Nevjerovatno je da opet, pred očima cijelog svijeta, na takav način muče ljude, kažu preživjeli Srebreničani.
Masakri nad arakanskim muslimanima (Rohinjama) u Mijanmaru i njihov bijeg koji je potom uslijedio podsjetili su preživjele žrtve genocida u Srebrenici na “Marš smrti” 1995. godine, prenosi Anadolija svjedočenja preživjelih Srebreničana.
Fotografije muslimanskih izbjeglica iz Mijanmara, snimljene nakon napada, slične su fotografijama i videozapisima ljudi u Bosni i Hercegovini dok kroz šume bježe nakon što su srpske snage pod zapovjedništvom Ratka Mladića zauzele Srebrenicu 1995. godine, pričaju svjedoci.
Muhamed Omerović imao je 18 godina kad je počeo posljednji rat u Bosni i Hercegovini. Tada se pridružio vojsci kako bi štitio teritorij i narod, a u Srebrenici se našao polovicom 1995. godine, u vremenu kad je počinjen genocid. Punih sedam dana proveo je u “Maršu smrti”.
“Iz te kolone, iz koje je bilo gotovo pa nemoguće izaći živ, dragi Bog je dao da je nas nekoliko, negdje oko dvije-tri hiljade preživjelo tu torturu, vjerovatno da bi ostali kao živi svjedoci načina ubijanja naših sunarodnjaka u genocidu koji je kasnije presuđen i ozvaničen kao genocid na teritoriji Bosne i Hercegovine”, priča Omerović.
‘Nevjerovatno dno ljudskosti’
Kao mladić je, kaže, razmišljao da kao čovjek ima pravo i moralnu odgovornost dati doprinos u spašavanju sunarodnjaka.
“Nevjerovatno je da opet, pred očima cijelog svijeta, pred očima svjetskih civilizacija, na takav način muče ljude. Mislim da je ova planeta doživjela nevjerovatno dno ljudskosti”, smatra Omerović.
Prema njegovim riječima, “bol koji je srcem i dušom tada osjećao danas osjećaju muslimani u Arakanu”.
“I danas se, nakon svega, mirno posmatra ubijanje muslimana u Mijanmaru. Sramotno je to što se čini tim ljudima”, priča Omerović.
Kome su Rohinje krive?
Kad je počeo rat u Bosni i Hercegovini, Idriz Smajić imao je 17 godina.
“Saosjećam sa ovim narodom (Rohinjama), kojem se dešavaju slične, možda i gore stvari od onih koje smo mi preživjeli”, smatra Smajić.
Napominje kako bi bio “zahvalan kad bi mogao pomoći i barem na sekundu da se probudi nečija svijest i da se uradi nešto pozitivno za taj narod”.
“Ne shvatam koji je cilj svega toga što se radi narodu koji nije ni za šta kriv. Njihova jedina krivica mogla bi biti to što se nalaze na tom području svijeta. U potpunosti saosjećam i u potpunosti mi je žao tog naroda. Nije bitno koju religiju, koju vjeru zastupa, koje je boje kože. Ne znam šta taj narod smeta nekome”, dodao je Smajić.
Upozorio je kako muslimani iz Arakana “nemaju kuda pobjeći”.
Još je podsjetio kako je za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini postojala vojska, a da muslimani u Arakanu nemaju priliku ni za to, “niti imaju nekoga ko bi štitio njih i njihova prava”.
