Hrvatski pisac, novinar i scenarist Ante Tomić u razgovoru za Radio Slobodna Europa (RSE) govori o situaciji u Hrvatskoj, onima koji žele odlučivati o kulturi, a sa kulturom nemaju nikave veze.
“Teror koji neobrazovani i nekulturni žele provoditi nad obrazovanjem i kulturom je nesnosan”, kaže pisac iz Splita.
RSE: U svojim kolumnama često pišete o primitivizmu koji se valja Hrvatskom. Primitivizam vodi u isključivost, mržnju, negiranja svih onih koji misle drugačije. Koji su prema Vama razlozi takvog stanja?
Tomić: Najprije, živimo u jednoj dubokoj ekonomskoj krizi već godinama i ona postaje sve gora. Drugo, dogodilo se jedno strašno razočarenje demokracijom. U toj kombinaciji materijalne bijede i razočarenja konvencionalnim demokratskim metodama, dobijate ono što se i inače dobija u takvim situacijama. Ljudi se užele nekakave diktature, nekakvog desničarskog nasilja, postanu gnjevni prema manjinama. Sve ono čemu smo do sada puno puta svjedočili.
To nasilje i netrpeljivost se, naravno, ne događa samo u Hrvatskoj, nije samo ekskluzivno hrvatski slučaj. Taj fašizam, tu mržnju prema drugima i drugačijima, nacionalnim manjinama, homoseksualcima, prema sirijskim izbjeglicama, gledamo diljem istočne Evrope.
RSE: Čini mi se da kod vladajućih struktura u Hrvatskoj ima jedne vrste cinizma kad se obraćaju građanima, kao da ih vuku za nos… uvjereni da mogu sve?
Tomić: Oni u ovom trenutku mogu sve. To čak i nije cinično. Mi u Hrvatskoj, u ovome trenutku, imamo jednu užasnu vlast, ali nemamo rezervno rješenje. Nemamo opoziciju koja bi mogla preuzeti vlast. Socijaledmokratska opozicija je u jednom takvom stanju, da čak ni ja, koji očajnički žudim za promjenama, ne bih glasao za socijaldemokrate. Situacija je zapravo bezizlazna.
RSE: I nedavno priča o zakonu o obitelji, s nakaradnim idejama što je obitelj i kako treba djecu odgajati da budu domoljubna… izazvao je oštru reakciju javnosti, ali kada se bura stiša plašim se da će se priča nastaviti.
Tomić: Ona će se svakako nastaviti i ne znam koliko će to potrajati, jer u ovom ludilu nemamo zrelu, ozbiljnu, odgovornu, građansku opoziciju koja će se suprostaviti i sve većem uplitanju Katoličke crkve u društvo.
RSE: Godinama se tolerirala pojava ustaštva, fašističke parole su se proglašavale starim hrvatskim pozdravom. To kao da, uz svu navodnu ogradu od tih pojava, dobija sve više prava u javnom diskursu?
Tomić: Da, dobija. Prije nekoliko godina sam mislio, a bilo me je sramota priznati, da Hrvatska nije tako luda kao Srbija. Mi, recimo nismo imali pojave kao što su Dveri. Nismo imali tako otvorene fašiste na našoj političkoj sceni, ili, makar, su bili toliko marginalni da ih se nije ni primjećivalo.
No, danas, čini mi se da je Hrvatska luđa od Srbije. Mi imamo užasnije političke pojave nego Srbija u ovom trenutku i one su svakim danom sve snažnije i to upravo zato što je ta, tobože umjerena vlast nekakvog desnog centra, toliko uplašena od tih radikala da im se ne usudi otvoreno suprotstaviti.
RSE: Svemu tome treba onda dodati i to što pojedini katolički svećenici sve češće s oltara šalju političke poruke, pa i one vrlo isključive. Zašto je Katolička crkva postala gotovo nedodirljiva?
Tomić: Da, šalju vrlo isključive poruke, a nedodirljiva je postala zato što joj je to dopustila vlast. A i sama ta vlast je toliko slaba da se ne usudi suprotstaviti biskupima, posebno ovim radikalnim biskupima. Vjerujem da i među svećenicima ima onih kojima se ne sviđa takvo djelovanje crkve, ali je ta nekolicina toliko malobrojna da se i ne primijete.
RSE: Sjećam se da su nekada organizacije branitelja određivale što će se i kako snimati, prosvjedovale su zbog novinskih tekstova i filmova, a sada isto tako. Mora li to baš tako biti?
Tomić: Ja to vrijeme ne pamtim. Bio sam tada mali, pa mi to i nije svježe u uspomenama, ali ovaj teror koji neobrazovani i nekulturni žele provoditi nad obrazovanjem i kulturom je stvarno nesnosan. Mi imamo situaciju u kojoj ljudi koji ne ide u kazalište i koji ne znaju što je kazalište, misle da mogu propisivati kako bi trebalo izgledati kazalište. Ljudi koji s kulturom nemaju nikakve veze odlučuju što je hrvatska kultura. To je grozno!
RSE: Uz rijetke iznimke iz glumačkih redova ipak se pristalo na otkazivanje Međunarodne noći kazališta jer jer se poklopila s Danom sjećanja na Vukovar? Kako je moguće da Ministarstvo kulture pristane na ucjene iz braniteljskih udruga?
Tomić: Kao što sam rekao, ta tobožnja građanska desnica, odnosno ona za koju smo mislili da je građanska desnica, stalno popušta pred ucjenama. I premijer Andrej Plenković i ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek su strašni slabići prema tim nasilnicima i bukačima koji su ništavne pojave.
RSE: No, očito uspijevaju u Hrvatskoj?
Tomić: Da, uspijevaju. Ipak vidim da se među ljudima pojavljuje strašan revolt, puno je bijesa. Vidim da to više ne žele trpjeti. I ja sâm pišem iz tog nekog bijesa, pun sam gnjeva i prepoznajem to u ljudima koji mi masovno prilaze na ulici i zahvalni su mi zbog toga što sam napisao. Naprosto su zahvalni što još ima nekoga tko nije posve lud. Ohrabruje ih što misle da ima još ljudi i koji su, kao oni, željni promjena.
RSE: I Vi i ja smo rođeni u bivšoj Jugoslaviji. Nećemo o državi koja ne postoji više od 25 godina… ali zašto se uvijek nekom prilijepi etiketa da je “Jugoslaven” kada ga treba ocrniti u javnosti ili otvoriti “lov” na tu osobu?
Tomić: To je, naprosto, teror gluposti na koji se ovdje masovno pristaje. Mi pristajemo da nas neki glupi i pokvareni ljudi teroriziraju. To je tako. Valjda ih se zato i plašimo. Nemam pojma.
RSE: Napisali ste uspješne filmske scenarije. Otkud zanimanje za tu vrstu umjetničkog izraza i da li spremate nešto novo?
Tomić: Poželiš o svemu ovome napisati neku priču, neki filmski scenarij ili prozu. Uskoro ćemo Rajko Grlić i ja početi pisati jedna scenarij. Iskreno, nešto smo već počeli raditi, ali sve je na tako dugačkom štapu da ne bih ništa najavljivao.
