Irfan Glogić, matematički genije s Balkana, ovih dana je dobio “Predsjedničku“ stipendiju na Ohio univerzitetu u SAD-u.
Glogić je tokom studija u Sarajevu, na Prirodno-matematičkom fakultetu, pokazao izuzetne matematičke vještine, te je za svoj uspjeh nagrađen Zlatnom značkom Univerziteta u Sarajevu.
Studije je nastavio u SAD-u, gdje je prepoznat kao veliki potencijal te mu je od strane Ohio univerziteta dodijeljena “Predsjednička“ stipendija.
Tokom studija Glogić je bio stipendista Fondacije “Izvor nade“ te je svoje slobodno vrijeme često koristio kako bi svojim znanjem i instruktivnom nastavom pomogao drugim studentima u savladavanju gradiva.
Tarik Agetović, direktor Fondacije “Izvor nade“ u povodu Glogićeve “Predsjedničke“ stipendije izjavio je kako rukovodstvo Fondacije može biti ponosno što je bilo podrška na putu Glogićevog usvajanja znanja i usavršavanja u oblasti koju je odabrao za predmet svog istraživanja.
U intervjuu za oficijalnu stranicu Fondacije “Izvor nade“ Glogić govori o značaju stipendije koju je dobio, planovima za budućnost, istraživanjima na kojima trenutno radi te o društvenom angažmanu studenata.
– Šta će vam značiti stipendija u nastavku vašeg doktorskog studija?
Obzirom da ću biti oslobođen predavačkih aktivnosti, u potpunosti ću se fokusirati na istraživački rad u narednih godinu dana. Stipendija će mi ujedno omogućiti da nesmetano putujem i prezentiram svoj rad na naučnim konferencijama i posjetim moje saradnike na duže vrijeme.
– Koji je fokus vašeg istraživanja?
Problemi kojima se bavim potiču iz matematičke fizike a trenutno sam fokusiran na one koji se tiču Ajnštajnove opšte teorije relativnosti. U proteklih dvadeset godina je uložen veliki napor na polju razumijevanja kosmičkih fenomena sa rigoroznog matematičkog stanovišta. Ja sam recimo u mom prvom istraživažkom radu riješio problem koji je bio otvoren deset godina a ima direktan utjecaj na razumijevanje procesa formiranja crne rupe. To je bio svojevrstan proboj na tom polju obzirom da metoda koju sam razvio omogućava elegantan tretman problema koji su godinama stajali neriješeni. To je također de fakto stavilo mene i moju istraživačku grupu u poziciju pionira u ovoj oblasti, i zato sam veoma uzbuđen projektima i otkrićima koja nam predstoje. Sa druge strane, moj univerzitet je to očigledno prepoznao i ovom stipendijom mi omogućio da sa potpunim fokusom nastavim sa svojim istraživačkim radom, piše “Akta“…
– Nagrada može biti poticaj studentima u BiH, kao i stipendistima Fondacije ”Izvor nade”, da daju svoj maksimum tokom studija. Šta biste njima poručili, kako da iskoriste svoje vrijeme tokom studija?
Nagrada jeste poticaj ali ne i primarni izvor motivacije. Osjećaj koji sam imao nakon što sam riješio već pomenuti problem je vrijedniji od bilo kakve nagrade. Ne postoji priznanje koje će mene više motivisati od osjećaja zadovoljstva nakon predavanja kojim sam uspio barem djelimično na studente prenijeti moju fascinaciju i ljubav prema univerzalnom jeziku kojim priroda komunicira sa nama. Želim da kažem da svako od nas treba da nađe svoju životnu misiju. To u Bosni i Hercegovini nije jednostavno, i postoje kompromisi koji se moraju praviti pri svakoj odluci, pogotovo onima koje se tiču studija.
Studentsko doba je najpogodnije vrijeme za razvoj na individualnom planu, i zato ga je vrlo bitno kvalitetno provesti, i koliko god puta da ovo ponovim neću pretjerati. Najprije, uspjeh na studiju je veoma važan, obzirom da se time stiče osnovni preduslov za obavljanje posla u struci i to također ukazuje na intelektualne sposobnosti studenta. S druge strane, bitno je što prije se uključiti u proces praktične primjene stečenog znanja, kroz stažiranja i privremeni rad u toku studija. Ovo nažalost zvuči previše optimistično u ovom trenutku, obzirom na lošu komunikaciju između obrazovnog i industrijskog sektora u Bosni i Hercegovini. Međutim, ima pozitivnih pomaka i na ovom planu i studenti moraju da shvate da da se prilike ne čekaju i ne nude već se traže i stvaraju.
I na kraju, društveni angažman. Veoma bitan aspekat života čovjeka u bilo kojoj životnoj fazi, a samim tim i u toku studija. Ovdje mislim na neakademske aktivnosti kojima student ima priliku da ostvari direktan uticaj na svoje društvo, recimo kroz članstvo i aktivnost u studentskim udruženjima, kroz volonterske akcije pomoći onima koji su u potrebi, kroz organiziranje i učestvovanje u aktivnostima koje promoviraju druženje, dijalog, međusobno razumijevanje i toleranciju. Na ovaj način se ostvaruje direktna komunikacija sa ljudima, stiču poznanstva, razvijaju tzv. “soft-skills” i ujedno gaji i razvija duhovna strana ličnosti. Fondacija “Izvor nade“ je jedan projekat koji je potekao iz civilnog sektora a služi između ostalog i da studentima pomogne u sva tri aspekta koje sam gore spomenuo. Tako ovaj i slični projekti trebaju biti ispiracija za svakog ko ima želju napraviti razliku u životima ljudi oko sebe.
