S početkom zimskog računanja vremena, kod mnogih se u dušu usele i osjećanja sjete i sivila.
Kod nekih to nije obično neraspoloženje izazvano manjkom dnevne svjetlosti – kod nekih je to sezonska depresija, poznata kao SED.
Ovaj poremećaj raspoloženja izaziva niz simptoma, uključujući i predugo spavanje, čežnju za hranom bogatom ugljikohidratima i debljanje, piše The Guardian.
Pošto se razlikuje od kliničke depresije, koja najčešće dovodi do nesanice i gubitka apetita, SED se miješa sa drugim “lakšim” poremećajima ponašanja, a ustvari je samo različita verzija iste bolesti.
“Ljudi koji imaju SED su podjednako bolesni kao oni koji pate od kliničke depresije”, kaže Branda Memehon, psihijatar Univerziteta u Kopenhagenu.
Međutim, važno je istaći da postoji i mnogo oblika poremećaja raspoloženja koji se također javljaju u periodu jeseni i zime i koji imaju slične epizode kao SED, ali se ne svrstavaju u kliničku depresiju.
Nije utvrđeno zašto se SED javlja, ali postoje sumnje da je povezan sa evolucijom. Oko 80 posto onih koji pate od ovog poremećaja su žene, naročito mlađe, dok se kod starijih simptomi mogu izgubiti.
“Pošto utječe na veliki dio populacije, mnogi istraživači misle da je SED posljedica čuvanja energije u prošlosti”, kaže Robert Levitan, profesor Univerziteta u Torontu.
“Prije deset hiljada godina, tokom ledenog doba, ova biološka tendencija usporavanja tokom zimskog doba bila je korisna naročito za žene u reproduktivnom periodu, jer trudnoća zahtjeva mnogo energije. Međutim, sada smo društvo koje funkcionira 24 sata dnevno i od nas se očekuje da smo sve vrijeme aktivni, što može biti vrlo naporno. Međutim, ne možemo saznati koliko ljudi osjeća simptome SED-a.”
Mnogi biološki sistemi učestvuju u čovjekovom osjećaju motiviranosti, energičnosti i organiziranost u našem biološkom satu. Poznato je da dopamin i norepinefrin igraju ključnu ulogu u pogledu toga kako se budimo. Također, utvrđeno je da se melatonin, hormon koji kontrolira san, kod ljudi s ozbiljnim oblikom SED-a luči u pogrešno vrijeme tokom dana.
Od značaja je i serotonin, neurotransmiter koji regulira raspoloženje. Sve je više dokaza da je serotonin pod direktnim utjecajem dnevnog osvjetljenja. Naime, kad svjetlost padne na ćelije mrežnjače u dnu oka, one šalju signal u dio mozga koji integrira različite čulne spoznaje sa kontrolom biološkog sata. Također, on je povezan sa drugim dijelom mozga iz kog potječu svi receptori serotonina u mozgu.
Pošto zimi imamo manje dnevnog svjetla, ova mreža se ne aktivira dovoljno često, pa kod nekih ljudi dolazi do drastičnog pada serotonina, što povećava šansu za nastankom epizode depresije.
Međutim, u nekim narodima zabilježen je iznenađujuće mali broj slučajeva ovog poremećaja, a među njima su i Islanđani.
“Oni kao da su genetski zaštićeni od SED-a”, kaže Levitan.
Za ljude iz SED spektra postoji mnogo lijekova, a najpopularniji je terapija svjetlošću, kojom se vještački stimuliraju neurotransmiteri u mozgu.
Također, jako je važno da ljudi s ovim poremećajem izbjegnu da previše spavaju i da ranije ustaju.
