Pravi špijunski triler vodio se uoči prvog službenog kontakta telefonom između ruskog predsjednika Vladimira Putina i lidera Amerike Donalda Trumpa. U Moskvi je pronađen mrtav u svojem “Lexusu” Oleg Erovinkin, general Federalne službe sigurnosti (FSB) i jedan od prvih ljudi naftne kompanije Rosneft.
Uzrok smrti službeno nije potvrđen, ali neslužbeno 61-godišnji Erovinkina strefio je srčani udar. Tijelo nije došlo pod nož civilnog patologa, već je završilo u mrtvačnici FSB-a.
Britanski “Telegraf” kalkulira da je upravo general Erovinkin bio glavni izvor bivšem špijunu britanskog MI 6 Christopheru Steelu, čija je privatna agencija izradila ekplozivni materijal o kurvanju biznismena Donalda Trumpa u Moskvi s pikantnim detaljima, orgija s “vodenim sportovima” i zlatnih tušem.
Prema njima, opis moskovskog izvora odgovara pokojnom Erovinkinu, jednom od prvih pet ljudi ruske tajne strukture, prenosi Slobodna dalmacija.
Nestao britanski špijun
Britanski listovi obožavaju špijunske priče s Rusima u glavnoj ulozi i stoga svi novinari pokušavaju doći do Christophera Steela, ali taj je netragom nestao. Niko ne zna gdje se zavukao špijun privatni poduzetnik.
Je li riječ o slučajnoj Erovinkinovoj smrti ili se Moskva odlučila obračunati s gujom u njedrima i tako poručiti – Trumpu ne pakirati uoči odlučujućih kontakata koji bi mogli odlučiti sudbinu svijeta.
To je bio prvi službeni kontakt dvojca s predsjedničkom privilegijom kontrole nad nuklearnim kovčežićem. Razgovarali su oko 50 minuta, i to po drugi put otkad je kontroverzni nekretninski milijarder izabran za predsjednika SAD-a. Prvi put čuli su se u novembru nakon što je Trump pobijedio na izborima kad mu je Putin čestitao i zaželio saradnju na obostranu korist.
O čemu su sada razgovarali objavljeno je: borba protiv terorizma, Bliski i Srednji istok, arapsko-izraelski sukob, strateška stabilnost, iranski nuklearni program, zveckanje oružjem između Sjeverne i Južne Koreje, situacija u Ukrajini.
Ono o čemu za sada nisu govorili jesu američke sankcije Rusiji koje je Barack Obama u posljednjim danima mandata nabildao slijedeći svoju politiku pritiska na Moskvu svim javnim i tajnim sredstvima.
Dnevni red je, eto objavljen, ali nisu objavljeni zaključci razgovora koji je Trump vodio s ruskim vođom, nakon što je u Bijeloj kući primio britansku premijerku Theresu May, te telefonski razgovarao s Angelom Merkel, dakle održao konzultacije s najbližim i najmoćnijim NATO saveznicima.
Sirija i dalje plamti
Prva je, dakle, tema zajednička borba protiv terorista nakon višegodišnje međusobne opstrukcije u Siriji, gdje su Amerikanci i Rusi uspjeli jedino dogovoriti vezu na razini operativnih časnika kako bi izbjegli sudare u zraku nad Sirijom.
Donald Trump u svom stilu više je puta, a posebno u inauguracijskom govoru, zaprijetio da će potpuno uništiti islamski terorizam. Zatim će dodati da bi bilo konstruktivno u Siriji udružiti snage s Rusima.
Jesu li što dogovorili telefonom, ili se radilo o praznoj priči znat će se vrlo skoro. U Siriji, naime, pucnjava i tutnjava ne popušta, silovito se ratuje oko istočnog grada Deir Ez Zora, gdje teroristi nakon što su pokrenuli ofenzivu na vojni aerodrom i pokidali komunikaciju s gradom uopće ne popuštaju. Nagomilali su silni oklop, topove, raketne sustave, navodno trpe velike gubitke od zračnih udara, ali još ne odstupaju.
Žestoke borbe vode se i zapadno od grada simbola drevne bliskoistočne civizacije Palmire. Asadove snage vraćaju komad po komad teritorija i uskoro bi se mogle naći pred Palmirom. Treći front je Al Bab na sjeveru zemlje gdje se sirijske i turske snage natječu koja će prije istjerati teroriste iz tog strateški važnog grada. Ruski štab upravo je objavio da će poslati novi kontingent zračnih snaga, u prvom redu borbene helikoptere Kamov 52, koji bi trebali sudjelovati u oslobađanju Palmire.
Nema nikakve dvojbe da su svi spomenuti gradovi pod okupacijom službeno označenih terorističkih skupina, pa ni razloga da Trump, ako doista misli teroristima zavrnuti vratom, oteže sa zajedničkom akcijom.
Prema Rusima, saradnja je već počela prije nekoliko dana kad su, kako su izjavili, iz američkog štaba dobili koordinate terorista u Al Babu, poslali dronove da provjere podatke, a onda sa Turcima udarili iz zraka. Amerikanci su to odmah demantirali, pa nije jasno što se doista dogodilo.
Pritisak neokonzervativaca
Dojam je da Trump zbog ogromnog pritiska neokonzervativaca taktički usporava objavu svojih namjera s Rusima. Donedavno pod optužbom da su mu ruski hakeri osigurali pobjedu, a potom i špijunskom konstrukcijom o razuzdanim zabavama s prostitukama, Trumpov štab odlučio je malo usporiti javne demonstracije prijateljstva sa smrtnim neprijateljem Baracka Obame, Vladimirom Putinom.
Štoviše, njegov prvi nedavno izrečeni prijedlog o rješenju u Siriji na tragu je planova stare administracije i Hillary Clinton. Riječ je o formiranju sigurnosnih zona na graničnim područjima Sirije prema Turskoj, Iraku i Jordanu na što svakako neće pristati ni Bashar al-Assad, ni saveznici u Teheranu, a ni Moskva. Rusi, doduše, nisu odmah odbacili nego su poručili da sve treba razmotriti.
No, treba znati da je to okvir na koji bi rado pristao Benjamin Netanyahu, Trumpu ipak najbliži regionalni saveznik, jer bi u tom slučaju američke snage napravile sigurnosnu tampon zonu prema Izraelu. Za Netanyahua rasplet iz snova je u okvirima američko ruske saradnje izbaciti smrtnog neprijatelja Iran iz Sirije, gdje se njihove milicije plus štićenik libanonski Hezbollah bore na strani Asada. Zadnje što Netanyahu želi je ionako neprijateljska Sirija pod dominacijom Irana.
No, što je Izraelu prihvatljivo, Damasku i Teheranu je trojanski konj. Hoće li Moskva pristati na to sad je nemoguće procijeniti, ali je zamjetno da odnosi s Teheranom nisu idealni. Iranske vlasti i dalje ne dopuštaju korištenje zračne baze u Hamadaniju, pa teški strateški bombarderi Tu 22 3 M na misije u Siriju polijeću iz Rusije i prelaze hiljade kilometara s limitiranim teretom bombi. Putin je samo u posljednjih petnaestak dana četiri puta poslao po šest letjelica na Deir Ez Zor, svaki put sa aerodroma u Rusiji.
Veliki test u Ukrajini
Iranci osim toga prigovaraju Rusima da zbog nedostatne zračne potpore gine previše njihovih ljudi u Siriji. Vladimir Putin dosad se pokazao lojalnim svojim saveznicima i teško je povjerovati da će okrenuti leđa strateškom savezniku s kojim dijeli Kaspijsko more. U slučaju da su se Trump i Putin dogovorili to će se vrlo brzo i vidjeti ako krenu zajednički zračni udari u Siriji. Najprije uništenje, pa onda pregovori o sudbini Sirije.
Drugo krizno žarište, ono u Ukrajini, za Vladimira Putina puno je važnije od Sirije. Hoće li se obnoviti rat na crtama razgraničenja s odmetnim proruskim pokrajinama ovisi isključivo o američkom novom predsjedniku, a vrlo malo o predsjedniku Ukrajine Petru Porošenku. Ukrajina pod vodstvom SAD struktura drugi je veliki test budućih odnosa vojnih supersila.
Triler je još daleko od zapleta, a pogotovo raspleta.
