Iako je mrtav već šest godina, riječi libijskog lidera Moamera Gadafija ostale su upamćene sve do danas.
On je naime često upozoravao šta će se dogoditi sa svijetom u budućnosti, a mnogima se danas čini da je možda ipak bio u pravu. Jedna od takvih situacija, kada je održao “proročki govor“, dogodila se na Arapskom samitu u Siriji 2008. godine.
Tu je Gadafi u svom izlaganju poručio arapskim liderima da bi sudbina Sadama Huseina mogla da sačeka sve njih i da će svi da stradaju od američke ruke.
U početku je kritikovao zašto se toliko šuti oko pitanja Izraela i Palestine. Smatrao je da nije fer što svi traže da se granice vrate na one iz 1967. godine, jer bi to značilo da se onda brišu događaji iz 1948. godine. Upitao je sve zašto onda nije priznata država Palestina za sve ovo vrijeme.
Potom oštro optužuje SAD zbog invazije na Irak i pita ih da mu odgovore zašto su to uradili, jer nije bilo razloga za takav potez.
On ističe da Iračani nisu napali New York, nisu napali Pentagon i da Bin Laden nije njihov državljanin. Smatra da SAD treba svima da da objašnjenje zašto nisu istražili ubistvo Sadama Huseina, koji je obješen 2006. godine u vojnoj bazi Camp Justice, u blizini Bagdada.
Potom upućuje oštru poruku svim prisutnim liderima što su svi sjedeli po strani nakon njegovog pogubljenja i smatra da nije u redu što nisu ništa preduzeli.
Naglašava da je Amerika bila u prijateljskim odnosima sa Sadamom i da su se borili na istoj strani. Ističe da je Sadam imao dosta prijatelja u američkim krugovima i to na istaknutim položajima, ali da su mu na kraju svi okrenuli leđa.
Gadafi je onda upozorio sve arapske lidere da ako su ovo Amerikanci mogli da urade Sadamu onda mogu da urade bilo kome, i da je samo pitanje vremena koji će arapski lider biti sljedeća američka žrtva.
U to vreme njegove riječi su mnogima djelovale smiješno, ali su se obistinile samo tri godine kasnije. Izbilo je Arapsko proljeće, započele su revolucije u Tunisu i Egiptu, a iste su prerasle u rat u Siriji i Libiji.
Narod se pobunio protiv dugogodišnje vladavine i navodne represije svojih lidera i zahtjevali su demokratske promjene. Za mnoge nije tajna da je Amerika u svim ovim slučajevima uvijek bila na strani opozicije i uvijek protiv ljudi sa kojima su do jučer blisko sarađivali.
Moamer Gadafi je ubijen u oktobru 2011. godine u gradu Sirtu, koji važi za mjesto odakle je i počeo uspon njegove vladavine. Nakon njegove smrti, Libija koja je do tog trenutka bila jedinstvena, bogata i jaka zemlja, postala je duboko podijeljena, siromašna i nesigurna za život.
Naravno tu je i Sirija, u kojoj građanski rat bjesni već sedam godina i koji potpuno razorio zemlju. Ona je podijeljena između više frakcija, a još uvijek je neizvjesna budućnost njenog lidera Bašara al Asada nakon što jednog dana ovaj sukob okonča.
Njega Amerikanci smatraju diktatorom i ističu da on mora da odstupi sa vlasti, jer je kriv za sav haos koji se dešava u Siriji.
Iako je tada svima djelovalo nevjerovatno da bi nešto ovako moglo da se desi samo nekoliko godina kasnije, ispada je Gadafi ipak predvidio najstrašniji mogući scenario koji je mogao da zadesi arapske lideri i čitavo njihovo društvo.
Pogledajte video: