28. marta 1941. godine, engleska književnica Virdžinija Vulf izvršila je samoubistvo.
Napunila je džepove svog kaputa kamenjem i ušla u reku Uz, koja se nalazila u blizini njenog doma. Svoje posljednje, oproštajno pismo, uputila je suprugu Leonardu Vulfu.
Leonard i Virdžinija, stupili su u brak 1912. godine. Bili su vrlo uticajni u svijetu književnosti i značajne ličnosti modernizma kao članovi slavne umjetničke Blumsberi grupe i osnivači izdavačke kuće Hogarth Press, piše “Buka“…
Međutim, Virdžinija nije smogla snage da se bori sa bolešću, pa je voljenom mužu ostavila pismo u kome je navela razloge zbog kojih se odlučila na ovaj korak.
Njene posljednje reijči koje je ostavila na komadiću papira, bile su sljedeće:
“Najdraži,
Ubijeđena sam da ludim. Ne možemo da prolazimo kroz još jedan strašan period. Ovaj put se neću oporaviti. Počinjem da čujem glasove i ne uspijevam da se koncentrišem. Dakle, uradiću ono što mi izgleda kao najbolje rešenje.
Pružio si mi najveću moguću sreću. Bio si po svakom pitanju najbolji muškarac. Ne vjerujem da je dvoje ljudi moglo biti sretnije dok se nije pojavila ova užasna bolest. Ne mogu više da se borim s tim, znam da ti remetim život i da bi bez mene mogao da radiš. I moći ćeš, znam to.
Vidiš da ne uspijevam čak ni ovo da napišem kako treba. Ne mogu da čitam. Ono što želim da kažem je da ti dugujem svu svoju životnu sreću. Bio si beskrajno strpljiv sa mnom i nevjerovatno dobar. Želim to sve da kažem, a to svi već znaju. Da je neko mogao da me spasi, to bi bio ti.
Napustilo me je sve, osim uvjerenosti u tvoju dobrotu. Ne mogu nastaviti da ti kvarim život. Mislim da dvoje ljudi ne mogu biti sretniji nego što smo mi bili”, napisala je književnica i ostvarila svoju kobnu namjeru.
Virdžinija Vulf bolovala je od teške depresije i halucinacija, a svoj život okončala je u 59. godini.
Ostala je upamćena kao jedan od ključnih autora narativnog modernizma i osnivač feminističke književne kritike. Jedan od zanimljivih podataka o njoj jeste to što je sve knjige napisala stojeći, a najpoznatija su romani Gospođa Dalovej iz 1925, Ka svetioniku iz 1927. i Talasi iz 1931. godine.
