Sjećanje, učenje i zavjet, ključni su ciljevi fondacije Remembering Srebrenica, kaže njen predsjednik i osnivač Waqar Azmi.
U ovom teškom vremenu, kada se čovječanstvo kreće ka mračnim stazama mržnje i sukoba, Srebrenica može biti lijek za cijelo društvo, ističe predsjednik i osnivač britanske fondacije Remembering Srebrenica (Sjećanje na Srebrenicu) Waqar Azmi u intervjuu za Al Jazeeru.
Azmija je Univerzitet u Georgetownu proglasio jednim od 500 najutjecajnijih muslimana svijeta, bivši je savjetnik britanske Vlade i ambasador EU-a za interkulturalni dijalog.
Ističe kako Remembering Srebrenica ima za cilj širenje svijesti o genocidu u ovom bh. gradu, o tome šta mržnja donosi, obrazovanju mladih Britanaca o zvjerstvima u Srebrenici…
- Fondacija Remembering Srebrenica postoji već nekoliko godina. Koja je ideja vodilja ove humanitarne organizacije i kako je sve počelo?
– Još se sjećam užasavajućih prizora iz rata u Bosni i Hercegovini koje smo vidjeli na TV ekranima, gledali smo kako se komšija okreće protiv komšije, prijatelj protiv prijatelja. Nikada neću zaboraviti prizore iz koncentracionog logora Omarska i shvatanja kako se etničko čišćenje, sistematsko masovno silovanje i genocid dešavaju u Evropi. Ovo su neki od najmračnijih trenutaka čovječanstva u naše vrijeme i dužni smo zbog žrtava da naučimo sve lekcije iz Srebrenice koje možemo naučiti: da se zlu mržnje, rasizma i zadrtosti mora suprotstaviti ukoliko želimo napraviti bolje i sigurnije društvo za sve.
Sve to me ponukalo da napravim dobrotvornu organizaciju Remembering Srebrenica 2013. godine kako bi podigli svijest o genocidu u Srebrenici, te da iskoristimo lekcije iz genocida kako bi se borili protiv mržnje i netolerancije, i popravili tako odnose u zajednici i međuvjersko razumijevanje u Velikoj Britaniji. U posljednje četiri godine smo postigli mnogo toga, više od 1.000 ljudi iz cijele Velike Britanije smo doveli na naše edukacijske programe „Lekcije iz Srebrenice“ kako bi iz prve ruke čuli o genocidu, te smo okupili zajednice u stotinama djela komemoracije svake godine.
Kroz sve ovo organizirali smo pokret 1.000 Prvaka zajednica koji rade u šest regionalnih odbora u Engleskoj i u tri državna odbora u Škotskoj, Velsu i Sjevernoj Irskoj gdje se aktivno bore protiv mržnje i netolerancije u njihovim lokalnim zajednicama kroz projekte društvenog djelovanja i organiziranja više od 500 dešavanja u sklopu Sjećanja na Srebrenicu svake godine. Kroz njihov rad, milioni ljudi su čuli svjedočenja preživjelih i Majki Srebrenice, a neka od njih se nalaze na našoj internetskoj stranici www.srebrenica.org.uk
Ono što je najvažnije je to da ovaj projekat uči djecu o posljedicama nesuprotstavljanja mržnji i netoleranciji. Naši edukacijski projekti došli su već do 30.000 djece i samo ovog jula smo došli do 20.000 djece tokom Sedmice sjećanja na Srebrenicu kroz razne obrazovne aktivnosti.
Posvećeni smo planu da, kroz lekcije iz Srebrenice kako se boriti protiv mržnje i netolerancije, izgradimo bolje, sigurnije i uvezanije društvo za sve. Da bi to postigli, stremimo ovim ključnim ciljevima:
1. Sjećanje: Čuvanje sjećanja ‘živim’ kroz razna dešavanja u sklopu komemoracije čime se društvo približava žrtvama Srebrenice.
2. Učenje: Dovođenje ljudi na naše ‘Lekcije iz Srebrenice’ kako bi naučili lekcije iz genocida i kreirali projekte za sigurnije zajednice.
3. Zavjet: Stvaranje ‘prvaka’ u zajednicama širom Velike Britanije koji će dati zavjet u borbi protiv mržnje i netolerancije kroz projekte društvene akcije u svojim zajednicama.
- Kakve su reakcije ljudi u Velikoj Britaniji, pa i u Evropi, kada čuju za Vašu fondaciju, kada govorite o Srebrenici, genocidu i ratu u BiH? Da li se slažu da se desio genocid?
– Mnogi u Velikoj Britaniji se sjećaju rata u bivšoj Jugoslaviji tokom 1990-ih, no mnogi ne znaju za Srebrenicu i za zločine protiv čovječanstva i etničko čišćenje koji su se desili u mjestima kao što su Višegrad, Prijedor, Zvornik, Bijeljina, Bratunac, Foča, Sanski Most.
U Srebrenici se desilo najgore zvjerstvo na evropskom tlu od Drugog svjetskog rata, no mnogi nisu svjesni kako je riječ o novom genocidu koji se desio u Evropi od holokausta niti da se to desilo 1995. godine, tokom njihovih života.
Većina mladih ljudi sa kojima radimo nikada ranije nije čula za Srebrenicu tako da je to iskustvo koje im otvara oči o genocidu. Jedna studija pokazuje kako skoro 80 posto školske djece u Velikoj Britaniji ne zna za drugi genocid osim holokausta, no mi radimo žestoko kako bi to promijenili. Većina mladih sa kojima radimo je užasnuto činjenicom da se ovo desilo u Evropi, da je to uradio komšija komšiji i da ponovo svijet nije uspio spriječiti da se desi genocid.
Evropski parlament je 2009. godine usvojio rezoluciju kojom se obilježio 11. juli kao Dan sjećanja na Srebrenicu, te pozvao sve članice Evropske unije da obilježe dan genocida. Ponovo je 2015. godine usvojio rezoluciju kojom se traži razvoj kulturalnih i obrazovnih programa kojim bi se ljudi učili o posljedicama mržnje. Nažalost, uprkos ovim rezolucijama, Velika Britanija je jedina država u Evropi (mimo BiH) čija Vlada finansira projekat Remembering Srebrenica kako bi se sjećali žrtava i učili lekcije kako bi se gradilo jače društvo.
Vjerujemo kako su obrazovne i druge aktivnosti o Srebrenici moćan lijek u ovim problematičnim vremenima u kojima živimo i nadam se kako će i druge evropske države shvatiti vrijednost govora o Srebrenici zbog boljitka njihovih zajednica i društva.
- Mnogi negiraju da se desio genocid u Srebrenici. Šta mislite o tom stavu, te o činjenici kako nema kazni za negiranje srebreničkog genocida iako postoje presude evropskih sudova da se taj zločin desio?
– Ono što je tragično je činjenica kako su neigranje i prikrivanje onoga što se desilo ključni elementi genocida. Negiranje je priznato kao posljednja faza u 10 faza genocida, modelu koji je napravio dr. Gregory H. Stanton.
Činjenica kako je negiranje srebreničkog genocida i etničkog čišćenja širom BiH tako normalno i uobičajeno izaziva jezu pri zamišljanju kakva neljudska misao leži iza tog negiranja. Institucionalizacija ovog negiranja je šokantna, naročito kod lidera kao što su predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, trenutni načelnik Srebrenice, te mnogih drugih koji odbijaju priznati kako se u Srebrenici desio genocid. Pa zar nije okrutna ironija da je do njihovog izbora došlo samo zato jer se izvršilo etničko čišćenje muslimanskog stanovništva? A glorifikacija i podrška osuđenim za činjenje genocida, kao što je Radovan Karadžić, je tako žestoko uznemirujuća.
Za mene, postoje tri aspekta negiranja genocida koji najviše brinu. Prvo, takav stav brani pomirenje i proces oporavka koji su tako očajno potrebni. Drugo, on samo služi za učenje budućih generacija da mrze, a još jedan rat iz mržnje u ova teška vremena bi bio jako opasan i užasan. Konačno, treći aspekt je taj da negiranje stalno otvara rane i stvara neizdrživo okruženje za one koji su preživjeli genocid, naročito za one koji su bili dovoljno hrabri da se vrate u svoje domove.
Vlada Velike Britanije dugo priznaje da se u Srebrenici desio genocid i upravo je Velika Britanija bila autor nacrta rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o genocidu u Srebrenici 2015. godine. Nažalost, rezolucija nije usvojena zbog veta Rusije na zahtjev Srbije.
Lično smatram kako živimo u opasna vremena i moramo uraditi sve što možemo kako bi pomogli izgradnju kohezije, pomirenja i uništena mržnje i ekstremizma. Duboko sam zabrinut što vidim kako je sve glasnije i negiranje holokausta u dijelovima istoka Evrope. Zbog toga bih želio vidjeti zakone po kojima je kažnjivo negiranje holokausta i genocida u BiH.
- Kroz koje aktivnosti Vaša fondacija podiže svijet o svemu što se zbilo u Srebrenici?
– Kroz djelovanje Remembering Srebrenica, Velika Britanija je mjesto održavanja najvećeg broja dešavanja povodom sjećanja na Srebrenicu. Tokom jula ove godine smo održali više od 500 manifestacija tim povodom.
Organiziramo i „Lekcije iz Srebrenice“, program obrazovnih posjeta i od 2013. smo doveli više od 1.000 britanskih državljana u Srebrenicu kako bi naučili te lekcije i pokrenuli projekte društvenog djelovanja u svojim zajednicama kako bi se borili protiv mržnje i netolerancije.
Također, sarađujemo sa školama širom Velike Britanije i napravili smo obrazovne pakete koje nastavnici koriste pri edukaciji djece o historijskim aspektima genocida i o svemu šta de desilo, ali i da razmisle o tragičnim posljedicama diskriminacije i netolerancije koji mogu dovesti do propasti društva. Koristimo lekcije o Srebrenici kako bi naučili djecu da slave različitost i odbace ideje o „nama i njima“. Želimo da naredna generacija zna kamo vode mržnja i netolerancija i nadamo se kako će postati lideri u stvaranju budućnosti bez mržnje.
Ne želimo da Srebrenica bude samo tragedija o kojoj ljudi uče, želimo da postane zavještanje koje inspirira ljude da se odupru svim oblicima mržnje i da djeluju kako bi svi bili sigurni da se tako nešto nikada ne desi.
Tokom cijele godine organiziramo i učestvujemo na konferencijama svjetskih poznatih akademika i sarađujemo sa Univerzitetom Oxford na održavanju Međunarodne konferencije Remembering Srebrenica koja se svake godine održava u martu.
Radimo i sa policijskim snagama Velike Britanije na širenju svjesnosti zločina iz mržnje i educiramo policijske snage šta se desilo u Srebrenici i to koristimo kao ekstremni primjer šta se dešava ukoliko se dozvoli jačanje mržnje i diskriminacije.
- Kako komentirate jačanje islamofobije u Evropi, kao i ekstremnih stavova kako muslimani i islam ne pripadaju ovom kontinentu?
– Evidentan je i ekstremno zabrinjavajući je porast broja zločina iz mržnje, kao i antisemitizam i islamofobija širom Evrope, uključujući i Veliku Britaniju. Ovakvo stanje, jačanje mržnje prema muslimanima, podržavaju određeni politički lideri, mediji i antimuslimanski pokreti širom Evrope. Neki od njih su Marine Le Pen u Francuskoj, Geert Wilders u Holandiji, Pegida u Njemačkoj, BNP i EDL u Velikoj Britaniji. Slovačka je čak prošle godine usvojila zakon koji zabranjuje registraciju islama kao vjere u državi.
Kako je rekao Brendan Cox, čiju su suprugu i britansku parlamentarku Jo Cox ubili teroristi: Rat u BiH, koji su ekstremni kršćani vodili protiv umjerenih muslimana, pokazuje kako ekstremizam nije karakteristika samo jedne religije ili ideologije.
Kada pogledamo šta se desilo u Srebrenici i etničko čišćenje koje se desilo širom BiH tokom rata, vidi se kako su nacionalistički politički pokreti, njihovi lideri i njihovo korištenje medija za širenje propagande o muslimanskoj zajednici omogućili dešavanje ovih zvjerstava. Govor mržnje političara kao što je Biljana Plavšić, koja je kazala kako su muslimani genetički deformisani i kako je muslimanska zajednica teroristička, doveo je do dehumanizacije populacije bosanskih muslimana. Postoji osjećaj kako svijet opet ide ka tamnoj i opasnoj stazi gdje se muslimani dehumaniziraju.
Vjerujem kako je Srebrenica moćan lijek problematičnom svijetu u kojem živimo. Zbog toga smo mi u Remembering Srebrenica objavili planove o izgradnji prvog međunarodnog memorijalnog centra i centra za učenje Srebrenica u Velikoj Britaniji. Međunarodni centar će učiti ljude iz cijelog svijeta šta se zbilo u Srebrenici i o tragičnim posljedicama mržnje.
Međunarodni centar će napraviti ‘Prvake zajednice’ u cijelom svijetu koji će se usprotiviti svim oblicima mržnje u lokalnim zajednicama, raditi na ohrabrivanju ljudi iz različitih zajednica da sarađuju, te obrazovati ljude o svemu šta se desilo u Srebrenici i o tome kako je važno boriti se protiv mržnje i diskriminacije. Vjerujemo kako na ovaj način možemo stvoriti jače i bolje zajednice.
