Novogodišnji doček nije ni najskuplji u historiji javnih čekanja Nove godine na otvorenom. Eto, kada se čekala 2012, potrošeno je 250.000 KM.
Sarajevo ponekad zna biti zaista šašav grad. Uhvati se tako neke budalaštine, pa mantra danima, neprekidno. Teško je tada ostati neutralan, pa sve posmatrati sa strane. To valjda mogu samo oni koji ne osjećaju tu sasvim naivnu ljubav prema ovom gradu, upravo onakvu kakvu je Sidran izrazio u stihu: “Sarajevo, spržila te munja!” Kada Sarajlije dođu sebi, pa ih, mahmurni, kao nakon teškog pijanstva, upitaju: “Kakvi smo bili?”, oni se nasmiju i kažu: “Smiješni, brate, i blesavi, k’o djeca.”
Baš tako bit će u nedjelju, 1. januara. Dok se bude tražilo kiselo mlijeko, zazivao rasol i zobao kafetin, smijat će se Sarajevo nazor, samo sebi. Od čega je čovjek ovako mahmuran i glavobolan u šerijatskom gradu nakon dočeka bezalkoholne Nove godine? “Od have”, dobacivat će komšija preko puta. “Od šege”, smijat će se komšinica sa sprata. “Od budalaštine”, šaputat će djeca. A zgrade će pocupkivati od tajanstvenog unutrašnjeg smijeha.
Ali, do prvojanuarskog mahmurluka ima još dana. Valja ih prekratiti. A šta ima bolje nego zaroniti u opće orgije u vezi s pitanjem treba li Sarajevu jedan takav koncert u novogodišnjoj noći, na kojem će jedan Sarajlija, najznačajniji pop-muzičar u regionu, privući hiljade posjetilaca. I onog drugog: hoće li se čovjek moći napiti na otvorenom dočeku, a da mu ne dođe “šerijatska policija” i naplati mu kaznu od 300 KM?
Unaprijed izgubljena bitka
Baš ta dva pitanja zazujala su ovih dana Sarajevom, uporno kao muha na prozoru. Sigurno ne postoji grad na svijetu u kojem su uopće moguća. Doduše, Sarajevo je oduvijek bilo mjesto koje je uspjeh svojoj djeci opraštalo tek kad ih sahrani; uz obavezno pretjerivanje: svi su istog časa postajali legende. Prije toga sve se koristilo da ih se svede na čaršijsku mjeru, ma šta to značilo. Danas, kada ponjavu javnog prostora kroje anonimni krojači sakriveni u debelom hladu šarenila šifri na društvenim mrežama, takvi napadi razvijaju se astronomskim brzinama i u času se pretvaraju u pravi povodanj.
Takav je ovo grad – on će ošišati svakog ko ma i za pedalj podigne glavu iznad baruštine čaršijskog prosjeka.
Najžalosnije je to da bi isti ti ljudi koji su sa svih strana napali Merlina i organizatore koncerta bili najglasniji da ga nije bilo. Oni bi se prvi pobunili da su vlasti otkazale javni doček ili da je gradonačelnik, poput kakanjskog, izjavio da će novac uplatiti za, eto, djecu iz Halepa. Tad bi se oni osjetili direktno zakinutim. I ovako će pola njih sad postaviti pitanje: “Zašto baš sirijskoj kad i kod nas ima sirotinje?” Toj slijepoj masi jednostavno se ne može udovoljiti. Unaprijed je izgubio onaj ko pokuša.
Dobro oni znaju da ovogodišnji doček nije ni najskuplji u historiji javnih čekanja Nove godine na otvorenom. Eto, kada se čekala 2012, potrošeno je 250.000 KM. Tada su nastupili Mladen Vojičić Tifa, Nina Badrić, Kiril Džajkovski i grupe “Emir and Frozen Camels”, “Letu štuke” i “Karne”. Dobro oni znaju i koje su cijene pojedinih estradnih zvijezda i da bi mnogi gradovi u regionu Dini Merlinu ponudili duplu cifru. Znaju oni i šta za Sarajevo znači jedan ovakav doček i kakvi će biti finansijski efekti. Kao što znaju da s Merlinom počinje nova era novogodišnjih dočeka, u kojoj bi Sarajevo trebalo biti regionalni centar. Sve to oni znaju. Ali, ni to ne pomaže. Izgleda da nije bitno šta je, već od koga je.
Ako je Dino Merlin svojim postupkom ušutkao barem polovinu onih kojima ništa ne valja, drugo pitanje ostaje sasvim otvoreno, golo, u svoj svojoj bespotrebnosti i apsurdu. Kao da se nikada u ovom gradu nije Nova godina čekala na otvorenom. Zaboravilo se da smo i sami toliko puta stajali u krugu prijatelja, a u centru, između nas, nije bilo čorokotovo ulje.
Logika multitalenata
Džaba je dokazivati kako zabrana točenja alkohola ne znači i zabranu konzumiranja. Ko bi normalan organizirao događaj i pozvao nekoliko hiljada ljudi te ih okružio buradi piva, i konjakom, i viljemovkom, i da sve bude pijano?! Ni vlast nije toliko samu sebe sludila.
Ali, logika tu ne pomaže. Naprosto, ove ljude uhvatilo je ono njihovo, kako bi to narod kazao. Pa neka ih, neka istamburaju svoje.
Sve kad bi neko i htio preuzeti rizik, ima Zakon o javnom okupljanju, koji kaže da je učesnicima mirnog okupljanja, između ostalog, zabranjeno nositi alkohol i oni koji krše tu zabranu bit će kažnjeni “novčanom kaznom od 100 do 300 KM”. Aferim.
Ali, grupa koja je na društvenim mrežama pokrenula ovo pitanje i koja se odmah počela razbacivati sintagmom “šerijatizacija Sarajeva” govori o ovom zakonu kao da je jučer donesen. I asocira kako sve to ima veze s nastupom Dine Merlina, njegovim “muslimanstvom i esdeavstvom”. Ti multitalenti, koji se razumiju u sve, isti oni koji su ljetos pokrenuli hajku na turiste iz arapskih zemalja, namjerno ne spominju da je taj zakon donesen 23. novembra 2009.
Dakle, zakon je na snazi već sedam godina. Ko je to još kažnjen za konzumiranje ili posjedovanje alkohola u novogodišnjoj noći? U bilo kojoj noći? Danu? Ima zakona na koje država namigne, nad nekima zatvori oba oka, a nad nekima, već godinama, hrče k’o zaklana.
Svi mi znamo da u Sarajevu, na mjestu gdje se na otvorenom čeka Nova godina, već od 11 sati nema više trijeznih. Ali, sve to nije bitno, treba zavrtjeti novogodišnji ringišpil, pa bilo to i pod cijenu toga da u očima drugih Sarajevo ispadne prostačko, zaostalo i šerijatski netolerantno.
Pa ipak, sve će nam ovo biti šega već u nedjelju, 1. januara, dok mahmurni i samima sebi smiješni bezmisaono budemo snatrili u gola brda oko Sarajeva. Ono zbog čega smo se samo desetak dana ranije bili spremni uhvatiti za vrat i s najrođenijim već sutra će potonuti u zaborav, tako silovito da nikom neće pasti na um čak ni da kaže: “Pa dobro, ljudi, hajde da sada, kad je sve prošlo, svedemo račun i vidimo šta je nama Nova godina donijela.” Hoće, sigurno. Takvo je Sarajevo, spržila ga munja!
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
