Prošle sedmice, jedan tužni pas izgubio je svog čovjeka. Vlasnika psa Cesura (što na turskom znači hrabar), Mehmet Ilhan preminuo je u 79. godini, u bolnici u Turskoj.
“U posljednjim danima mog oca, koji je bio u bolnici, Cesur je prestao jesti”, ispričao je Mehmetov sin Ali.
A onda su Mehmetovo tijelo donijeli kući, prije ukopa. Cesur je sve vrijeme stajao pored tijela čovjeka s kojim je proveo posljednje godine.
Mehmet je bio paraliziran i u posljednjim godinama svog života usvojio je lutalicu, Cesura, da mu pravi društvo: “Mnogo je volio tog psa i dobro se brinuo o njemu, baš kao i Cesur o mom ocu”, rekao je Ali.
Kada je došao dan dženaze, koja je održana u džamiji u turskom Ohraneliju, Cesur je stajao pored tabuta svog prijatelja. Nije dopustio da ga sklone, a onda je vodio kolonu do mezara… Tamo je čekao da se dženaza završi, a onda je otišao kući s Alijem.
No, Cesur sada svakog jutra odlazi pravo na groblje, čiji radnici kažu da ga vide čim dođu na posao… Tamo sjedi i leži kraj Mehmetovog mezara – i on na neki svoj, pseći način tuguje što njegovog prijatelja više nema. Nedostaje mu, baš kao i drugim članovima Mehmetove obitelji.
“Cesur je uvijek bio divna, odana životinja. Dat ću sve od sebe da mu pružim život pun ljubavi”, ispričao je Mehmetov sin Ali.
