Nećete dugo trebati da pogodite: u Turskoj. Razmjerno novi zatvor Silivri je građen za 13 tisuća zatvorenika, ali s obzirom na trenutnu politiku u toj zemlji – on je već prepun. Zato se već grade novi, slični njemu.
Sedamdesetak kilometara zapadno od Istanbula leži gradić Silivri na obali Mramornog mora. Zato u njemu ima mnogo vikendica i apartmana imućnijih stanovnika najvećeg turskoga grada, ali od 2008. se tamo lako može doći i bez svoje volje, piše DW.
Jer te godine je otvoren novi, golemi zatvor najvišeg stupnja sigurnosti. Smješten je u zaleđu grada, oko kilometar od obale i iz zraka takozvani “kamp” izgleda kao neko previše nagurano naselje novogradnje. Blokovi bijelih zgrada iste veličine i crvenih krovova okruženi su, ako se bolje pogleda, visokim zidovima i asfaltiranim stazama za ophodnju oko područja koje je veliko kao dvjestotinjak nogometnih igrališta.
Na području se nalazi deset odvojenih zatvoreničkih kompleksa, među kojima su i za žene, tu je i zatvorska bolnica, a u zatvoru ima i više sudskih dvorana. Izvan zidova i ograde je sagrađen stambeni kompleks sa petstotinjak službenih stanova za čuvare i druge djelatnike zatvora.
Lako se dolazi, teško se izlazi
Njegovu gradnju naravno da je potakla vlada Erdoganove stranke AKP i od otvorenja se smatra najvećim u Europi. Već i naum da se sagradi takvu golemu kaznionicu za oporbenog vođu Kemala Kılıçdaroğlua iz CHP-a znači očite ambicije vladajućih u Turskoj: “To je kao koncentracijski logor 21. stoljeća. Biti u oporbi u današnjoj Turskoj znači da ćete lako završiti u tom logoru u Silivri.”
Nakon pokušaja vojnog udara u ljeto 2016. se u Silivri doista dolazi i više nego lako, tako da je i ovaj golemi zatvor već prepun. Prije svega se tamo smještaju takozvani “osumnjičeni za teror” – što god da to značilo u Erdoganovoj Turskoj. Utoliko su tu i sve osobe koje se optužuje da su sljedbenici Gülenovog pokreta koji Erdogan optužuje za pokušaj puča.
Kompleks je hermetički zatvoren i opremljen najsuvremenijom opremom za promatranje. Mnogi novinari znaju kako on izgleda iznutra – ali samo zato što su i sami uhićeni i sada sjede u njegovim ćelijama. “Normalni” novinari jedva da su ikad smjeli zaviriti u njega i rijetka iznimka je novinarka turske televizije po stavovima bliske Erdoganovom režimu.
Političari, novinari, uglednici…
Naravno da je i njezina reportaža ispala gotovo nešto kao reklama za ovaj mega-zatvor. I direktor zatvora Ali Demirtas se hvali redom i disciplinom koji u njemu vladaju: “Zatvorenici su tu smješteni u ćelije za tri osobe ili u samice. Samice su u pravilu za zločince koji su osuđeni na doživotni zatvor pod strogim režimom.”
Navodno ima 38 samica i jedan od najpoznatijih stanovnika jedne od nje je bio bivši glavni urednik kritičkog lista “Cumhuriyet”, Can Dündar. Od konca 2015. je proveo tri mjeseca istražnog zatvora u Silivriju. On je ovaj zatvor nazvao “internacijskim logorom za protivnike Erdogana” i opisuje život u samici iz koje nije bilo moguće uopće niti vidjeti druge zatvorenike. Kaže kako im je mogao možda nešto doviknuti preko hodnika, ali iz sićušnog stražnjeg dvorišta ćelije, takozvanog vrta je mogao vidjeti samo nebo. U Silivriju sjede i drugi ugledni novinari kao što su Ahmet Şik ili dopisnik njemačkog lista “Die Welt”, Deniz Yücel.
U reportaži novinarke poslušne turske televizije službenici zatvora opisuju i mogućnost posjeta. U istražnom odjelu najviše sigurnosti, takozvanom Bloku F, su posjeti strogo ograničeni i mogući samo uz nazočnost čuvara. Ali u “normalnom” dijelu, takozvanom Bloku L, na čijem je čelu Ramiz Atug, sve zvuči kao pravi odmor: “Osuđeni zatvorenici mogu se sresti s rodbinom do trećeg koljena. Tri puta mjesečno imaju pravo na takozvani zatvoreni susret i jednom na direktan kontakt. Ovdje vidimo jedan takav zatvoren susret: između posjetitelja i zatvorenika je staklo koje ne propušta zvuk, razgovaraju preko telefona. Vrijeme posjeta varira između pola i najviše jednog sata.”
U svakom slučaju, u Silivri sada dolazi kud i kamo više posjetitelja nego prije. Njima više nije važno ni sunce ni lijepo vrijeme jer to nisu dokoni turisti, nego očajna rodbina i odvjetnici zatočenika. A “osumnjičene za terorizam” se i dalje masovno uhićuje, tako da treba misliti i na budućnost. Zato Erdoganova Turska masovno gradi ili planira nove zatvore. Mnogima je upravo kompleks Silivri uzor, a on ubrzo možda više neće biti niti najveći. Jer u Turskoj se stvara čak 179 novih zatvora.
