Roditeljstvo i odgoj djeteta je ozbiljan posao, jer gledajući svoje roditelje dijete shvata svijet i prema tome i dobija određene navike i ponašanja.
Sa djetetom je potrebno često razgovarati i posvetiti mu vrijeme, da biste bili sigurni da vaše dijete cijeni prave vrijednosti u životu. Razgovarali smo sa majkama o izazovima roditeljstva danas, a svaka ima svoje metode odgoja djece.
Almina Aladžuz Burić ima dvoje djece. Jedno je tinejdžer i ima devetnaest godina, a drugo ima dvanaest. Za sebe kaže da je kul mama, obzirom da je i njena djeca tako zovu.
“Gradim povjerenje sa djetetom, pa i kada napravi astronomsku grešku i svi ga osuđuju ja mu dajem podršku u tom momentu. Nakon par sati kad se sve stiša sjednem sa njim i razgovaram, dopustim mu da sam analizira i da sam zaključi da je pogriješio. Jasno mu dam do znanja i da ubije da sam ja ta koja bi i tada stala uz njega. Sam pristup djeci i njihovom umu je jako težak”, rekla je za Source Almina Aladžuz Burić.
Ona tvrdi kako je svako dijete drugačije i kako kod njenog sina nisu ‘palile’ zabrane.
“Zabrane zavise od temperamenta djeteta, recimo mome da sam stavljala zabrane on bi namjerno to radio. Ja sam samo za saradnju i kada pogriješi kupim mu neku sitnicu i onako u šali dodam ‘to je poklon što si pogriješio i naravno smijem se’. Najvažnije je naučiti ga da ste mu vi prijatelj i niko drugi, jer u današnjem sistemu će stalno nailaziti na razočarenja”, smatra naša sagovornica.
“Ja konkretno djecu učim o poštivanju starijih, a ako poštuju starije, invalide, bolesne… Sigurno će biti čovjek. Nekada se i kajem, ali mora dijete naći zaštitu bar u jednom roditelju”, smatra Almina, te dodaje:
“Odgajati djecu je uvijek bilo teško i sada i prije, samo što danas djeca nemaju podršku nas građana. Mene nekada da neko udari i u prolazu neko bi mi pomogao, danas bi neki ljudi prošli pored djece”, kaže nam ona.
Almina kaže kako je sretna majka, te kako sa sinom ima takav odnos da je on pozove na party, jer smatra da je kul.
“Moj sin od 19 godina me pozove na party, kažu njegovi drugovi i drugarice da sam kul mama, a nisam vjerujte, samo se bojim da ne izgubim svoje dijete. I kada je u srednjoj imao problem sa malim dilerima mene je zvao jer je znao da će njegova kul mama da riješi to”, kaže nam Almina, te dodaje kako sve radi sa svojom djecom, pa i pleše i pjeva uz Jalu sa svojom djecom.
Slađana Banović ima dvoje djece. Starije dijete ima devet, a mlađe nepune dvije godine. Ona smatra da se povjerenje između roditelja i djece građi od njihovog rođenja.
“Prvo kad ga još kao bebu nešto mući, kada je uznemireno, plače, ne smijemo ignorisati. Već to je poziv upomoć i jako je važno da osjeti da smo tu kad mu trebamo. Već na taj način počinjemo graditi međusobno povjerenje. Kasnije kad su stariji kada dođu faze povučenosti, pričati sa njim, potaknuti ga da priča o svemu što ga mući, bez osuđivanja, podizati mu samopouzdanje i kada u školi dobije lošu ocjenu i kad se razočara, nikako kritikovati i nazivati pogrdnim imenima, jer već tada će dijete osjetiti da ćete ga osuditi za bilo šta loše da napravi ili će mu se jednostavno loše stvari desiti i više vam se neće povjeravati”, smatra Slađana Banović.
Ona smatra kako u današnje vrijeme roditelji ne stižu od brojnih obaveza da posvete dovoljno vremena djeci, te kako je danas lakše odgajati dijete uz pomoć moderne tehnologije.
“Danas je mnogo lakše odgajati dijete u smislu da se nekad možemo osloniti na TV, računar i slično, što će djetetu dok je manje privući pažnju dok roditelj obavi neke bitne poslove i slično, ali problem je ako se TV previše koristi kasnije vremenom se gubi prisnost između roditelja i djece, jer su roditelji zbog nekih obaveza jednostavno prepustili dijete TV-u”, smatra naša sagovornica i dodaje kako je velika mana to što tehnologija drži djecu u kući, ne izlaze vani, fizička aktivnost je jako bitna, a zbog tehnologije, djecu je sve teže natjerati da se izađu igrati vani.
Šejla Čohodarević ima dijete od tri godine, a kao i naše prethodne sagovornice smatra kako je važo od malih nogu učiti dijete da roditelju može vjerovati i da mu je roditelj prijatelj.
“U današnjici je to najveći problem i baš zbog toga djeca u školama prolaze kroz vršnjačko nasilje i boje se pričati sa roditeljima i to u najgorem slučaju završava kobno. U današnje vrijeme ako dijete udariš prutićem smatra se da ga zlostavljaš i svi te osuđuju. Svi su u nekom fazonu pričom, pričom i puno priče. Komšije su čak spremne ako dijete plače, a ne znaju razlog što plače da ti pošalju policiji na vrata. Ja sam uvijek za zabrane i kazne. Dijete treba da zna šta smije, a šta ne. a svako dobro djelo dobije pohvalu i nagradu, također za svako loše djelo kaznu da sjedi u ćošku”, smatra Šejla Čohodarević.
Šejla smatra kako je vrlo važno na vrijeme naučiti dijete da razlikuje dobro od lošeg.
“Nikada neću zaboraviti riječi moje mame ‘Nama si ti sine centar svijeta, ali drugima nisi’. Velika greška je učiti dijete da je uvijek u pravu. Sirovi svijet realnosti će da slomi to dijete u svakom segmentu. Također kupovanjem djeci svega i svačega vodi ka užasnim posljedicama. Ja sam svoje naučila da nekada mogu da kupim čokoladu, a nekada ne želim. Jer ne znam kakvo vrijeme ide. Moje dijete je vrlo dobro podnijelo to da nekada u trgovini dobije dosta slatkiša, a nekada ni jedan i nema bacanja po prodavnici, vriske i slično”, smatra Šejla.
Ona smatra kako je važno da se roditelji dogovaraju i kako je igranje dobrog i lošeg policajca velika greška u odgoju djece.
“Majka dijete ruži, otac ga brani. Tim potezom otac narušava i svoj, ali i autoritet majke. Kod mene je pravilo ako ružim dijete ostali šute. Nane i djedovi najviše tako pokvare djecu! Sutra kada dođe u neke probleme neće biti nikoga da ga brani i šta onda? Upada sve dublje. Sve u svemu u današnjici po meni je duplo gore odgajati djecu”, smatra naša sagovornica.
Šejla smatra i kako su na internetu dostupne mnoge stvari djetetu koje nisu primjerene njegovim godinama.
“Ja sam dijete devedesetih godina i mogu reći da sam imala pravo djetinstvo. Danas je sve puno nasilja počevši od crtanih do interneta. Svaki roditelj treba da se posveti djetetu i njegovom odgoju. Šta god da sutra bude u životu iz kuće nosi ono glavno, a to je odgoj. Moje dijete ima tri godine i svi se čude kako je pametna. Normalno da je pametna kada svaki slobodan momenat posvetim njoj”, kaže za Source Šejla Čohodarević.
Aleksandra Tomić je samohrana majka i od rođenja sina koji sada ima deset godina se sama brine o njemu.
“Trudim se da razgovorom sve riješim. Nije mi teško satima pričati sa njim o svemu, na svako njegovo pitanje ja odgovorim bez obzira da li se odnosilo na život, školu, sex šta god, trudim se da odgovore koje mu dajem prilagodim njegovom uzrastu jer po meni sa djecom treba o svemu pričati. Me smije biti tajni niti taboo tema”, kaže nam Aleksandra Tomić.
Ona kaže kako nije za batine, ali da zna nekada kazniti svoje dijete ukoliko pogrjieši.
“Kazna ko kazna može biti, ali nikako uskraćivanje nečega njemu bitnog, to po meni ne čini dobro ni meni ni njemu. Jako je bitno pustiti ga da se osamostali od malena i pomoći mu u tome, jer kasnije kada krenu obaveze, škola, treninzi znate da se može i sam snaći i da neće praviti cirkus, niti će biti uplašen od novih stvari sa kojima se susreće”, kaže za Source Aleksandra Tomić.
Azra Aščić ima sina od 15 mjeseci. U tom periodu se stvara, kaoona kaže, jedna od najbitnijih poveznica između majke i djeteta.
“Glavna komunikacija s majkom tj. roditeljima generalno jeste plač bebe, odnosno poziv da bebi trebate. Ne mora značiti da bebu nešto boli, jednostavno to je poziv da ju uzmete u naručje, da osjeti vašu toplinu. U toj fazi stvara se povjerenje i beba će znati kako da vam pokaže da vas treba. Ne slažem se s onom rečenicom ‘Pusti ga, neka plače, neka razvija pluća’. Lijep je osjećaj da ste nekome potrebni i nikako ne mogu ostati gluha na poziv djeteta koji traži majčinu ljubav”, kaže Azra za Source.
Ona smatra kako je kazna mnogo bolja opcija od batina, jer treba istraživati dječiju psihu i shodno tome pristupati odgoju.
“Zabrane i granice svakako jesu ključ dobrog odgoja, jer dijete treba da se uči šta je dobro, a šta ne. Treba da zna da čeka. Ne smatram da su strogi roditelji koji uvode kazne, naprotiv to su roditelji koji ne idu lakšim putem, već se trude odgonetnuti kako dijete usmjeriti na pravi put”, kaže nam ona.
Roditelji moraju biti tim i greška je ako nešto jedan roditelj zabrani, drugi odobri da bi ispao dobri policajac, smatra ona, te kaže kako se time u dječijem mozgu stvara zabuna.
“Tada u dječijem mozgu nastaje zabuna ali i saznanje da će ipak biti po njegovom, jer će tata dopustiti ako mama ne da i obrnuto. Tako da oba roditelja moraju surađivati, nikako kontrirati jedno drugom”, kaže Azra Aščić.
Ona smatra da je novo vrijeme donijelo tehnologiju koja je olakšala mnoge stvari, ali je u odgoju djece zakazala.
“Žao mi je što umjesto klikera i gume za igru, danas djeca slijepo bleje u tablete, mobitele. Takmiče se ko ima bolji, ne druže se i ne znaju za pravu igru. Sve im je servirano na gotovo. Tehnologija je i veliki krivac gojaznosti kod djece. Pa današnja djeca znaju pola dana provesti za računarom, jer je to roditeljima lakši put da se ne bave svojom djecom. Zbog toga i jesu gojazna, blijeda. Ne kreću se, ne trče s drugarima u parku, ne komuniciraju. Žive u virtualnom svijetu. Kod ovog pitanja opet dolazimo do granica i zabrana. Zdravo konzumiranje tehnologije da, ali nikako u velikim količinama. Za svoje dijete uvijek ću prije izarati igranje u pijesku nego tehnologiju”, kaže nam Azra.
