Nevladina organizacija „Info Point“ već dvije godine pruža pomoć izbjeglicama u Srbiji čiji se broj od augusta ponovo povećava. Oni koji su krenuli ka Evropi kažu da su napravili veliku grešku.
Said Akbar je Afganistan napustio prije dvije godine. Trenutno se nalazi u Beogradu i 35 puta je pokušao preći srbijansku granicu. U Srbiju je preko Turske i Bugarske došao prije 18 mjeseci. Od tada, zajedno sa prijateljima, pokušava preći granicu na sjeveru Srbije i nastaviti put u zapadnu Evropu. „Danas sam došao iz Mađarske. Jučer sam deportovan i u dva sata poslije pola noći sam vraćen u Beograd”, kaže Said.
Sara Ristić, koja za Centar za zaštitu, edukaciju i osnaživanje izbjeglica „Info Park” radi kao psihijatar, kaže da krijumčari u noći dolaze do glavne autobuske stanice u Beogradu. Cijene su visoke. Krijumčari za transport kopnenim putem do Italije traže 1.800 eura. Sara Ristić kaže da ovaj centar dugo vremena evidentira izbjeglice koje dolaze u Srbiju.
„U augustu samo zabilježili najveći broj novopridošlih izbjeglica u toku ove godine. Prije svega se radi o iračko-kurdskim porodicama koje su u Beograd stigle preko Bugarske. U toku predhodnih nekoliko mjeseci su preko Makedonije u Srbiju uglavnom dolazili samo muškarci iz Afganistana i Pakistana”, kaže Ristić.
Ako ne može morskim, onda može kopnenim putem
Ona smatra da je broj novopridošlih izbjeglica u Srbiju porastao zbog zatvaranja rute preko Sredozemlja. Naime, otkako je izbjeglicama otežano da preko Sredozemnog mora dođu do Sicilije, veliki broj izbjeglica ponovo pokušava preko „Balkanske rute” do dođe do zapadne Evrope.
„Rumunija više nije omiljena za izbjeglice jer do zapadne Evrope ponovo moraju preko mađarske teritorije. Mađarska je za njih veliki problem. Zbog toga mnogi pokušavaju preko Hrvatske jer je tako najbrže. Međutim, oni koju su pokušali preko Rumunije su zadržani. Nekoliko mjeseci niko nije mogao nastaviti put prema zapadnoj Evropi. Nakon toga je vjerovatno granična sigurnost oslabila i mnogi su došli ovdje”, kaže Sara Ristić.
Savjet prijateljima
Rumunska granična služba je pooštrila kontrole i ponovo sa svoje granice vraća i izbjegličke familije. „Info Point” smatra da zbog toga aktuelni trend nije dugotrajan. Sara Ristić kaže da srbijanski humanitarci uvijek pitaju izbjeglice gdje namjeravaju otići: „Malo je onih koji kažu da žele u Njemačku ili Austriju jer su čuli za prisilni povratak. Većina naših izbjeglica su muškarci iz Afganistana i Pakistana. Informacije o prisilnom povratku dobijaju od rađaka koji su već u Njemačkoj ili Austriji. Zbog toga pokušavaju otići u neku drugu zemlju”.
Kada putem telefona razgovara sa majkom Said joj laže da mu je dobro i da živi u lijepom i dobro održavanom izbjegličkom centru. Sasvim drugačije razgovara sa prijateljima koji su još uvijek u Afganistanu i koji ga pitaju za savjet.
„Molim vas nemojte dolaziti u Evropu. Nije onako kako je meni rečeno da je Evropa dobra, da se u njoj može raditi i da se za mjesec dana može obogatiti. Već godinu i po dana živim u Srbiji. Svakom kažem: ne dolazi ovamo. Nakon toga čujem kako kažu da se s njima šalim. Onda me pitaju: pa zašto si ti otišao? Na takvo pitanje odgovaram: napravio sam veliku grešku”, kaže Said Akbar.
