Već odavno, vđjena vlastitim iskustvom, ali i iskustvom sestara sa kojim sam se susretala, želim napisati nešto na temu odnosa muslimanki prema obrazovanju, i usklađivaju obrazovanja i Kur’ana. Prije određenog vremena primjetila sam dva veoma česta fenomena u životu sestara u kontekstu ovog navedenog. Pa, krenuti ću od prvog.
Veliki broj sestara, nakon što spozna islam, počne da se pokorava Uzvišenom Gospodaru, subhanehu we teala, počne da praktikuje islam u smislu namaza, posta, učenja Kur’ana, apsolutno zapostavi dunjaluk. Ovo možda i ne bi bilo toliko loše, da se mi potpuno posvetimo ibadetima, potpuno živimo islam i potpuno živimo po načelima islama. Međutim, dešava se nešto, što možda mi, u svom tom zanosu koji nosi ulazak u vjeru, pa i dosta vremena nakon toga ukoliko ovo ne primijetimo, poprilično suprotno od onoga u šta same sebe ubjeđujemo. Primjera radi, sestre studiraju nauke koje se itekako mogu povezati uz islam, koje itekako mogu služiti islamu, i kroz koje one mogu napredovati kako u prolaznom dunjalučkom uspjehu, tako i u vječnom ugledu kod Allaha, tebareke we teala.
Sestre koje studiraju ovakve nauke, koje se, makar u najmanjoj niti mogu dovesti u službu islama, često odustaju od svojih fakulteta, pod, naizgled snažnim imanskim argumentom da će je obrazovanje izbaciti iz čvrstog uvjerenja o postojanju Allaha, subhanehu we teala, iz čvrstih namaza, ibadeta. Međutim, ako analiziramo svaka svoju godinu, koju smo, eto, obnovile upravo iz ovih „opravdajuće snažnih razloga“, dolazimo do zaključka da je rijetko koja od nas naučila tri džuza ( da ne kažem skoro cijeli Kur’an jer “nije nemoguće”), rijetko koja je dovela svoj namaz do savršenstva, rijetko koja nije cijelu godinu imala prespavan niti nijedan sabah, itd. Onda ne mogu, a da ne upitam svaku od nas, koga mi lažemo i varamo?
Često se islam zna zloupotrijebiti, svjesno i nesvjesno. U džahilijetu smo mogle učiti, stjecati znanje u ime nečega neodređenog, bezvrijednog, nečega PROLAZNoG! A sada, u islamu, kada imamo pravo da učimo u ime Onog Koji te je stvorio, u ime Onoga Koji je jedini slave vrijedan, u ime Onoga Koji ti daje opskrbu, Koji te je razumom obdario, mi nećemo! Mi naprosto nećemo! Trujemo same sebe lažnim izgovorima, a nismo ni pokušale. Nismo pokušale prije učenja reći „ U ime Allaha, Milostivog, Svemilosnog“. Nismo ni pokušale svoju profesiju staviti u službu muslimanima. Nismo ni pomislili da će biti lijepo sutra, kada nakon psihičkih ispada, neka sestra poželjeli otići psihologu koji će joj reći:„Sada ću ti fakultetsko znanje uskladiti sa Allahovim naredbama, pa ćeš vidjeti kako ćeš izaći iz depresije“. Ne, mi ćemo se susretati sa ženama koji će razlog našeg psihičkog problema naći u vjerovanju u Allaha Jedinog, u hidžabu koji nas, brate mili, toliko zatvorio, otupio, odaljio od civilizacije da smo naprosto negdje morale pući! Platićeš koju “stoju” i otići depresivnija nego prije, zbog blagih hormonskih poremećaja u PMS-u!!!
Draga sestro, nisi ni pokušala učiti u ime Allaha, da sutra ti učiš one neiskvarene male insane, da od njih praviš ljude, koji će znati šta je dobro a šta zlo. Nisi ni pokušala da budeš neko ko će ih odgajati. Sakrila si se ispod islama, zloupotrijebila si IKRE, našla izgovor u padu imana, dok naša djeca i dalje jedu svinjetinu po vrtićima. Wallahi sramota, sramota za sve nas! Sakrile smo se ispod diskriminacije muslimanki. Nemojte mi govoriti da smo diskriminasne, jer smo same sebe prvo diskiminisale. Odgovara nam diskriminacija, nama zapravo savršeno odgovara diskriminacija. Svoju lijenost sam sakrila ispod toga! I ti! I ti! I ti!. Pomirili smo se s tim da „nikad neće biti bolje“. Pomirile smo se s tim da me sa mahramom neće zaposliti. Wallahi hoće! Hoće ako se istinski uzdaš u Allaha, ako istinski znaš svoju profesiju, ako nisi prepisivala na ispitima, polagala ih van amfiteatra, ako si srcem i djelima učila da bi Allah zadovoljan bio, ako si imala iskren nijjet. Dobiti ćeš posao, i biće ponosni tobom. A kako će tek Allah biti ponosan, kada budeš sve zarad Njega radila, u Njegovo ime, za pomoć muslimanima, za da´wu. Potrudi se sestro, nije teško, kad je u ime Allaha, ništa nije teško.
Drugi fenomen je potpuno suprotan ovome. Ima sestara koje su toliko okupirane fakultetskim obavezama da zanemaruju pravo značenje riječi IKRE. Ima sestara koje se, polahko, ali sigurno odaljavaju od islama. Nikada sestre nemojte Kur’an stavljati na drugo mjesto. Jer ako bude drugo mjesto, spasti će na treće, pa na, ne dao nam Allah, posljednje. Kur’an je knjiga, vrijednija od svih skripti, od svih stručnih i književnih literatura! Dok čitaš sve te sjajne i vrhinske knjige, dok čitaš o tome kako su upravo otkrili nekog novog uzročnika neke npr plućne bolesti, dok si u duhu pronalaska lijeka sjeti se, sjeti se Kur’ana. Dok ti se obraća doktor iz te knjige, dok ti se obraća vrsni književnik iz nekog odličnog romana o kojem razmišljaš danima sjeti se, sjeti se Gospodara! Sjeti se knjige u kojoj ti se, zamisli, obraća Onaj koji te stvorio! Dok uživaš čitajući riječi ljudi, pa kako možeš zaboraviti na riječi Gospodara svoga! Kako? I nikada, sestro mila, nikada ne zanoći a da nisi makar ajet pročitala. To bi značilo da si taj dan zaborvaila Allaha, a zamisli, šta bi sa tobom bilo da na tebe Allah zaboravi na minutu?
Ključna stvar u svemu ovome je onaj koji proklet. Iblis, šejtan! Prilazi nam onako kako zna da mu dozvoljavamo. Nekoj sestri kojoj je Allah dao veliki intelektualni kapacitet da može sutra raditi i pomagati muslimanima svojim znanjem, on prilazi na način da će Allaha izgubiti ako nastavi studirati. Drugoj sestri koja voli da uči, koju zlatni proces učenja ispunjava, prilazi sa strane da ne mora da se toliko fokusira na Kur’an, na Allaha, pa sve ovo, naime, radi radi Njega. A iskrenost nijjeta na kraju postaje tanka crta koja se gubi u beskonačnosti. A sestra postaje ohola, obrazovana gospođa, kojoj je ispod časti nazvati selam nekome ko nije magistrirao.
Kur’an. Kada bi svaki dan odvojili sat vremena za Kur’an imali bi 23 sata za sve drugo. Hoćeš li pristati i družiti se iskreno sa Kur’anom? Budi uvjerena da će ti Uzvišeni olakšati, samo ako u potpunosti vjeruješ u to. Ti prva, pokušaj i vidjećeš, da će ti džehl na fakultetu pojačati iman, drži svoj Kur’an jako i ne daj nikome prednost nad njim. Ti druga, stani i razmisli, koji je tvoj nijjet? Koja je tvoja svrha? Uzmi čvrsto svoj Kur’an i ne daj prednost nikome nad njim.
