VLADIKO HRIZOSTOM,
BOSNU NIKO NE MOŽE OTETI OD BABUNA!
NITI IKO MOŽE BOSNU UNIŠTITI OD HAJDUKA!
BOSNA JE VJEČNA KOLIKO JE VJEČAN OVAJ PROLAZNI SVIJET!
Tako je to bilo oduvjek i tako će to biti zauvjek ili vavjek, ili vijeke vjekova – bosanski heretici (Babuni, Bogumili, Patareni, Katari, Albižani…), a to su sve Dobri Bošnjani, koji nisu nikad i nikome dali Bosnu niti su se ikad ikome predali, pa ni hrišćanskim inkvizitorima u Žiči 1221. god. gdje ih je Sinod Srpske pravoslavne crkve prokleo:
– Svi koji se nazivaju hrišćani i hrišćanice a ne klanjaju se svetim ikonama i krstu časnomu, da budu prokleti (zavrešen citat). Ovo pogubno prokletsvo s njih je skinuo slavni Mehmed Fatih 1463. godine. Dakle, otada pa sve do danas i u buduće Dobri Bošnjani se osjećaju blagoslovljeni, jer imaju svoju slavnu Bosnu, imaju svoju zlatnu hižu, imaju svoju časnu vjeru, imaju svoju bogatu kulturu, imaju svoj vlastiti jezik, imaju svoj živi bosanski duh i svoju dobru bošnjačku dušu.
Naime, novinar Aleksandar Trifunović sa portala “Buka” me ponukao na današnji komentar svojim prvim pitanjem Vladiki Hrizostomu u opširnom intrevju povodom njegovog ustoličenja za mitropolita drabrobosanskog u Sarajevu: – Ima li Bosne i Hercegovine?, pita Trifunović Vladiku Hrizostom. Nije važan kakv je odgovor. Važan je kakvo je pitanje. To vam je isti kao kad bi vas neko upitao: Ima li sunca i mjeseca? Šta biste mu odgovorili? Odgovorili biste mu pa ti ili si lud ili si glup! No, Trifunović nije ni lud ni glup. On je samo rezultat antibosanske mantre, koja se ovih dana ponavlja u srpsko-hrvatskim krugovima.
No, mnogo više sam ponukan da u ovom komentaru dana ispravim tri kriva navoda od Vladike Hrizostoma, koja su mu se potkrala u intervju te da mu ukažem na neka pravila kućnog reda, koja još uvijek važe u Bosni od Djeda Rastudije (1230).
Prvo, kriv je navod Vladike Hrizostom da u Bosni postoji “nacionalna zajednica Bosne i Hercegovine, kao što su Muslimani”. Takva nacija u Bosni ne postoji. Postoji vjera islam po kojoj se oni koji joj pripadaju zovu “muslimani”, ali ne kao nacija već kao vjerska ili duhovna kategorija. To Vladika Hrizostom može naučiti iz posljednjeg bosanskog censusa (“popisa stnanovništva”).
Dakle, u Bosni žive etnički Bošnjaci, nacionalno Bosanci i vjerski ili duhovno muslimani. Prema tome, kad novoustoličeni mitropolit dabrobosanski govori o stanovnicima u Bosni i kad hoće da nešto kaže o drugima, posebnom o autohtonom ili aboridžinskom bosanskom stanovništvu, onda treba da zna razliku između etničke, nacionalno-državne i vjersko-duhovne odrednice ljudi o kojima javno priča.
A što se tiče bosanskih okupatora prije 500 godine i odnosa prema njima, već sam rekao da je Veliki Mehmed Fatih 1463. god. oslobodio Dobre Bošnjane ili Babune u Bosni od hrišćanskog prokletstva, od kojeg ih Sinod Srpske pravoslavne crkve nije nikad oslobodio. Nadalje, pa svima je jasno da je u petnaestom i šesnaestom stoljeću bilo bolje biti vezir u Istanbulu nego čoban na Balkanu. Nije li i današnje stanje na Balkanu isto kao i u vrijeme Osmanske carevine? Na djelu je devširma (“danak u krvi”), jer nam “dragovoljno” odvode djecu sa Balkana na Oxford, Harvard i Sorbonu, jer im je tamo bolje biti ugledni profesor i inžinjer nego čoban na Balkanu. Naravno, nekadašnji kao i sadašnji okupatori su civliziraniji od nas pa su nam dobro došli s tim što o bivšim možemo nekažnjeno pričati što hoćemo, jer ih više nema ovdje, a o sadašnjim moramo govoriti sve najbolje, jer su ovdje da nas spase od crne mitomanije i slijepog ahmakluka.
Drugo, novoustoličeni mitropolit dabrobosanski Hrizostom između ostalog u intervju veli: – Stotine, hiljade godina ovaj prostor se zvao Bosna i Hercegovina i on je pripadao isto Srbima koliko Hrvatima i danas Muslimanima (završen citat).
Ovo je krivi navod. A ovo je ispravka: nije se oduvijek ovaj prostor zvao Bosna i Hercegovina, već se ovaj prostor oduvijek zvao Bosna – ime Hercegovina je pridodato da se time razbija pojam bosanske cjeline. Mnogi bi povjesnije i pravije bilo da se Srbija zove: Srbija i Vojvodina, a Hrvatska: Hrvatska i Dalmacija, nego što se država Bosna zove: Bosna i Hercegovina.
Nadalje, kriv je Valadikin navod da je hiljade godina prostor Bosne i Hercegovine pripadao Srbima i Hrvatima. A ovoje ispravaka: prostor Bosne i Hercegovine je hiljadama godima pripadao i danas pripada Dobrim Bošnjacima, koji su imali svoju Bosansku crkvu, svoju bosansku hižu i svog bosanskog Dida. Prisvajanje ili svađa oko Bosne srpske i hrvatske historiografije svakim danom sve više blijedi, jer se bude svjetski i bosanski povjesničari, koji su objektivni i dokazuju da su Dobri Bošnjani, Bošnjaci, bosanski aboridžini a ostali da su doseljenici ili došle u Bosni. O Vladikinom cinizmu kad kaže “i danas Muslimanima” nekom drugom prilikom, ako Bog da.
Treće, ovako zbori novoustoličeni mitropolit dabrobosanski Hrizostom u intervju novinaru Trifunoviću na portalu “Buka”: – U Sarajevu imamo tzv. religijsko vijeće, koje je formirao Žak Klajn, kao neku zastavicu da pokaže Amerikancima kako je on nešto uspio u Bosni i Hercegovini. Međureligijsko vijeće je obična farsa koje ništa ne radi (završen citat). Ova konstatacija nije samo krivi navod, već je ovo zloćudna najava da nema ništa od međureligijskog dijaloga kroz Međureligijsko vijeće, koje nije osnovao Žak Klajn za Amerikance, već su ga osniovali časni ljudi i patriote ove zemlje Bosne poput kardinala Puljića, Jakoba Fincija i moje malenkosti te prihvatili u Sarajevu mitropolita darbrobosanskog Nikolaja kao jednakovrijednog partnera u obnovi porušenog Sarajeva od srpsko-crnogorskih granata, koje su držale ovaj grad pod opsadom duže od nacističke opsade Staljingrada. Ako Vladika Hrizostom ne zna šta je Međureligijsko vijeće Bosne i Hercegovinu uradilo za dvadeset godina na međuvjerskom dijalogu u domovini i svijetu, onda je to znak da je Vladika neupućen u bosanski ili sarajevski realni život, a ako Vladika Hrizostom zna šta je Međureligijsko vijeće Bosne i Hercegovine uradilo a ovako o njemu ružno govori, onda je ova njegova ocjena zlonamjerna i ipso facto kontradiktorna, jer pobija njegovo navodno zalaganje za međuvjerski dijalog u Bosni. O Međureligijskom vijeću Bosne i Hercegovine može ovako pričati samo onaj koji nije potupuno trijezan pa ne zna šta priča. Prethodnog dabrobosanskog mitropolita Nikolaja mi smo primili u Sarajevo sa dobrodošlicom. On se imao gdje vratiti u očuvanu Saborsku pravoslavnu crkvu u Sarajevu, dok se muftija banjalučki Ibrahim ef. Halilović nije mogao ni mrtav ukopati u haremu Ferhat-pašine džamije, koju su pravoslavci, Srbi, 7. maja, 1993. god. sravnili sa zemljom te odvukli njen zidni kamen i haremske nišane na smjetlište ili pobacili u rijeku Vrbas. Osobno sam, u svojstvu reisu-l-uleme u Bošnjaka, koji su u svojoj zemlji Bosni doživjeli srpski genocid, pomogao da se uredi ničim oštećeno sjedište mitropolita dabrobosanskog Nikolaja u Sarajevu, dok je (ne) kontrolisano pijana rulja srpskih mladića smrtno kamenovala Bošnjaka Murata Badića iz Cazina prilikom našeg prvog pokušaja obnove porušene Ferhat-pašine džamije u Banjoj Luci 2001. god. Nakon ovakve ocjene novoustoličenog dabrobosanskog mitropolita Hrizostoma o Međureligijskom vijeću Bosne i Hercegovine jasno mi je zašto je ubijen Murat Badić u Banjoj Luci 2001. god. Jasno mi je, također, nakon ove izjave zašto u Beogradu ne postoji Međureligijsko viće poput ovaga u Sarajevu. Ne postoji zato što su pravoslavni većina u Beogradu, koji nemaju volje za međuvjerski dijalog, a u Sarajevu može zato što su u Sarajevu većina muslimani, koji imaju volje za međuvjerski dijalog. To sam htio da novoustoličeni mitropolit dabrobosanski Hrizostom ima na umu.
Isto tako, novoustoličeni mitropolit dabrobosanski Hrizostom treba da zna nekoliko pravila kućnog reda u Bosni:
Prvo, Bosna pripada onima koji ju vole i poštuju i koji se ne odriču njena imena!
Drugo, Bosna nije nikad bila srpska svojina, niti je ikad bila srpska kolonija, niti će ikad biti spska igračka tako da ju se može bacati s kraja na kraj po zlovovolji onih koji misle da ju nema. Ima Bosne i uvjek će je biti s Božjom voljom i bosanskom silom!
Treće, kad se ulazi u Bosnu, sagne se glava da ne udari u gornji prag bosanske hiže. Sagne se glava, ali se ruke rašire, i srce se otvori, i osmjeh se pusti, jer Bosna je zemlja Dobrih Bošnjana, koji misle dobro svakome koji misli dobro njima!
Četvrto, Bosna ima domaćina, ima svog Dida, koji je nevidljiv, ali je prisutan, koji je zabrinut, ali je nasmijan, koji je povučen, ali je prkosan, koji je umoran, ali je odlučan, koji je stidan, ali je hrabar, koji je gažen, ali je uspravan, koji šuti, ali je glasan, koji ne hoda, ali je svuda po Bosni.
Peto, uvaženi mitropolit dabrobosanski Hrizostom, kućni red bosanski mi nalaže da Vam poželim dobrošlicu, ali i da Vam ukažem da je u Sarajevu ubijeno mnogo djece od srpskih snajperista i granata s okolnih sarajevskih drda. Ne očekujemo od Vas izvinjenje, niti sažaljenje, jer za to je prošlo vrijeme, ali očekujemo da to imate na umu kad hodate ulicama Sarajeva. Sarajevo je grad, koji ima srce i dušu. Budite i Vi dio tog sarajevskog srca i te sarajevske duše. Možete Vi to ako hoćete!
Sutra, ako Bog da, objavljujem moju bosansku hošgeldiju srbijanskom predsjedniku bosanskog porijekla Aleksandru Vučiću, koji je uskoro u službenoj posjeti Sarajevu 7. i 8. septembra, 2017.
