Uporedo sa deklarativnom podrškom euroatlantskom putu BiH, koja svakodnevno stiže iz prvog komšiluka, u istim centrima iz kojih dolaze poruke podrške se odvijaju retrogradni procesi koji su u potpunoj suprotnosti vrijednostima na kojima počiva Evropska unija.
Za razliku od, primjera radi, Njemačke ili Italije, koje su se odrekle svoje nacističke i fašističke prošlosti, u Hrvatskoj i Srbiji se vrši revizija historije kroz rehabilitaciju ustaškog i četničkog pokreta, koji kao integralne dijelove svojih ideologija dijele teritorijalne aspiracije prema BiH. Uzimajući u obzir te trendove, aktuelna diplomatska ofanziva iz Hrvatske koja nameće potrebu federalizacije BiH se može prepoznati i kao način realiziranja ciljeva tih ideologija bez oružja. Ako federalizacija nije prihvatljiv način rješavanja pitanja Srba u Hrvatskoj ili Bošnjaka u Srbiji, vrlo je upitno zašto je taj model državnog uređenja prihvatljiv za BiH.
Da je koncept koji teritorij BiH podrazumijeva kao potencijalni sastavni dio Hrvatske itekako prihvatljiv za naše zapadne komšije, potvrđuje posljednji zahtjev za reviziju presude Filipu Lukasu, nekadašnjem predsjedniku Matice Hrvatske koji je imao značajnu ulogu u postojanju Nezavisne države Hrvatske (NDH) i koji je BiH opisivao kao „centralnu zemlju među hrvatskim zemljama“.
„Idealna geomorfologijska uklopljenost BiH u prostor velike hrvatske države“ je teza od koje Lukas nije odstupao, a čini se da od njegove ideologije ne odstupa ni današnja „evropska“ Hrvatska. Udruženje „U ime obitelji“ je Županijskom sudu u Zagrebu već predalo zahtjev za reviziju Lukasove presude na smrt strijeljanjem.
– Optužen je 1945. i u odsutnosti komunističkom presudom osuđen na smrtnu kaznu u dobi od 76 godina. „U ime obitelji“ revizijom presude želi ispraviti nepravdu i pomoći prisjetiti se naših, hrvatskih velikana u historiji od kojih možemo podosta naučiti za sadašnje i buduće hrvatske prilike. Usto, konkretne revizije komunističkih presuda značajne su za porodicu učestalo zaboravljenih pojedinaca, jasnoću hrvatske historije i postavljanje njihovog djelotvornog rada u Hrvatskoj kao smjernice za budućnost – kazao je advokat Krešimir Planinić.
Zahtjev za reviziju presude protiv Lukasa je druga inicijativa u Hrvatskoj kojom se nastoji postići sudska rehabilitacija javnih ličnosti koje su jugoslovenske vlasti osudile zbog saradnje sa NDH. U junu 2016. godine je Županijski sud u Zagrebu u cjelosti poništio presudu kardinalu Alojziju Stepincu iz 1946. godine, po kojoj je proglašen krivim za saradnju sa okupatorima i ustaškim režimom u NDH, te nasilno katoličenje pravoslavaca i neprijateljsku propagandu. Ukoliko se u Lukasovom slučaju donese slična presuda, realno je očekivati slične zahtjeve za rehabilitacijom Slavka Kvaternika, Mile Budaka i drugim ustaškim časnicima. Da se i Srbija ne odriče dijela svoje neslavne historije koju je pisao četnički pokret, potvrđuje sudska rehabilitacija Draže Mihailovića, te aktuelni postupak s ciljem rehabilitacije Milana Nedića.
Sudske rehabilitacije ne mogu izmijeniti historijske činjenice, ali mogu negativno utjecati na svijest i percepciju događaja i likova iz prošlosti unutar hrvatske i srbijanske javnosti, što je pogubno za očuvanje sigurnosti i stabilnosti u regionu. Ako je historija zaista učiteljica života, njena revizija i prilagođavanje nacionalističkim potrebama će biti pogrešna lekcija nadolazećim generacijama, što u konačnici može rezultirati i njenim ponavljanjem u istoj onoj formi koja je uništila milione života u ovom regionu. Upravo zbog toga ovakve inicijative ne predstavljaju samo pravosudno pitanje, već su direktna prijetnja stabilnosti u regionu, veća od svake one na koju upozoravaju pojedini zvaničnici susjednih država.
