Nakon što se jedan od navodnih vođa Kavačkog kriminalnog klana iz Kotora Igor Božović, ni treći put nije pojavio na ročištu kao osumnjičeni za teška krivična djela, uprkos tome što je sud u Podgorici naredio njegovo prinudno dovođenje, očekuje se da za njim u toku dana bude raspisana Interpolova potjernica, jer se Božović, prema riječima njegovih advokata, nalazi na liječenju u Beogradu. U međuvremenu javnost se pita zašto Specijalno tužilaštvo nije ranije primijenilo mjere i mehanizme kojima bi obezbijedilo Božovićevu dostupnost pravosudnim organima, i da li se i na ovom, kao i na primjeru Svetozara Marovića, izruguje pravu i pravdi.
Kada se neko kome je u Crnoj Gori izrečena pravosnažna sudska presuda ili je osumnjičen za teška krivična djela, dokopa slobode, gotovo kao po pravilu, makar privremeno, utočište nađe u Srbiji. To pokazuje primjer jednog od nekada najmoćnijih crnogorskih državnih funkcionera, bivšeg drugog čovjeka vladajuće Đukanovićeve partije Svetozara Marovića, koji već mjesecima odgađa izdržavanje višegodišnje zatvorske kazne u Crnoj Gori, jer se navodno liječi u Beogradu.
Borisu Mariću, pravniku koji je bio član radne grupe za poglavlje 23 u pregovorima Crne Gore sa Evropskom Unijom, sve to šalje lošu poruku o crnogorskom pravosuđu.
“Ovdje je nađen jedan mehanizam, nađene su određene praznine u sistemu, sve do ovog tragikomičnog objašnjenja o potrebi raznih vidova liječenja, nekih izgovora koji govore o tome da se tu radi o izvrgavanju ili izbjegavanju onoga što je dostizanje pravde ili što je sprovođenje zakona. Obesmišljavajući pravosudni i pravni sistem jedne države.“
I advokat nevladine organizacije MANS Veselin Radulović smatra da slučajevi Marović i Božović smanjuju povjerenje u crnogorsko pravosuđe.
“Sva ta lica koja uspiju da izbjegnu ili vođenje krivičnog postupka ili izdržavanje zatvorske kazne , su ili iz vrha izvršne vlasti i vladajuće partije, iz vrha politike, ili iz vrha organizovanog kriminala. Čini se da je nekada teško uočiti razliku između te dvije stvari. To je ono što šalje lošu poruku i što pravosuđe ne legitimiše kao pravosuđe koje je spremno da uđe u borbu protiv organizovanog kriminala i obezbijedi vladavinu prava u Crnoj Gori.“
Na pitanja Radija Slobodna Evropa upućena na adrese Vrhovnog i Specijalnog državnog tužilaštva o tome da li su napravili propust kada je riječ o slučaju Igora Božovića, odgovora nije bilo.
Naši sagovornici saglasni su u tome kako je tužilaštvo reagovalo zakašnjelo i zahtjev za određivanje pritvora Božoviću prosljedilo tek kada je on izašao iz zatvora.
To je za Borisa Marića, kako kaže, opasan indikator zato što tužilaštvo nije djelovalo preventivno.
Obesmišljavajući pravosudni i pravni sistem jedne države: Boris Marić
“Šta znači preventivno? Tužilaštvo je dobilo ogroman set, čitavu paletu moćnog pravnog oružja koje je utvrđeno zakonom. To znači praktično jednu veliku koordinaciju službama bezbjednosti i uopšte nije jasno kako takve osobe nijesu pod određenim mjerama, tipa tajnog nadzora, određenim mjerama obaveze javljanja određenim strukturama ili službama.“
Na pitanje da li bi se usudio da, kao neki političari,govori o tome da tu postoji sprega kriminalnog miljea sa dijelom pravosuđa i izvršne vlasti, odgovara:
“Kada se radi o organizovanom kriminalu, on ne postoji bez konkretne, jake, direktne interesne sprege sa strukturama iz vlasti, ili čak samog vrha vlasti.“
I advokat Radulović konstatuje kako je nesporno da je tužilaštvo zakazalo pošto je na raspolaganju imalo više mjera kojim bi spriječilo da Božović napusti Crnu Goru.
“Osim pritvora, postojala je i mogućnost oduzimanja pasoša, ili je neku od mjera nadzora tužilaštvo moglo da predloži a sud da izrekne. Tužilaštvo nije uradilo ništa od toga. Dakle, čini se da ta pasivnost, rekao bih ne samo u ovom slučaju, navodi na sumnju da to nije slučajno. Da ipak neka lica imaju tu privilegiju da lagano mogu da izbjegnu vođenje krivičnog postupka, ili ako se krivični postupak okonča, da izbjegnu izdržavanje kazne koje im budu izrečene.“
Na kraju, pitanje koje se nameće jeste hoće li Srbija izručiti Igora Božovića Crnoj Gori a na osnovu međudržavnog ugovora o ekstradiciji svojih državljana osumnjičenih za teška krivična djela?
Boris Marić skeptičan je pošto kako primjećuje taj sporazum praktično ne funkcioniše.
“Taj sporazum o ekstradiciji definitvno ne funkcioniše i definitvno u tom nefunkcionisanju možemo da prepoznamo političke interese i političke elemente.“
