bila prekretnica u Drugom svjetskom ratu. Svi su vjerovali da je Staljin, vrativši Tamerlana u njegov mauzolej, otjerao ovo “srednjovjekovno prokletstvo“. Nekoliko mjeseci kasnije njemačka Šesta armija u Staljingradu se predala.
