Možda i sami zijevate dok čitate ovaj članak jer, praksa pokazuje da je zijevanje zarazno. Naučnici su zavirili šta se to tačno dešava u našem mozgu kako bi pronašli odgovor na pitanje šta pokreće ovu aktivnost nakon što vidimo druge kako zijevaju.
Tim univerziteta u Nottinghamu otkrio je da je ključan dio mozga odgovoran za motoričke funkcije.
Primarni motorni korteks također igra važnu ulogu u slučajevima kao što je Touretteov sindrom.
Naučnici kažu da bi razumijevanje “zaraznog zijevanja” moglo pomoći u razumijevanju i tog i sličnih poremećaja.
Zarazno zijevanje je uobičajeni oblik ehofenomena, automatske imitacije drugih. Isti slučaj je i kod Touretteovog sindroma, ali i epilepsije i autizma.
Zarazno zijevanje nije jedinstveno za ljude. I druge životinje, uključujući pse i čimpanze, također su podložne ovom fenomenu, kažu naučnici. Ali razlog zbog kojeg se zijevanje širi od osobe do osobe, ili od životinje do životinje, ostaje nepoznat.
Da bi testirali šta se odvija u mozgu tokom fenomena, pratili su 36 dobrovoljaca koji gledaju druge dok zijevaju. U studiji objavljenoj u časopsiu Current Biology nekima su rekli da je dobro zijevati, dok su drugima tražili da se pokušavaju suzdržati.
Potreba za zijevanjem bila je različita od osobe do osobe, zavisno od rada njenog primarnog motornog korteksa. Koristeći vanjske transkranijalne magnetne stimulacije (TMS) bilo je moguće mjeriti “osjetljivost” ili sklonost ka zijevanju. Ove struje bile su namijenjene stimulaciji motoričkog korteksta, za koji se smatra da kontroliše zijevanje. Tokom eksperimenata sudionici su zamoljeni da procijene koliko je intenzivan nagon za zijevanjem bodovanjem na skali.
Kada su bili zamoljeni da odole zijevanju, nagon za zijevanjem se povećao. Sklonost ka zijevanju povezana je, dakle, sa nivoima moždane aktivnosti u motoričkom korteksu – što je ona veća, veća je i vjerovatnost da će osoba zijevnuti.
Profesorica kognitivne neuropsihologije Georgina Jackson, koja je radila na studiji, rekla je da bi rezultati studije mogli imati široku upotrebu.
“Kod Touretteovog sindroma, ako smanjimo osjetljivost, mogli bismo doći i do manje tikova, a to nam je cilj”, kazala je.
Profesor Stephen Jackson je dodao: “Ako uspijemo shvatiti kako izmjene u kortikalnoj osjetljivosti dovode do neuronskih poremećaja, možda bismo ih mogli i obrnuti. Tražimo personalizovane tretmane bez lijekova, koristeći TMS koji bi mogao biti efikasan u modulaciji disbalansa u mrežama mozga”.
Istražuju i vezu između empatije i zijevanja, a pomoću TMS-a bi mogli doći do “novog pristupa”.
“O zijevanju još uvijek znamo relativno malo. Različite studije su predstavile veze između zaraznog zijevanja i empatije, ali su ta istraživanja još uvijek nedosljedna”, kazao je dr. Andrew Gallup. “Trenutna otkrića daju dodatne dokaze da to možda i nije povezano”.
