Sedmogodišnja Marija od Deda Mraza traži samo jedno – ozdravljenje njene mame Danijele Kovačević (24) koja je već sedam godina u budnoj komi.
– Kada krećem u školu, najprije se pozdravim s mamom. Onda pitam baku da li joj je dala lijek – kaže Marija, čija je majka prije sedam godina, nakon porođaja, kada je nju donijela na svijet, zbog sepse zapala u budnu komu.
Svih sedam godina Danijela je u postelji, a njena Marija svakog dana priprema po jedan crtež ili majci otpjeva i odrecituje pjesmu u nadi da će doprijeti do nje.
Kćerkica se raduje svakoj maminoj reakciji, jer je to jedina komunikacija koju ima sa njom.
– Marija brine o Danijeli kao odrasla i stalno me zapitkuje o stvarima koje je njena mama voljela dok je bila zdrava. Prikuplja informacije o omiljenoj Danijelinoj boji, mjestima na koje je voljela da ide. Iščekuje njeno ozdravljenje i želi da bude spremna kada do toga dođe i da je iznenadi svim što je naučila – priča kroz suze Danijelina majka Vesna.
Njena kćerka je prije sedam godina zapala u budnu komu i nije nikog prepoznavala, niti se pomijerala. Potom je uz rad ljekara uspjela da pomijera noge i ruke. Ljekari su je naučili i da guta hranu. Nedavna terapija u Njemačkoj dala je novu nadu.
– Koliko sam se samo radovala zbog toga. Napredak je velik, jer niko ko je doživio takvu traumu ne bi mogao da ima funkcije kakve ona ima, ali joj je neophodna rehabilitacija kako bi se njeno stanje održalo i popravilo – priča Danijelina majka Vesna koja ne posustaje sedam godina u borbi da kćerku iščupa iz bolesti.
Tromjesečni ovogodišnji boravak u Njemačkoj je prva ozbiljnija terapija na kojoj je Danijela bila van Srbije, zahvaljujući ljudima dobre volje koji su donirali novac.
– Optimistične vijesti su stigle iz klinike Forchajm u Njemačkoj gdje Danijeli daju dobre šanse da uspostavi svjesnu komunikaciju sa okolinom. Međutim, novac koji je potreban za transport, lijekove i nastavak terapije je 65.000 eura koje mi nemamo. Tim novcem bi Danijela dobila tri mjeseca terapije sa šest sati dnevno intenzivnog rada sa njom, što bi dalo efekta – govori Vesna.
U međuvremenu, dolazak medicinske setre koja brine o Danijeli ne može da prođe bez njene kćerke Marije. Upija sve kako bi i sama znala da brine o majci.
– Na Mariju reaguje uvijek isto. Nevjerovatno je mirna kada je njeno dijete pokraj nje. Sigurna sam da je to ono iskonsko unutar svake majke. Primire se jedna uz drugu i tako nepomično leže. To ne može biti slučajno. Takvi znaci nam daju nadu da idemo dalje i da se borimo za Danijelino ozdravljenje – priča Vesna.
Porodici je za Danijeline pelene koje svakodnevno mijenja na tri sata, hranu i lijekove potrebna prosječna plata. Vesna kaže da u Danijelinom oporavku učestvuje i uža i šira porodica, snalaze se kako ko može, međutim, novac za terapije u inostranstvu ne mogu sami da prikupe. Zato je otvoren humanitarni SMS broj 1727 na koji se može donirati 100 dinara po poruci.
Borac je, a nemoćna sam da joj pomognem
Danijela je jedina u Srbiji koja je toliko dugo u budnoj komi, a Vesni se dešava da dok gleda svoju kćerku, vidi u njenim očima da je ona doziva u pomoć. Ali njena majka ne zna kako da joj pomogne.
– Uhvatim je kako me posmatra. Bojim se to i da izgovorim. Kao da mi kaže “mama, pomozi mi, uradi nešto i iščupaj me“. Tada sam najnemoćnija, ali sam sigurna da je moja Danijela veliki borac i tu sam da joj budem vjetar u leđa – priča Vesna.
