Sjever treba podijeliti ili ujediniti jedino ako se Kosovo razvija kao nezavisna, funkcionalna i demokratska država.
U Mitrovici uklonjen je potporni zid kod mosta na Ibru, koji će, prema planu uređenja, biti zamjenjen novom konstrukcijom, u skladu sa dogovorom koji su postigli gradonačelnik Sjeverne Mitrovice i predstavnici kosovske vlade uz asistenciju američkog ambasadora u Prištini Grega Delavija i šeficu kancelarije EU-a Nataliju Apostolovu.
Taj dogovor poslije su podržali odbornici Skupštine opštine Sjeverna Mitrovica, prvi put jednoglasno Srbi i Albanci, što govori o zajedničkom interesu i želji građana Mitrovice da nesporazume rješe mirnim putem, dogovorom i međusobnim poverenjem.
Dogovor su pozdravile kosovske vlasti, ali tri opozicione stranke na Kosovu ocjenile su da zid nije srušen već je samo skraćen i pomjeren i optužile Vladu Kosova što je “pristala da potpiše sporazum sa jednim lokalnim predsjednikom opštine”, što ocjenjuju kao sramotu i poniženje.
Rušenju zida obradovali su se i Srbi i Albanci zato što su, kako kažu, strahovali od podizanja tenzija i mogućeg sukoba. Kažu da su umorni od mržnje, sukoba, tenzija, lažnih obećanja svojih političara, s obzirom na to da i Srbi i Albanci imaju gotovo iste probleme: siromaštvo, nezaposlenost, korupciju, kriminal, izolovanost, jer je Kosovo jedina država u Evropi kojoj nije odobrena vizna liberalizacija (Šengen).
A Albanci iz Mitrovice, koji rušenje zida vide kao mogućnost slobodnog kretanja između sjevernog i južnog djela grada, kažu da, osim ovih problema, treba da se reši i pitanje povratka protjeranih Albanaca na sjever Kosova, vraćanje približno 500 uzurpiranih stanova i imovine.
Recipročne optužbe, hladnoratovska retorika, dizanje tenzija, zveckanje oružjem, provokacije vozom nazvanog “crkvom na točkovima”, izazivanje incidenata, rušenje starog i podizanje novog zida, stvaranje psihoze straha i nesigurnosti – to je rezultat šestogodišnjeg Briselskog dijaloga i postignutih sporazuma o normalizaciji odnosa između Beograda i Prištine. Ili je sve samo još jedna velika farsa, koja, iz različitih razloga, odgovara liderima Srbije i Kosova: podizanje tenzija kako bi vođe u Beogradu i Prištini dobile priliku da se predstave kao veliki borci za interese svojih naroda, a ustvari igraju ulogu piromana i vatrogasaca kosovske zbilje, što je jasno svima.
Rata neće biti?
Možda baš zato, dok su se uplašeni građani i na Kosovu i u Srbiji pitali da li će ponovo biti rata, američki ambasador u Beogradu smireno je izjavio da je riječ samo o “neravninama na putu” i da rata neće biti, dok je generalni sekretar NATO-a, Jens Stoltenberg, koji je baš u toj uzavreloj situaciji posjetio Kosovo, smirio javnost izjavom da je stabilnost regiona izuzetno značajna za cijelu Evropu. “Opredjeljeni smo za obezbeđivanje sigurnosti na Kosovu i KFOR će to ostvariti u skladu sa svojim ovlašćenjima”, što je bila garancija i ohrabrenje za sve građane Kosova.
Vlada Kosova, kao i Vlada Srbije ponavljaju kao pokvarena gramofonska ploča da su čvrsto opredeljeni za mir, koji “nema cijenu”, i da sva pitanja treba rješiti dijalogom. “Dijalog je od strateškog značaja, međutim, i pored toga, mi smo u posljednje vrijeme imali neke provokacije, o kojima smo se dogovorili da ih premostimo u miru i izgradimo sredinu u kojoj će dominirati mir”, kazao je kosovski premijer Isa Mustafa.
“Sačuvali smo mir, a Srbi imaju sve što su željeli, zaštitu u Ulici kralja Petra, ali me buni i čudi što nisam dobio odgovore zašto to one večeri u Briselu nije završeno kad je potpunosti sve isto”, rekao je premijer Srbije Aleksandar Vučić. On je krivio kosovske zvaničnike za kršenje dogovora, dok Briselu zamjera to što ih ne opominje i što se ne pridržava plana.
Predsjednik Kosova Hashim Thaçi uzvratio je na optužbe Vučića, s kojim je ranije razgovarao vrućom telefonskom linijom, rekavši da će “potporni zid koji je podignut uz reku Ibar u sjevernom djelu Mitrovice biti srušen, srušiće ga oni koji su ga i podigli i pritom neće biti nemira”. Thaçi smatra nepotrebnim tenzije nakon posljednje runde dijaloga u Briselu i poziva na ublažavanje retorike.
Neke opozicione stranke u Srbiji imaju kontradiktorne stavove: jedne su za nastavak dijaloga i rješenje problema mirnim putem uz punu saradnju s Albancima, a druge, nacionalističke provenijencije, zahtjevaju da se dijalog u Briselu prekine i suspenduju svi postignuti sporazumi “jer je Kosovo dio Srbije”.
Oglasio se i novi čuvar srpstva i rušitelj Bosne i Hercegovine Milorad Dodik izjavom da Kosovo ostaje ozbiljan problem i da ga treba vratiti na nivo UN-a i Rezolucije 1244. “Priča o Kosovu nije završena jer nema pun legitimitet, nije član UN-a i, kao Srbin, želim da se Kosovo reintegriše u državu Srbiju i da Beograd ima dominantnu ulogu u rješavanju njegovog statusa.”
Međutim, ni g. Dodik ni svi ostali srpski funkcioneri koji žele Kosovo u sastavu Srbije nisu iznijeli kako to može konkretno da se ostvari.
Analitičari u Beogradu smatraju da je razlog za užurbanu dinamiku pregovora Beograd – Priština i dizanje dijaloga na najviši nivo najvjerovatnije taj što je nezavisnost Kosova stigla za pregovarački sto.
Sociolog Ratko Božović ocjenio je da političke strasti proizvode neracionalne postupke i da je očigledno da se “mnogo toga radi da bi se zapravo obezbjedio ‘najveći izborni uspjeh u istoriji'”. “Riječ je o ubitačnoj ambiciji koja mora da se se potvrdi svim sredstvima. Sistematsko pretvaranje političkog marketinga u spinovanje stvara zaglušujuću buku u kojoj se ne čuje ništa drugo”, kaže i dodaje da to govori da se vraća retorika ’90-ih godina.
Zajednica srpskih opština
Dok se rušio zid na sjeveru Mitrovice, lideri Srba i vlasti u Beogradu pojačali su zahtjeve za formiranje Zajednice srpskih opština (ZSO). Šef Srpske liste u Skupštini Kosova Slavko Simić rekao je da se nada da će “nakon svih ovih događaja Priština pokazati interesovanje za formiranje Zajednice srpskih opština”.
Predsjednik Kosova Hashim Thaçi, predsednik Skupštine Kadri Veseli i premijer Isa Mustafa zaključili su da treba nastaviti osnivanje ZSO-a, privesti kraju proces razgraničenja s Crnom Gorom i raditi na transformaciji Bezbjednosnih snaga Kosova u Vojsku Kosova.
Kosovska ministarka za dijalog Edita Tahiri izjavila je da do formiranja Zajednice srpskih opština neće doći dok ne budu rasformirane paralelne strukture Srbije na Kosovu. Ona je ponovila da dijalog sa Srbijom ulazi u završnu fazu i da će se tu naći teme kao što su uzajamno priznavanje granica, ratna odšteta, nestala lica, penzije i naknade za ubistva.
“Izrada statuta i drugih dokumenata Zajednice opština sa srpskom većinom počeće kada se predstavnici Srpske liste vrate u kosovske institucije, vladu i parlament”, izjavio je zamjenik ministra lokalne samouprave i savjetnik premijera Kosova Bajram Gecaj.
“Do sada nije bilo povoljne političke klime da se započne posao. Ako se nastavi sa konstruktivnom klimom kakva je vladala u vezi sa zidom u sjevernom delu Mitrovice, vjerujem da ima šanse da počne posao na izradi statusa ZSO-a”, kazao je Gecaj, koji predstavlja premijera u kontaktima sa Srbima.
Politički predstavnici Srba, na zahtjev Beograda, napustili su jesenas kosovske institucije nakon usvajanja Zakona o Trepči i o strateškim investicijama, ali ne odbijaju da prime platu.
Provladin list u Beogradu Večernje novosti piše da ideja “režima Hashima Thaçija” o promjeni formata dijaloga sa Beogradom podrazumijeva plan da se o ZSO-u i imovini Srpske pravoslavne crkve razgovara u Prištini, dok bi se za “velikim stolom” u Briselu raspravljalo samo o pitanjima granice, ratne odštete i, na kraju, priznavanju nezavisnosti. List piše da je upravo situacija u vezi s rušenjem zida iskorišćena kao proba za sprovođenje tog plana, zbog čega su insistirali na tome da dogovor o uklanjanju te građevine bude utanačen u Prištini, a ne u Briselu. Dio plana koji je bio uperen protiv Srba na Kosovu bili su i pokušaji da se Beograd istisne iz dijaloga s Prištinom i u tom kontekstu treba posmatrati i pokušaje kupovine srpskih poslanika, potvrdio je za Večernje novosti direktor “Kancelarije za Kosovo” u Vladi Srbije Marko Đurić.
Gubitak povjerenja
Ovakvi tekstovi i izjave potvrđuju veliko nepovjerenje koje postoji između kosovskih i srpskih zvaničnika. Aleksandar Vučić ponovio je da ne vjeruje Albancima na “Kosovu i Metohiji”, ali ni onima koji ih štite te istakao da je smisao priče u vezi s formiranjem ZSO-a i mosta u Mitrovici da se iz briselskog dijaloga izbaci Beograd.
A i Đurić je ponovio da je posljedica svega što se u posljednjih nekoliko dana događalo “potpuni gubitak povjerenja i u predstavnike Prištine i u predstavnike Evropske unije”.
Nakon ovakvih izjava i ratnohuškačkog pisanja nekih beogradskih medija koji su nas podsjećali na retoriku 90-ih godina postavlja se pitanje kako se može razgovarati i rješiti probleme s nekim ako ne postoji povjerenje kao osnovni element u odnosima među ljudima ili sagovornicima.
Politički analitičari u Prištini ocjenjuju da je zid u sjevernom djelu Mitrovice upotrebljen kao tepih da bi se ispod njega sakrili problemi s kojima neće da se suoči Vlada Kosova i sve druge državne institucije.
Oni smatraju da i rušenje zida i zaustavljanje voza imaju svoj smisao i značaj, ali to ne znači da su time prevaziđeni problemi sa Srbima na Kosovu niti oni u odnosima sa Beogradom. Ti problemi ponovo će izbiti na površinu svom agresivnošću koja je manifestovana i do sada, ali možda u drugačijim formama. To je vrlo moguće s obzirom na to da kosovska vlast nije proširena s one strane mosta na Ibru, a iskazana upornost i snaga u vezi s vozom nisu naterali Srbiju da promjeni pristup, sredstva i ciljeve koje ima prema Kosovu.
Zato bilo bi mudro da Vlada Kosova iskoristi ovaj “time-out” s ciljem stvaranja novog prilaza ovim problemima, koji su daleko od rješenja, i da ne naseda na provokacije koje dolaze iz Beograda i stvara paranoju kod građana kako “Srbija samo što nije okupirala Kosovo”, isto kao što radi Vlada Srbije i beogradski mediji kada kažu da “naoružani Albanci spremaju invaziju na sjever Kosova, sa ciljem da protjeraju Srbe”.
Naravno da zid koji je uklonjen ili onaj koji se gradi sa drugačijim izgledom niti će pretvoriti sjever u potpuno integrisani dio Kosova niti će nuditi njegovo veće približavanje Srbiji, kako se čulo posljednjih sedmica.
Kosovo i njegovi politički lideri znaju jako dobro da se sjever neće integrisati ni silom (čemu ni ne teže) niti uspostavljanjem svojih institucija tamo, a još manje verbalnim ratom, koji se vodi posljednjih dana ili paranojom koja se stvara u javnosti. Sudbina sjevera nije vezana za jedan zid ni za tamošnje srpske lidere ni za formiranje ZSO-a, već je ona sasvim spojena sa sudbinom zemlje kao cjeline.
Zbog toga sjever ne treba odvojiti zidom niti ga ujediniti rušenjem ili njegovim pomjeranjem, već podjeliti ili ujediniti jedino ako se Kosovo razvija kao nezavisna, funkcionalna i demokratska država.
Predstava uspjela, zavesa se spustila, reditelji i glumci razišli zadovoljni, a gledaoci odlazili kućama u strahu da slične predstave ne gledaju ponovo.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
