Mirza Raščić bio je vatreni navijan FK Željezničar, uvjek je bio prvi u organizaciji navijačke tribine, prvi mahao zastavom, prvi plaćao svoje gostovanje, prvi se odazivao na humanitarna akcije, prvi pripremao svoje dokumente za putovanja na Željine utakmice u inostranstvo, navijač, kao i svaki drugi, palio baklje i plaćao kazne koje bi dobio zbog istog, ali je bio i sin i brat.
Kako navijači fudbalskog kluba Željezničar vole reći, on je bio prvi osmjeh Južne tribine, a 14.04.2015. godine našao se na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. Upravo te noći, dok je Mirza sa svojim kolegama radio u organizaciji putovanja navijača FK Željezničar na gostojuću utakmicu u Vitez, mučki je i hladnokrvno ubijen.
Njega je ubio Izudin Tahirović ispalivši četiri hica iz vatrenog oružja prema Raščiću koji je od zadobivenih povreda preminuo 25 minuta kasnije.
“Moj Mirza nakon što je Tahrović ispucao prvi metak u njega rekao nemoj mene, ranio si me, međutim on se nije zaustavio, on je i dalje pucao”, rekla je Ilvana Raščić, majka ubijenog Mirze Raščića za Source, te dodala:
“Kada sam ja upitala FUP zašto niko nije tog čovjeka sa tolikim kriminalnim disijeom u zatvor zatvorio, jer da ga je neko zatvorio kada je trebalo, moje dijete bi bilo živo. Na to su mi dogovorili ‘Nama je žao, Mirza se našao u pogrešno vrjieme na pogrešnom mjestu’. Pa ja se sada pitam gdje je sada to pravo mjesto i koje je pravo vrijeme?”, rekla nam je Mirzina Majka.
14. novembra 2016. godine donešena je presuda po kojoj Izudin Tahirović dobija 20 godina zatvora za ubistvo Mirze Raščića.
“Kao majka nikada neću biti zadovoljna tom presudom, ali obzirom da je to djelo okarakterisano kao ubistvo sa predumišljajem u kojem je kazna od pet do 20 godina, po čemu je Izo Tahirović dobio najveću mogući kaznu, s tim dijelom sam zadovoljna”, rekla nam je Ilvana.
Izudin Tahirović je uputio žalbu na presudu i zatražio nova suđenja, a odluka od Suda se još uvijek čeka. Ilvana kaže da nova ročiša nebi preživjela.
“Kažu da se uputi žalba kada se povrijedi nečije pravo. Je li moj sin imao pravo da živi? Jeste. Izudin Tahirovć je narušio njegovo pravo. Po mom mišljenju on nije zaslužio da mu se odobri podnošenje žalbe, isto kao što ni mi ne možemo povratiti našeg Mirzu. On je svjesno uradio to što je uradio”, zaključila je Ilvana.
Razgovarali smo sa majkom ubijenog Mirze o detaljima ubistva, ročištima, ali i presudi koju je dobio Izudin Tahirović.
Sestre ubijenog Mirze, Zerina Raščić, je bila previše uznemirena da bi stala pred kamere, ali je odlučila pisanim putem da kaže nekoliko riječi o svome bratu.
“Ja i Mirza smo još od ranog djetinjstva bili vezani, odrasli smo bez oca, koji je poginuo 1992. godine u ratu. Cijeli život tokom mog odrastanja bio mi je podrška. Tog dana, 16.4.2015. godine bila sam vani s momkom. Oko 7.15 dobila sam poziv od mame, gdje mi je rekla ‘Zerina dođi kući, nešto se desilo’. Ja sam na putu prema kući, pokusavala da je smirim. U autu sam saznala da je Mirza ubijen. Kad sam došla kući, zatekla sam hitnu pomoć, rodbinu i komšije”, rekla nam je Zerina.
“Prvih dana nakon ubistva mama je bila je pri svijesti, ali je primala infuzije i lijekove za smirenje. Nakon 7 dana, počela je da ustaje na noge i da polako počinje da jede, jer je vidjela da se moramo boriti”, kaže naša sagovornica.
Cijeli ovaj tok suđenja bio je za nju stresan i težak, jer kako kaže, nije lahko sjediti u sudnici i gledati ubicu u lice, a u tom trenutku ostati pribran.
“Uz mene su svakom ročištu pristustovali moj momak, moja najveća podrška, Mirzini drugovi i rodbina. Prije 16 dana, izrečena je presuda Izudinu Tahiroviću, koji je dobio maksimalnu kaznu 20 godina zatvora. Nažalost, za mene i mamu to je mala kazna, jer nama ta kazna ne može vratiti našeg Mirzu. S druge strane, posmatrajući činjenicu o ranijim kažnjavanjima, gdje osobe za ubistvo dobiju 7, 10 ili 11 godina, onda kažem da smo i zadovoljne presudom. Za svu tu postignuti pravdu, najviše se zahvaljujem svjedocima, Mirzinim prijateljima i manijacima koji su pratili svako ročiste. Sada očekujemo potvrdu Vrhovnog suda, nadamo se da će Vrhovni sud potvrditi presudu”, kaže nam Zerina.
Podrška manijaka joj znači mnogo jer bez njih ne bi istrajali u ovoj borbi, smatra Mirzina sestra Zerina.
“Zaslužni su za svaku parolu koja je bila postavljena u gradu. Od prvog dana su se borili za pravdu i istinu. Mirzini prijatelji i manijaci nas stalno zovu, posjećuju, a posebno manijaci koji se na svakoj utakmici sjete svog Mirze. Ja sam ponosna kada na tribinama čujem ime mog Mirze i znam da ga nikad neće zaboraviti”, kaže za Source Zerina Raščić.
