Narativ ovog ostvarenja bit će podijeljen na tri dijela – život, rat i genocid, odnosno egzekucije Srebreničana u Potočarima i Žepi, mučenja i strijeljanja na putu spasa u mjestima Kravica, Konjević-Polje i Nova Kasaba, te njihovoj borbi za goli život u šumama kod Nezuka i Starića kod Kladnja.
U fazi predprodukcije prvi je igrani film o genocidu u Srebrenici, naslova Godine Genocida, a njegova premijera najavljena je za 10. juni 2018. godine. Glavna je producentica filma Measa Ibraković ispred produkcijske kuće “Maak Film Production”, a glavne uloge dodijeljene su Garyju Jonesu iz Irske, Selmi Alispahić, Adi Dulasu, Darji Badnjević, Mirsadu Ibiševiću, Rijadu Gvozdenu, Ademu Smailhodžiću, Elmi Juković, uz za sada neobjavljena imena iz Hrvatske, Srbije i Engleske koja će zaokružiti glumačku podjelu od 400 glumaca i statista.
Narativ ovog ostvarenja bit će podijeljen na tri dijela – život, rat i genocid, odnosno egzekucije Srebreničana u Potočarima i Žepi, mučenja i strijeljanja na putu spasa u mjestima Kravica, Konjević-Polje i Nova Kasaba, te njihovoj borbi za goli život u šumama kod Nezuka i Starića kod Kladnja, koji će se međusobno ispreplitati i u konačnici pokušati ukrotiti i spasiti od zaborava srebreničku tragediju kao jedan od najsvježijih zločina protiv čovječnosti u 20. stoljeću. Scenarij i režiju ovog ostvarenja potpisuje Mirsad Ademović, iza kojeg su dva ostvarenja – kratki igrani X Mutual Fear i dokumentarac Identitet, a koji je u srebreničkom genocidu izgubio 27 članova svoje porodice.
“Filmski projekt Godine Genocida počeo sam pripremati 2008. godine i njegova je priprema trajala sve do rezolucije u Vladi Engleske i konačne presude Haškog tribunala o genocidu u Srebrenici. Nakon presude Haškog tribunala, konačno je došlo vrijeme da Srebrenica dobije svoj film koji će umjetničkim radom biti opomena svima koji na neki način negiraju ono što se desilo u Srebrenici, ali i poruka generacijama koje dolaze. Naša je produkcija nakon dugomjesečne pripreme već početkom augusta krenula s radom koji je možda i najzahtjevniji dio projekta, a polovinom oktobra ove godine konačno počinjemo snimanje s glumcima koji igraju glavne uloge”, rekao je u izjavi za Stav Mirsad Ademović, nastavljajući iznositi razloge upuštanja u realizaciju jednog iznimno zahtjevnog, složenog i skupog filmskog projekta:
“Meni je Srebrenica majka, ona me je rodila. Ja sam zahvaljujući dragom Allahu preživio, ali moram naglasiti sljedeće: moj šestogodišnji sin, pukom slučajnošću, ostao je zatočen u selu Bulogovina i s mojom majkom, tj. njegovom nanom, preko šume Bukovik uz hrpu neprijateljskih granata uspio prebjeći do Potočara, gdje ga je moja mama krijući u dimijama u autobusu prevela u Kladanj. Moj četrnaestogodišnji brat Senad nosio je sa starijim bratom, zetovima i rođacima preko šuma mog oca Sulju, koji je bio invalid od prije rata. Četnici im nisu dali da se sa mnom sastanu, nisu im dali da osjete bar nekoliko dana života bez straha. Zarobili su ih i s hiljadama drugih Srebreničana, žicom vezanih ruku, strijeljali.
S druge strane, meni kao filmskom radniku tragedija Srebrenice predstavlja kinematografski izazov i želim da bude urezan u filmskoj industriji i da ne ostane samo mrtvo slovo na papiru.” Jedna od naslovnih uloga u ovom ostvarenju pripala je mladoj bh. glumici Darji Badnjević. “U filmu Godine Genocida igram jednu od glavnih uloga, djevojku iz Srebrenice čiji je život u opasnosti i koja se trudi da se spasi bježeći kroz šumu do slobodne teritorije. Za mene je ova uloga veliki izazov jer lik prolazi kroz jako emotivne trenutke, nalazi se u ekstremno opasnim, ratnim okolnostima koje uzrokuju osjećaj straha. Jako je velika stvar odigrati dosljedno sve što se dešavalo u tom periodu. Potreban je veliki psihofizički utrošak energije, emotivna involviranost i osjećaj empatije prema svim žrtvama u ratu. Već sam sada jako emotivno vezana za cijelu priču”, izjavila je Badnjevićeva. S druge strane, lik službenice UNPROFOR-a oživjet će Elma Juković.
“To je jako bitna uloga koja iz sjene, indirektno, djeluje na sami tok radnje filma. Ona je veoma mudra djevojka i mislim da će na gledaoce ostaviti jak utisak. Počela sam s pripremama i mogu da kažem da je vrlo izazovno i zahtjevno glumiti lik djevojke koja je druge narodnosti. Ovo je do sada moje najkompleksnije iskustvo pred kamerom.” “Meni lično, a i meni kao umjetnici, genocid u Srebrenici predstavlja veliku bol. Imala sam priliku, gostujući s dječijom predstavom vezanom za poplave 2014. godine u Srebrenici, otići i u Potočare. Taj vreli majski dan, prženje sunca i naboj energije u toj pustoši neću nikad zaboraviti. To je ostavilo snažan utisak na mene i na određeni način urodilo želju da kao umjetnica govorim o Srebrenici”, rekla je Jukovićeva, dodajući da je riječ o iznimno važnoj priči koja itekako treba biti ispričana i prikazana na filmskom platnu te da joj je posebno bitno što režiser i scenarist filma nije balansirao činjenicama koje su se u Srebrenici dešavale i da će film predstavljati istinite događaje o genocidu u Srebrenici.
