Novinarka BBC-ja Rachel Nuwer zapitala se šta bi se dogodilo kada bi nestalo sveprisutne stvari koje ljudi ni ne primjećuju, a naizgled bez nje ne mogu – interneta. “Za veliki broj ljudi nezamislivo je biti bez interneta makar i na nekoliko sati. Ali kada bi i prestao raditi, ne bi se nužno dogodilo ono što biste mogli očekivati. Profesor Jeff Hancock studentima na sveučilištu Stanford rado zadaje zadatke za vikend pomoću kojih mogu u praksi iskusiti teorije o kojima se raspravljalo na nastavi. Prije 2008, katkad bi izazvao studente da se odreknu interneta na 48 sati i zatim raspravljaju kako je to utjecalo na njih. Ali kada se Hancock vratio na posao 2009. godine, nakon slobodne studijske godine, stvari su se promijenile. Kada sam im pokušao predložiti zadatak, nastala je pobuna”, kaže Hancock, koji proučava psihološke i društvene procese u online komunikaciji.
Studenti su odrješito rekli da je zadatak nemoguć i nepošten. Tvrdili su da bez interneta, čak i samo za vikend, ne bi mogli završiti zadatke za druge kolegije, upropastio bi im se društveni život, a prijatelji i porodica brinuli bi se nije li im se nešto strašno dogodilo. Hancock je morao popustiti i otkazati zadatak – i nikada ga više nije predložio.
“To je bilo 2009. godine, a sada kada su i mobilni telefoni sveprisutni, ne znam što bi se dogodilo kada bi ih zamolio da se odreknu makar njih”, kaže. “Vjerojatno bi me prijavili predsjedniku sveučilišta”.
1995. godine manje od 1% svjetske populacije služilo se internetom . Internet je bio rijetkost kojom su se koristili većinom ljudi na Zapadu. Danas, 20 godina kasnije, više od 3,5 milijardi ljudi ima internetsku vezu – gotovo polovica stanovništva na planeti – i taj broj raste brzinom od oko 10 ljudi u sekundi.
Prema istraživanjima Pew Research Centrea, petina Amerikanaca tvrdi da se služi internetom “gotovo stalno” i 73 % kaže da ga koriste barem jednom na dan. Podaci u Ujedinjenom Kraljevstvu su slični: anketa iz 2016. godine pokazala je da je gotovo 90 % odraslih ljudi reklo da su se služili internetom u protekla tri mjeseca. Za brojne je ljude gotovo nemoguće zamisliti život bez interneta.
“Jedan je od najvećih problema u vezi s današnjim internetom što ga ljudi shvataju kao nešto posve uobičajeno”, govori profesor William Dutton s državnog univerziteta Michigan, autor knjige “Society and the Internet” (“Društvo i internet”). “Čak i ne misle na to da mu ne bi mogli imati pristup, to za njih uopće nije realan scenarij”, dodaje.
Što ako internet nestane?
To je rezultiralo boljim poslovanjem. “U šali smo predložili da kad bi svako poduzeće ugasilo računala svaki mjesec na nekoliko sati i natjeralo ljude da obavljaju zadatke koje su odgodili, radna učinkovitost općenito bi porasla”, kaže Borg. “Ne vidim razloga zašto se to ne bi moglo primijeniti na cijelu ekonomiju.”
Prekid rada interneta ne bi kratkoročno previše utjecao ni na putovanja – dokle god ne traje duže od otprilike jednoga dana. Avionu mogu letjeti bez interneta, a vozovi i autobusi i dalje bi nastavili voziti. Ipak duži prekidi rada već bi utjecali na logistiku. Preduzećima ne bi bilo lako poslovati bez interneta. “Predložio sam da ljudi i preduzeća trebaju imati spreman plan u slučaju gubitka interneta, ali nisam još primijetio da su to počeli raditi”, kaže Eagleman.
Veliki prekid u komunikaciji vjerovatno bi različito pogodio male poduzetnike i proizvodne radnike. 1998. godine oko 90 % dojavljivača (radijskih pozivnih prijamnika) u SAD-u prestalo je raditi zbog kvara na satelitu. Odmah nakon kvara Dutton je anketirao 250 korisnika dojavljivača u Los Angelesu i otkrio jasne socioekonomske razlike u reakcijama ljudi na kvar. Pripadnike gornje srednje klase s menadžerskim i sličnim poslovima taj događaj nije posebno pogodio. “Njima se činilo kao da je snježni dan”, kaže Dutton. “To im je bilo olakšanje”.
Ali brojni su se slobodnjaci iz radničke klase poput vodoinstalatera i stolara oslanjali samo na dojavljivače za pronalazak poslova pa su se na nekoliko dana našli bez posla. Samohrane majke koje su ostavljale djecu u vrtiću također su bile vrlo zabrinute jer ih se nije moglo nazvati ako bi se nešto dogodilo. “Stoga morate shvatiti da će se vaša reakcija na misao o gubitku interneta vjerojatno temeljiti na vašem socioekonomskome statusu”, kaže Dutton.
No psihološke posljedice, poput osjećaja izolacije i tjeskobe, pogađaju jednako sve ljude. “Većina je interneta napravljena s jednom svrhom: kako bismo mogli međusobno komunicirati”, kaže Hancock.
Navikli smo se povezivati sa svima, svagdje i uvijek. “Nemogućnost da to radimo bila bi vrlo neugodna”. To je osjećaj koji prepoznaje i Borg.
“Znam da kada shvatim da sam zaboravio smartphone, osjećam se golo”, kaže. “Odjednom počnem razmišljati, ‘Znam li kamo idem? Što ako mi se pokvari auto, bih li tada mogao nekoga nagovoriti da mi posudi mobitel kako bih pozvao pomoć?’”
