Komisija za istinu i pomirenje može biti uspješna samo ukoliko bude nezavisna od politike i ona ne smije da zamjeni pravosudne organe. U slučaju Kosova, uspjeh je veći ukoliko se uz djelovanje komisije paralelno vode sudski procesi protiv onih koji su počinili ratne zločine, ocjenjuju za RSE stručnjaci za ljudska prava i Balkan, a povodom inicijative predsjednika Kosova Hashima Thaçija da se na Kosovu uspostavi Komisija za istinu i pomirenje.
Širom svijeta uspostavljeno je više od 40 komisija koje su se bavile utvrđivanjem istine i pomirenjem nakon oružanog sukoba ili aparthejda. Cilj takvih komisija je dokumentovanje zločina i iskustava, kako bi se spriječilo ponavljanje prošlosti, navode sagovornici RSE i dodaju da je veoma važno kako su komisije formirane i kakav im je koncept.
Profesorka međunarodnih i javnih odnosa na Kolumbija univerzitetu i aktivistkinja za ljudska prava Tanja Domi ocjenjuje za RSE da uspjeh tih komisija zavisi od mnogo faktora, a najvažniji je onaj da u tom procesu moraju da budu uključene sve grupe i zajednice, ne samo pojedinci direktno pogođeni ratom. U slučaju Kosova, dodaje ona, malo je zabrinjavajuće što institucije iniciraju tu ideju, jer ona mora da se sprovede u saradnji sa zajednicama, nevladinim sektorom, advokatima, aktivistima za ljudska prava…
“Komisija zaista treba da spoji ljude u tom procesu i treba da postoji iskrena posvećenost da se zaista dođe do istine. U principu, ideja je dobra, ali to mora da bude poduhvat zajednica”, navodi ona.
Jedna od poznatijih komisija za uspostavljanje istine i pomirenja, dodaje Domi, bila je ona u Južnoj Africi koju je predvodio južnoafrički anglikanski nadbiskup i borac protiv aparthejda Desmond Tutu, a kojeg je na to mjesto imenovao Nelson Mandela. Oni su pokrenuli komisiju kako bi se govorila i dokumentovala istina nakon četrdesetpetogodišnjeg aparthejda.
Rad te komisije propratile su i kritike jer je određeni broj počinioca zločina bio amnestiran. Ali, nakon aparthejda, želja za komisijom je bila jasna, dodaje Domi.
“Ukoliko se apsolutno sve ne dokumentuje i ukoliko žrtve ne progovore o svojim iskustvima, može doći do zaboravljanja prošlosti. Oni koji zaboravljaju prošlost mogu ponoviti tu prošlost. To je razlog zašto postoji Komisija i zašto je ona uspostavljena u Južnoj Africi”, navodi Domi.
Jedna od preporuka je takođe da rad komisije ne traje predugo – u Južnoj Africi ovaj proces je trajao sedam godina, a preporučuje se kraće od toga jer su veće šanse da se proces završi uspješno i da ima podršku. U Peruu, na primjer, proces je trajao dvije godine, od 2001. do 2003. i smatra se uspješnim.
“Dakle, u tim zemljama ljudi su okupljeni, urađen je zapisnik, i oni su svjedočili pred komisijom koju su uglavnom činili advokati za ljudska prava”, objašnjava Domi.
Naglašava, međutim, da je veoma teško doći do mira ukoliko se ne zadovolji pravda i ukoliko nije bilo sudskog procesuiranja počinioca zločina. Primjera radi, u Siera Leone paralelno se vodio proces Komisije i suđenje pred Sudom za ljudska prava koji se bavio posljedicama civilnog rata.
“U dugoročnom periodu, naročito nakon oružanog sukoba, ovo djeluje da je efektivnije. Aparthejd je bio sistem diskriminacije južnoafričkih crnaca, ali nije bio rat. Možda je bio doživljen rat, ali rat nije bio proglašen, kao što je to bilo u Siera Leoneu ili na Kosovu”, ističe Domi.
I Mark Elis, izvršni direktor Međunarodne advokatske komore sa sjedištem u Londonu, kaže da postupci koji se vode pred takvim komisijama mogu dopuniti krivične postupke, i u tom slučaju, najbolje rješenje je kombinacija komisije i suda.
“Ali, to je veoma komplikovano uraditi. Jedan od glavnih izazova je da li Komisija za istinu i pomirenje može da dobije politički kredibilitet, odnosno, da li može egzistirati u datoj u političkoj situaciji. Drugo pitanje je, da li će se žrtve naći uvređene ukoliko rad Komisije zamjeni suđenja. Mnoge žrtve će zapravo željeti sudske procese, jer oni žele kaznu onima koji su počinili zločine”, navodi Elis.
Koliko je uspjeh Komisije moguć u slučaju Kosova? Elis podsjeća da je počeo sa radom Specijalni sud za ratne zločine u Hagu, te kaže da je to pozitivno i za eventualni rad Komisije:
“Komisija za istinu i pomirenje može pomoći u približavanju društava, tako što će omogućiti objektivnu istragu počinjenih zločina i izricanje kazni, ali i objektivnu priču o tome šta se desilo, kao što je bio slučaj u drugim komisijama. To takođe daje mogućnost žrtvama da ispričaju svoju priču”, smatra Elis.
Elis naglašava da se Komisija nikako ne treba da zamjeni standardan krivični postupak, naročito protiv onih pojedinaca koji su bili na rukovodećim mjestima i koji su bili odgovorni za najužasnije zločine.
“Tim pojedincima se ne smije omogućiti nikakav stepen amnestije, ukoliko se ona desi tokom rada Komisije”, kaže.
Ipak, glavno pitanje u radu Komisije je podrška žrtava tom procesu.
“Žrtve moraju biti deo svih postupaka rada ove komisije. Prva stvar koja treba da se uradi jeste dopiranje do civilnog društva i žrtava. Ne izjava vlade o tome šta planira da uradi, već jedan pristup saranje, sa glasom žrtava i njihovih porodica u tom postupku, jer, radi se o pomirenju, o jednoj vrsti rezolucije o nečemu što se desilo. To je moguće samo ukoliko su oni koji su pogođeni tim zločinima deo procesa”, ističe Elis.
Elis naglašava da bi legitimitet bilo koje takve Komisije bio kompromitovan ukoliko postoji političko mješanje.
“Mora postojati kreativan, nepristrasan i fer način i treba se formirati tako da se žrtve osjećaju da ih ne neko saslušao, da je pravda zadovoljena i u sudu i pred Komisijom. Ako je sve urađeno kako treba, to može doprinijeti mirnom završetku i pomirenju nakon počinjenih užasnih zločina. To je veliki izazov i zato je potreban veliki oprez. Na Kosovu u taj proces trebaju biti uključeni i međunarodni akteri, kako bi Komisija imala legitimitet”, zaključio je Elis.
Predsednik Kosova Hashim Thaçi je prilikom predstavljanja svoje ideje o formiranju Komisije za istinu i pomirenje kazao da ona, zbog specifičnosti Kosova i samog Balkana, ne bi slijedila metodologiju komisije neke druge zemlje.
Dodao je da ona neće zamjeniti pravosudni mehanizam, niti dijalog Kosova i Srbije, ali će pomoći postizanju novih sporazuma i pomirenju Kosova i Srbije, te je sve pozvao da pomognu tom procesu.
Njegovu inicijativu podržali su predsjednik Skupštine Kadri Veseli i premijer Isa Mustafa, kao i strani predstavnici i stavili se na raspolaganje u aktivnostima oko provedbe inicijative.
Američki ambasador Greg Delavi kazao je da je potrebno više da se uradi za žrtve, u čemu ova komisija može da pomogne. On je, međutim, naglasio da Komisija u svom mandatu treba da bude nepristrasna, nezavisna, sa sopstvenim budžetom i da njen rad treba da bude transparentan.
Porodice nestalih i ratnih žrtava, međutim, izjasnile su se da prije pomirenja mora da se zadovolji pravda i da se rasvjetli sudbina nestalih.
Podsjetimo, Vojislav Koštunica je kao predsjednik Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) 2001. godine formirao Komisiju za istinu i pomirenje koja nikada nije zaživjela.
