Srbija je trebala priznati genocid u Srebrenici, navodi Evropska komisije protiv rasizma i netolerancije, čiji je osnivač Vijeće Evrope.
Vlasti u Srbiji trebale bi priznati genocid u Srebrenici, iskorijeniti rasizam među nogometnim navijačima i iskorijeniti nasilje protiv Roma i LGBT populacije, navodi se u izvještaju Evropske komisije protiv rasizma i netolerancije (ECRI) za Srbiju.
Od usvajanja drugog izvještaja ECRI-ja o Srbiji 2010. godine, Srbija je postigla napredak u nekoliko oblasti, ali neka pitanja i dalje stvaraju zabrinutost, navodi se u izvještaju komisije čiji je osnivač Vijeće Evrope.
Evropska komisija protiv rasizma i netolerancije ističe da su vlasti poboljšale zakonodavstvo o zabrani diskriminacije. Radio-televizija Srbije se 2011. godine izvinila gledaocima zbog svoje uloge kao sredstva propagande tokom 1990-tih godina, a novinarska udruženja su usvojila etički kodeks kojim se zabranjuje govor mržnje.
Primjetan je napredak u suočavanju sa ratnom prošlošću i poboljšanja položaja Roma, ali da država treba još mnogo toga uraditi u borbi protiv govora mržnje i rasizma među sportskim fanovima, kao i unaprijediti krivično gonjenje ratnih zločina.
Komisija je pozitivno ocijenila i regrutiranje većeg broja policajaca albanske nacionalnosti, te činjenice da je više osoba uhapšeno u vezi sa zločinima u Srebrenici.
Procesuiranje ratnih zločina
Kao pozitivan primjer navodi da su Skupština i predsjednik države uputili izvinjenje zbog masakra u Srebrenici. Ipak, ECRI žali što zbog činjenice da nijedna od ove dvije institucije nije javno priznala srebrenički masakr kao genocid, što stoji u presudama međunarodnih sudova.
“ECRI je vrlo zabrinut zbog stalnog porasta govora mržnje u srpskom javnom diskursu, koji je pojačan širokim medijskim izvještavanjem. Političari i mediji koriste zapaljiv, pogrdan i nacionalistički jezik, a na prostoru bivše Jugoslavije naglo su porasle regionalne tenzije. Trenutni javni diskurs podsjeća na govor mržnje koji se koristio prije nedavnih ratova u regiji, a istraživanja pokazuju visoke razine osnovne socijalne distance između različitih dijelova stanovništva. Govor mržnje se sve više širi putem interneta; nogometni huligani i njihove organizacije također doprinose širenju mržnje”, navodi se u izvještaju.
Autori izvještaja navode da su zbog toga potrebne još odlučnije akcije protiv govora mržnje koji šire rasističke organizacije i, naročito, fudbalski navijači. ECRI daje preporuku vlastima da zabrane rasističke navijačke grupe.
Konstatira se da krivično gonjenje odgovornih za genocid i druge ratne zločine napreduje sporo. Lica na visokim položajima nisu procesuirana i mnogi ratni zločini ostali su nekažnjeni.
Izazivanje mržnje protiv grupa koje žive izvan Srbije nije kažnjivo po članu 317 Krivičnog zakona, a ni učestvovanje u aktivnostima rasističkih grupa nije uvijek kažnjivo, navodi ECRI.
Sistem (samo)regulacije medija ne funkcionira dobro. Savjet za štampu je suviše slab, a operateri društvenih mreža ne sprečavaju niti uklanjaju govor mržnje.
LGBT zajednica
U izvještaju se podsjeća kako su vlasti u Srbiji novim zakonskim odredbama unaprijedile zaštitu od zločina iz mržnje, čime se nasilje nad LGBT populacijom uzima kao otežavajuća okolnost.
Krivični zakon također štiti pojedince i organizacije koji podstiču ravnopravnost, a Zakonom o zabrani diskriminacije izričito se zabranjuje govor mržnje. Povjerenici za zaštitu osigurano su dodatno osoblje i odgovarajuće prostorije.
Međutim, u izvještaju se navodi da se veliki broj prekršaja ne prijavljuje policiji, kao i da policijski službenici nisu uvijek otvoreni za primanje žalbi, naročito od LGBT i romske populacije.
Visok nivo nasilja nad homoseksualcima i transseksualcima posebno postaje vidljiv uoči Parade ponosa, konstatiraju potpisnici izvještaja.
Marginalizirani Romi
ECRI pozdravlja činjenicu da je veliki broj Roma dobio lična dokumenta i što je povećano uključivanje romske djece u obrazovni sistem.
Ipak, u izvještaju se navodi da država nije sprovela različite strategije i akcione planove za Rome, kao i da se ponavlja nasilje nad Romima u Srbiji.
Komisija ukazuje i da svega šest posto romske djece pohađa predškolske ustanove, a svega 46 posto završi osnovnu školu. Na važnim mjestima u javnim službama nije zaposlen niti jedan Rom, stoji u izvještaju.
Komisija Vijeća Evrope navodi i da se napori da se poboljšaju žalosni uvjeti stanovanja mnogih Roma suviše mali, navodeći da su 72 procenta od svih romskih naselja i dalje neformalnog karaktera.
Vlastima se preporučuje da trebaju razviti pokazatelje integracije i osnažiti prikupljanje podataka o ravnopravnosti.
Zločini iz mržnje prema romskoj populaciji i izvještavanje o tome u medijima i dalje predstavlja veliki izazov za vlasti u Srbiji, konstatira se u izvještaju.
Izvještaj, usvojen 22. marta, a odnosi se na stanje zaključno sa 7. decembrom 2016. godine.
