Najbolje su one romanse koje traju čitav život. U svijetu burnih odnosa, brzih zbližavanja i udaljavanja, nesuđenih ljubavi koji ispred sebe imaju toliko prepreka za uspjeh, čak i onih koje su nekad davno počele i završile, pa svoj nastavak dobile kad se niko nije nadao, postoje i one priče čiji domet niko nije znao – ljubav bez prilike da postane ona prava.
Takva, uvijek može biti veća od one koja postoji jer ona prva i najbitnija iskra zapravo nije dobila priliku da postane nerazdvojna. To su one teške priče, zasnovane na svemu onom što se u paru eventualno moglo, a nije uradilo, to su priče prepune nostalgije i sjećanja na faktore koji su omogućili da ona zauvijek ostane visiti u zraku.
Taj majski dan sunčanom Olimpicu priredio je tugu i razočarenje. Igrači Lazija skrhani od bola, unatoč pobjedi, tužno su gledali u semafor sve dok on i zvanično nije potvrdio da je Milan, zahvaljujući pobjedi protiv Perugije, postao prvak Italije. Među njima, kao nepozvani gost bio je 21-godišnji golman Parme, svjetski talenat i budućnost italijanskog fudbala, Gianlugi Buffon, koji je tugu dijelio s njima.
Ne bi to bilo previše čudno, sportski je utješiti protivnika i onoga koji gubi, da taj isti mladi golman Parme tokom čitavog meča nije iščekivao iznenađenje i poraz Milana. Kao amaterski igrač tokom termin utakmice koji čeka jedan par za dobitak na kladionici. Iako je akter, nije mario što njegov tim gubi niti ga je previše zanimalo šta se dešava na toj utakmici. Leđa terenu, pogled prema ”Curvi Nord”, razočarano klimanje glavom i odmahivanje rukama, koje govori samo jedno: ”Žao mi je, želio sam da budete prvaci”.
Privatni život Buffona bio je turbulentan. Dva puta se nalazio na stubu srama zbog fašističkih poruka koje je kao golman Parme ”nesvjesno” plasirao u javnost. Jednom, kada je na majici imao natpis ”ubica je onaj koji napusti borbu”, što opisuje period nakon Drugog svjetskog rata u kojem se ova slogan koristio za krvave rezolucije u Reggio Calabriji, kao i drugi put kada je zbog zabrane da na leđima ispod imena nosi dvije nule, izabrao broj 88, koji je momentalno protumačen kao pozdrav ”Heil Hitler”.
Nestašnom dječaku trebao je dom gdje će se smiriti i gdje će prestati svi ti incidenti. Dom u kojem će se zaboraviti da je nekada pokušao upisati fakultet s lažnim svjedočanstvom, ali i onaj koji mu jednog dana može osigurati skupe i brze automobile, lijepe žene, luksuzne vile i putovanja koji su mu, kao mladiću, uvijek bili san.
I kada su svi očekivali da iskra ljubavi između Lazija i Buffona dobije prvu priliku za uspjeh, kao iz španskih telenovela pojavila se Stara dama. Veliki Juventus, koji je kroz historiju skoro uvijek ima najboljeg golmana Italije, nije pitao, molio i pregovarao. On je ponudio i momentalno sklopio ugovor koji i danas traje.
Zamislite kako su se osjećali navijači Lazija tad? Kao da su u nekoj ranoj mladosti imali savršenu priliku za najljepšu djevojku u školi, ali im je neko jači i bogatiji stao na put, srušivši im snove o romansi što cijeli život traje. Upravo to je razlog zbog kojeg su nerealizovane ljubavi tako posebne.
No, život i sport nisu telenovele i Buffon nije propadao u zagrljaju nekog drugog, već je, dapače, postao najbolji golman na svijetu. Onaj kojeg već 20 godina porede sa najboljim svjetskim golmanima. Onaj koji traje, koji baš kao vino s godinama postajao sve bolji i bolji.
Giggi je jedan od rijetkih golmana kojeg nije bilo strah preuzeti krivicu te, bez obzira na ono što je učinio ili odlučio, nije se kajao. S takvim stavom, samouvjerenim i čvrstim, nije bilo ni prostora za grešku u izboru između Juvnetusa i Lazija. Izabrao je pravo.
A kada bi sa Starom damom bio gost Olimpicu, pa opet vidio one zbog kojih mu je nekada srce kucalo brže, nije bio dočekan kao neprijatelj ili omražena ličnost. Navijači Lazija pomirili su se da neke ljubavi nisu moguće. To pokazuju svi ti aplauzi i pjesme koje su upućene Buffonu nakon što je on završio nastup na njihovom stadionu. To pokazuje njegov dolazak pred njihovu tribinu kada je odao počast i poljubio sliku Gabriela Sandrija, preminulog navijača Lazija.
Ljubav koja se nije materijalizirala, dakle, ipak ne znači i da nije postojala…
