„U Srbiji ove godine nema letnje pauze”, piše novinar lista Frankfurter Allgemeine Zeitung. „Povod za to je dao predsjednik Aleksandar Vučić; on je sredinom jula objavio esej o Kosovu o kojem se otada stalno vode rasprave. To što Vučić piše je za srpske pojmove isto kao kada bi turski predsjednik Erdogan napisao da su 1915. Osmanlije izvršile genocid nad Jermenima. Vučić je tako preskočio mračnu sjenku srpske istorije, na čijem nastajanju je nekada svojski radio. Od svojih sunarodnika je zatražio da uvide da je Kosovo, koje se 2008. uz američku i zapadnoevropsku podršku proglasilo nezavisnim – izgubljeno.”
„Mnogi Srbi odavno tako misle, pri čemu imaju druge brige: važna su im radna mesta, dobre škole za njihovu decu ili stambeni prostor koji mogu da plate, a ne mit o večno srpskom Kosovu. No, vodeći srpski političari, iz straha od male, ali uticajne manjine nacionalističkih intelektualaca, pravoslavnih vladika i drugih demagoga, do sada se nisu usuđivali da nazovu stvari pravim imenom. Ako u Beogradu postoji političar koji će prestati da drhti od straha pred biračima, onda je to Vučić. Od aprila, kada je na predsjedničkim izborima osvojio apsolutnu većinu, taj bivši ultranacionalista, čija Srpska napredna stranka dominira i u parlamentu, u Beogradu ima veću moć od bilo kojeg političara poslije autokrate Slobodana Miloševića u devedesetim godinama.”
„Na pojedinim mjestima (Vučićev) tekst nosi intelektualni rukopis izraelskih savjetnika, koje Vučić već godinama okuplja oko sebe. Ljudi kao što je Aron Šaviv, šef firme Strategy and Campaigns, koja je prema njegovim sopstvenim riječima specijalizovana za pobjede u izbornim kampanjama. Šaviv kaže da je potpomogao izborne pobjede 14 predsjednika vlada ili država kao i neimenovanih osoba iz Evropske komisije, u Izraelu, Tajlandu, Poljskoj, Keniji ili – u Srbiji. Jedan drugi Vučićev šaptač iz Izraela je marketinški strateg Asaf Ejsin, i kada Vučić u svom eseju opširno citira nekadašnjeg izraelskog predsjednika Šimona Peresa, onda to mora da je uticaj njegovih savjetnika.”
„…novine su pune priloga koji su za Vučićevu inicijativu ili protiv nje, pri čemu je predsjednik time uspio da postigne to što je i htio: da se pokrene unutrašnji dijalog o Kosovu u kome više neće biti tabua, prije svega među akademicima i intelektualcima. Njihov nacionalistički ogranak, doduše, očajnički uzurpira za sebe ovu debatu, ali je i u sve većim teškoćama.”
Poslije prikaza tipičnih reakcija na Vučićevu inicijativu i odgovarajuće argumentacije, autor ovako završava svoju analizu: „Isti taj Vučić je prije nekoliko dana ponovio da će Beograd učiniti sve da spriječi prijem Kosova u UNESCO. Za sada su Vučićeve ciljane provokacije prije svega samo riječi. Ali, ipak – riječi kakve se iz Beograda dosad nisu čule”, piše Mihael Martens za Frankfurter algemajne cajtung.
Bečki Standard piše o „pometnji” koju je izazvala konstitutivna sjednica kosovskog parlamenta. „Poslanici saveza PAN, koji je pobijedio na izborima su se, doduše, pojavili u parlamentu, nakon što je većina njih bila odsutna, ali je predsjednik parlamenta napravio pauzu i prekinuo sjednicu. (…) Poslanici manje stranke u koaliciji PAN, stranke Nisma Fatmira Ljimaja, jedini su došli na početak sjednice; nekoliko sati kasnije došli su i poslanici Demokratske partije (PDK) Kadrija Veseljija i Alijanse za budućnost Kosova (AAK) Ramuša Haradinaja – samo da bi tražili da se sjednica prekine, kako bi se mogli konsultovati. 60 od 120 poslanika je bilo za taj prijedlog. Zahtjev PAN-a opozicija tumači kao dokaz da pobjednici na izborima nemaju većinu od najmanje 61 glasa za izbor predsjednika parlamenta…
