Realnost na Kosovu je takva, sviđalo se to nekome ili ne: nacionalistička, radikalna, frustrirana. Rezultat izbora na Kosovu jasno pokazuje gdje se društvo trenutno nalazi, šta ga žulja i šta bi hitno trebalo da se desi. Tiha većina od oko 60 odsto građana nije glasala. To je frustrirano stanovništvo koje sve manje vjeruje u transformacionu snagu demokratije i sve manje veruje političkoj eliti. A sve više onih koji izlaze na izbore glasa nacionalistički i radikalno. Sa tim potencijalom računaju dobro organizovane strukture na Kosovu – one koje pobjeđuju na izborima: stranke i koalicije koje nisu spremne na kompromise.
Nakon ovih izbora, politički ton će jasnije nego ikada određivati bivši komandanti UÇK. 34 odsto glasova je dobio savez takozvanih „ratnih partija” koji predvodi Ramush Haradinaj. On će vjerovatno i biti novi premijer. Pri tome izborni savez PAN nekadašnjih političkih protivnika – u kojem su tri stranke-nasljednice UÇK – u svom zbiru nije mnogo donio. Dobru trećinu birača već godinama čine vjerni sljedbenici ratne generacije. Sa Haradinajem kao premijerom i Hašimom Tačijem kao predsjednikom, uskoro će možda na obojim najvišim funkcijama u mladoj državi biti bivši komandanti UÇK.
No, ta prividna snaga ne može da skrene pažnju sa činjenice da će glavni političari ovog izbornog saveza uskoro možda da se nađu na optuženičkoj klupi novog kosovskog Tribunala za ratne zločine. Damoklov mač tog Tribunala neprestano visi nad srukturama koje su naslijedile UÇK. Ako protiv najviših političara budu podignute optužnice, njihovi sledbenici bi brzo mogli da organizuju manifestacije solidarnosti, pa i nerede. Sa novim savezom starih ratnih heroja se nije šaliti, što s pravom brine međunarodne istražitelje.
Sa Haradinajem kao premijerom, biće teško i vođenje ionako teškog dijaloga između Beograda i Prištine, prije svega o poboljšanju položaja srpske manjine. Beograd traži izručenje Haradinaja koji je upravo izašao iz pritvora u francuskom Kolmaru gdje se i nalazio na osnovu srpskog naloga za hapšenje. Srbija još uvijek kategorički odbacuje direktan dijalog s njim. Tu će ponovo biti potrebna velika spretnost međunarodne diplomatije. A briselski posrednici će ponovo morati da sklapaju trule kompromise sa Beogradom i Prištinom, kompromise koji nisu korisni ni za demokratizaciju Kosova, ni Srbije.
“>No, dotle je dug put: pobjednik na izborima neće tako brzo moći da formira vladajuću koaliciju. Jer, dva bloka od kojih je čisto računski dovoljno pridobiti samo jedan, ponašaju se jogunasto. LDK kao nekadašnji građanski centar kosovskog društva, osvojio je nešto manje od 26 odsto glasova. On je proteklih godina uvijek bio partner u koalicionim vladama sa strankama proisteklim iz UÇK. Ovaj put će, međutim, to teško ići, jer su prevremeni izbori održani zbog dubokih podjela među koalicionim partnerima, između ostalog, i zbog spora oko razgraničenja sa Crnom Gorom. LDK je odavno samo još bezbojna stranka čiji je zadatak da obezbijedi većinu nekom drugom. Bez jasnijeg profila i jake ličnosti na čelu partije, ona neće moći da se nadoveže na slavna vremena kada je njen predvodnik bio Ibrahim Rugova.
“Pravi pobjednik izbora i trendseter jeste treći blok – Samoopredjeljenje (Vetevendosja – VV). To je radikalna opoziciona stranka i nekadašnji protestni pokret koji je sada gotovo udvostručio broj osvojenih glasova u odnosu na 2014. Riječ je o partiji mladosti koja se protivi establišmentu, a odbija koaliciju sa pobjednicima izbora, jer smatra da su najviši političari saveza PAN korumpirani, kriminalni i da im je mjesto iza rešetaka. Aljbin Kurti, osnivač i šef VV, u predizbornoj kampanji je prvi put demonstrativno vezao kravatu kako bi imidž izazivača nereda zamijenio slikom političkog nosioca nade. Kurti jasno ukazuje na probleme kosovskog poslijeratnog društva i objavljuje rat korupciji i rođačkoj privredi. No, i pored kravate, on je još uvijek vuk u jagnjećoj koži. On zahtijeva da se glasa o daljem prisustvu međunarodnih misija na Kosovu, ali o mogućnosti pripajanja Albaniji. To su teme koje i u regionu i šire stvaraju zabrinutost. U repertoar VV spadaju i bojkot rada parlamenta i bacanje suzavca za vrijeme skupštinske sjednice.
I PAN i VV su na ulicama kosovskih gradova slavili svoj izborni uspjeh samouvereno i euforično. Ta dva bloka će u narednom periodu da određuju sudbinu Kosova. Ostale stranke, pa i etničke manjine koje su u parlamentu zastupljene jer to propisuje kosovski ustav, imaće nevažnu ulogu.
Izazovi za političare na Kosovu su ogromni: katalog uslova za približavanje EU je dug, a cilj zvani liberalizacija viznog režima moći će da se ostvari samo u funkcionalnom okruženju. Međunarodna zajednica koja je na Kosovu prisutna u vidu jedne vojne (KFOR) i jedne civilne misije (Eulex) traži prije svega napredak suživota sa srpskom manjinom, u dijalogu sa Beogradom, u razgraničenju sa Crnom Gorom, u borbi protiv organizovanog kriminala. Ona je tu poslednjih godina prokockala veliki dio kredibiliteta i izgubila uticaj, između ostalog i zbog toga što perspektiva pristupa EU zajedno sa otvorenim statusnim pitanjima nije postala bolja. To i PAN i VV dobro znaju i uvijek mogu da potpiruju strahove i nezadovoljstvo većinskog albanskog stanovništva. Pobjednici na izborima Haradinaj i Kurti snose glavnu odgovornost za dalji mirni i demokratski razvoj Kosova.
