Prije šest godina u stravičnoj nesreći kod Ostružničkog mosta poginuli su pjevač Darko Radovanović i njegov menadžer Aca Milošević. Kurir je posjetio Darkove roditelje u Obrenovcu. Mama Stana i tata Vidoje srdačno su ugostili novinare u svojoj bašti.
– Tuga ne prestaje… Mislio sam da će vrijeme sve malo ublažiti, ali supruga i ja ustajemo i liježemo sa bolom. Nikako da se pomirimo s tim da je to moralo njemu da se desi. Nisam subjektivan, ali Darko je bio čovjek za svaku pohvalu – ovako počinje priču Vidoje Radovanović.
Sjećamo se zajedno Darkovih pjesama, koje i danas žive.
– Ljudi su ga voljeli i on je volio ljude, muziku i život. Bez ikakvog razloga i krivice, praktično u snu, otišao je sa ovog svijeta. Cijela ta priča je surova i teška, ali sve činim da ga ne pregazi vreme i zato hvala i ljudima koji se trude da Darka sačuvaju od zaborava – priča tihim glasom dok se njegove unučice igraju u bašti.
Darkov otac i dalje nosi crninu, a njemu i Stani utjehu daju kćerke njihovog sina Siniše, koji radi u Švajcarskoj. Tri djevojčice žive s njima, i to im daje snagu da nastave. Ipak, kada se pomene Darkova kćerka Lara, Vidoju i Stani oči zasijaju i ne mogu da sakriju ponos.
– Lara je divno dijete. Ona je Darkova kopija, njegov unikatan primjerak. Kada je raspust, dolazi kod nas, jer živi sa mamom u Sremskoj Mitrovici. Odlična je učenica i trenira ritmičku gimnastiku. Ponosimo se i snahom Majom. Normalno bi bilo da se uda i nastavi dalje, ali ona je život svoj dala Lari – priča Stana, a Vidoje kroz suze priča o Darkovoj neostvarenoj želji – da ima više nasljednika.
– Želio sam da Darko prepiše dio naše kuće na Laru, a on mi je rekao: „Ne treba to. Ja ću imati troje djece i svima ću kupiti po stan u Beogradu“.
Dok priča s nama, Vidoje pokazuje knjigu na stolu i objašnjava nam da je u čitanju pronašao lijek. Tata Vidoje pročita i po osam naslova mjesečno.
– Pročitao sam 65.000 strana od njegove pogibije. Da mi nije toga, ne znam kako bih živio. Bolji lijek za psihu ne postoji. Često sebe preispitujem da li sam nešto pogriješio, čini mi se da sam platio kao da sam sve ikone zgazio, iako sam se trudio da pomažem ljudima. Volio sam i šah. Ali, otkako je poginuo, nisam odigrao nijednu partiju. Ukinuo sam sebi sva zadovoljstva misleći da sam nešto kriv – kroz suze priča pjevačev otac dok Stana nijemo jeca.
Vidoje priča i kako se na neobičan način oprostio od sina.
– Tog jutra je gostovao u jutarnjem programu i nazvao me je da ga iskritikujem pošto sam mu uvijek ukazivao na greške. Taj dan sam mu rekao da nemam ništa loše da mu kažem, bio je odličan. Nisam znao da će to biti posljednji put da ga čujem – rekao je Darkov otac, a mama Stana je uz suze ustala od stola.
– Od kolega sa estrade, uspomenu na njega čuvaju jedino momci iz njegovog benda, kao i Slađa Alegro i Ivana Selakov. Oni svake godine dođu na njegov grob u Mitrovici. Sjete ga se i Aca Lukas, Zorica Brunclik i Dragan Stojković Bosanac, koji ga uvijek pohvale kada čuju njegovu pjesmu u nekom od takmičenja. Rađaju se neka nova djeca, gledam ih kako lijepo pjevaju, treba ih neograničeno voljeti i hrabriti. Cijelog sebe sam dao djeci jer sam bio profesor – kaže Vidoje Radovanović.
