Toma Zdravković, svojim pjesmama tekstovima i scenskim izražajam, kako godine prolaze, zaista je nenadmašiv i to je svima jasno. Mnogi su mišljenja i stava da se takva osoba i takav čovjek rijetko rađa, stoga se svi njegovi prijatelji i kolege ozare srećom kada se spomene njegovo ime ili kada se organizira neka manifestacija njemu u čast.
Veliko ime, i veliki čovjek rekli bi mnogi. Izgovoriti Tomino ime i ustati! Iako je prošlo 25 godina otkako je napustio ovaj svijet, ljubitelji njegovih pjesama i dalje uživaju u melanholičnom glasu i stihovima jugoslovenskog boema.
Osim što je volio i poštovao žene (iza sebe je imao četiri braka) mnogima od njih je posvetio i pjemse među kojima su najpoznatije ”Branka”, ”Ljiljana”, ”Anđela” i mnoge druge, Toma Zdravković je volio i narod, obični narod, posebno pripadnike romske nacionalnosti. Tako je nedavno njegov prijatelj ispričao anegdotu o Romkinji Ruži, koja je izuzetno cijenila i poštovala Zdravkovića.
– Jedne prilike, na jednoj od koncertnih večeri koju je priredio Toma u jednom beogradskom hotelu, pojavila se i Romkinja Ruža, koja je prodavala ruže prisutnim gostima, ali ne svaki put, jer joj mnogi pjevači nisu to dozvoljavali, no Toma je bio drugačiji. Svaki put je pustio da zaradi za život. I tako je u jednoj od pauza, Toma prišao Ruži, jer je vidio tugu na njenom licu i pitao je šta se dešava, jer je naslutio da prodaja cvijeća loše ide. Nakon razgovora, iz svog džepa je izvadio pozamašnu sumu novca i dao je Ruži, koja u tim momentima nije mogla vjerovati šta se dešava. Da, takav je bio naš Toma – priča njegov dugogodišnji prijatelj i nastavlja.
– Kada je došao kraj nastupa, gitaristu je pitao, ima li nešto sitnog novca da mu posudi za taksi, kako bi se prevezao kući. Tada smo shvatili da je sav honorar dao Ruži, i da uz sebe do kraja večeri nije imao ni cvonjka. No, kada je Toma umro, 1991. godine na njegovoj sahrani se pojavila i Ruža i na njegov grob spustila buket sa stotinu ruža. Mnogi nisu znali ko je ona. Ja sam znao, ali sam šutio. Kasnije sam joj prišao. I ona je plakala, svi smo plakali, jer smo izgubili velikog čovjeka, prijatelja i pjevača – zaključuje bliski drugar Tome Zdravkovića.
