Korištenje službenog automobila Predsjedništva BiH za potrebe izvršenja krivičnog djela je, sudeći prema reakcijama onog dijela javnosti i medija koji su se ne tako davno takmičili u osudama na račun člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda, sasvim prihvatljivo.
Da bi po strogim standardima kritičke javnosti upotreba službenog automobila dobila status “afere”, dovoljno je da isti koristi bračni partner člana Predsjedništva BiH, kojeg ne može amnestirati ni potvrda postojanja evidentiranih prijetnji na račun njegove porodice. S druge strane, koristiti službeni automobil Predsjedništva BiH za potrebe premlaćivanja i zastrašivanja svjedoka korupcije ne zadovoljava kriterije kojim bi se taj potez nazvao “aferom”.
Potvrđuje to izostanak snažnije reakcije na informaciju da je Dario Krezić, savjetnik Dragana Čovića, koristio službeni automobil Predsjedništva BiH prilikom otmice i premlaćivanja Marija Markote, kako ovaj ne bi progovorio o korupciji pri zapošljavanju u bh. policijskim agencijama.
Istini za volju, samo Krezićevo krivično djelo je zasjenilo podatak da je pri njegovom izvršenju koristio automobil Predsjedništva BiH, a zloupotreba službenog automobila se čini apsolutno benignim društvenim problemom u odnosu na činjenicu da Čovićev savjetnik nikada nije sankcioniran zbog otmice i premlaćivanja.
Federalna uprava policije podnijela je izvještaj protiv njega, ali Krezić nikada nije optužen, za razliku od partnera u zločinu Olivera Marijanovića, koji je osuđen na osam mjeseci zatvora. Ne govorimo ovdje samo o otmici i premlaćivanju Marijanovića, već i o tom činu kao svojevrsnom dokazu umiješanosti Krezića u korupciju pri zapošljavanju u policijskim agencijama.
Izostanak sankcije ukazuje na ozbiljne anomalije u bh. pravosudnom sistemu, a izostanak reakcije na zloupotrebu službenog automobila na nedosljednost kritičke javnosti i upitnost motiva onih koji su bili najgrlatiji kritičari u ranijoj “aferi službeni automobil”.
Iako u Pravilniku o uslovima nabavke i načina korištenja službenih vozila u institucijama BiH ne postoji odredba koja bi omogućavala Kreziću upotrebu automobila Predsjedništva BiH za privatne potrebe (otmicu i premlaćivanje svjedoka korupcije), izostalo je interesovanje za načinom raspolaganja službenim automobilima u Kabinetu člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda. Nije se oglasio ni Krezićev šef, koji se nedavno pohvalio kako su u njegovom slučaju nezamislive zloupotrebe službenih vozila.
– Ja ne koristim službeno vozilo u 90 posto slučajeva, a kako će mi ga supruga tek koristiti – kazao je Dragan Čović, prije nego što je ušao u svoj oko 150.000 KM vrijedan Audi Q7.
Možda gospođa Čović ne koristi automobil Predsjedništva BiH, možda i porijeklo skupocjenog automobila njenog supruga nije upitno, ali je definitivno neupitno da osoblje Čovićevog kabineta zloupotrebljava službena vozila, pa čak i za potrebe izvršenja krivičnih djela.
Međutim, s obzirom na aktere slučaja, on za medije, razne političke analitičare, društvene aktiviste i političke zvaničnike nije dovoljno atraktivan da njime okupiraju medijski prostor i servere društvenih mreža. Koliko cijeli slučaj govori o Dariju Kreziću, pa i Draganu Čoviću, toliko izostanak reakcije govori o onima koji su ne tako davno nadmetali u kritikovanju jednog drugog slučaja upotrebe službenog automobila.
