1. Sva jedinčad kasnije postanu egoisti
– Nije tačno, jedinčad su mnogo bolja nego što se misli.
Jedinčad su često samostalna, osjećajna i širokogruda djeca. – Ima ozbiljnih istraživanja koja pokazuju da se djeca koja nemaju braće i sestara osjećaju mnogo odgovornijom za svoje postupke, objašnjava dr. Margareta Kümpel, docentica na stručnoj školi u Berlinu. Mnogo je bitniji način roditeljskog odgoja nego utjecaj braće i sestara na pojedinca.
Naravno, jedinčad treba što prije socijalizirati, uključujući ih u dječiju igru, igraonice i vrtiće.
2. Strane jezike djeca uče kroz igru
– To je tačno! Najbolji primjer su djeca koja odrastaju u dvojezičnom okruženju.
No, postoji i jedno veliko “ali”! Mala djeca podliježu, u ovom slučaju, jednoj vrsti “instinktivnog ograničenja”, tvrde stručnjaci. Mozak će zapamtiti samo ono što je u stanju preraditi i shvatiti. Tek u osnovnoškolskom uzrastu mozak djeteta otvoren je za učenje stranog jezika onoliko koliko i mozak odraslih.
Zato, smatraju stručnjaci, ne treba mozak malog djeteta odmah opteretiti gomilom riječi stranoga jezika. Bolje je njegove potencijale iskoristiti za upoznavanje i učenje činjenica iz drugih nauka (poznavanje prirode) na dječijem nivou.
3. Debelo dijete je kasnije uvijek debeo čovjek
– Veza između bucmaste bebe i pretilog odraslog čovjeka je vrlo tanka.
Ali: Nasljeđe igra značajnu ulogu. A roditeljska ljubav je slijepa kad je riječ o kilogramima njihovog mjezimčeta – naročito majke nisu uopće u stanju vidjeti da im je dijete već previše debelo.
4. Rjeđe se razvode parovi koji žive zajedno i prije vjenčanja
– To je raširena predrasuda koju život nije potvrdio.
Brak na probu često ne uspijeva i zajednički život prije braka nije obavezno i dobra priprema za uspješan brak. Pokazala je to svojevremeno i velika anketa provedena u SAD. Naprotiv, procenat razvedenih među takvim parovima veći je nego među onima koji prije vjenčanja nisu bili u “divljem braku”.
5. TV zaglupljuje djecu
– Naprotiv, TV čak ponekad učini dijete pametnijim.
No, riječ je o mjeri, kažu američki istraživači sa Univerziteta Texas u Austinu koji su tri godine pratili TV običaje gotovo 200 djece u dobi od dvije do sedam godina. Testirali su u redovnim razmacima njihove sposobnosti čitanja, pisanja i računanja. Rezultat: Djeca stara dvije do tri godine najviše su naučila gledajući obrazovne TV emisije.
Stručnjaci jedino upozoravaju roditelje da moraju kontrolirati šta djeca gledaju i ne dozvoliti da satima bulje u TV ekran.
6. Djeca koja spavaju s roditeljima u istom krevetu kasnije imaju psihičkih problema
– Roditeljski krevet nije škodljiv.
Djeca koja se zavlače roditeljima pod jorgan kad odrastu nemaju zbog toga nekih psihičkih smetnji, kaže Paul Okami sa Kalifornijskog univerziteta. Ovaj psiholog je od 1975. godine pratio podatke 205 porodica i rezultate objavio u uglednom časopisu „Journal of Developmental and Behavioral Pediatrics”.
U dobi od pet mjeseci u roditeljskom krevetu spavalo je povremeno 35 posto djece od kojih je devet posto cijelu noć provodilo s majkom i ocem. Sa pet godina još šest posto djece spavalo je s roditeljima, sa šest godina tri posto.
Kad su testirana djeca imala 18 godina, provedeno je posljednje testiranje.Nijedno se dijete nije žalilo na probleme sa spavanjem, seksualne probleme ili probleme u vezi. Istraživači nisu našli nikakvih razlika između ove grupe i njihovih vršnjaka kad je riječ o konzumiranju alkohola ili cigareta, zloupotrebi droga, sklonosi nasilju i samoubistvu.
Ali: Dojenčad ne bi trebala spavati s roditeljima koji bi ih u snu mogli prignječiti.
7. Majka koja radi ne posvećuje dovoljno pažnje svom djetetu
– Zaposlena majka sve stiže.
Zaposlene majke nisu stalno u kući, ali kad jesu, onda se intenzivno bave djetetom. Studija Univerziteta Texas pokazala je da one svoju odsutnost od kuće ciljano kompenziraju i njihova djeca nisu ništa manje pažena i mažena nego djeca majki domaćica.
8. Svako deseto dijete nije dijete svoga zvaničnog oca
– Obično pretjerivanje.
Takve procjene su vrhunska špekulacija. Ozbiljna istraživanja u Velikoj Britaniji iznose mnogo oprezniju procjenu od jedan posto, Francuzi navode da bi najviše tri posto djece moglo biti plod majčine nevjere.
9. Djeca iz bolje stojećih porodica imaju manje poremećaja u ponašanju
– Novac može pomoći
Finansijska pomoć može odlučujuće doprinijeti rješavanju psihičkih problema kod djece iz porodica slabijeg socijalnog statusa. To je rezultat eksperimenta provedenog u SAD.
Tamošnji naučnici su osam godina proučavali 1 400 djece i omladine koji su živjeli u poljoprivrednim regionima Sjeverne Karoline. Jedan dio djece potjecao je iz porodica koje su živjele ispod granice siromaštva.
Početni nalaz: Među siromašnijom djecom i omladinom bilo je znatno više psihijatrijskih slučajeva, posebno smetnji u ponašanju.
Četiri godine po početku studije pojedine socijalno ugrožene porodice dobijale su pomoć u visini od 6 000 dolara godišnje, koje im je davao tamošnji kasino. Time se slika bitno promijenila, djeca iz tih porodica su ozdravila, dok su ona siromašna i dalje pokazivala iste probleme kao i na početku studije.
10. Tata i od hunjavice pravi dramu
– To je činjenica.
Muškarci su skloni pogrešnim procjenama kad je riječ o njihovom tijelu.
Od obične hunjavice i prehlade napravit će dramu, ali će zato simptome
neke ozbiljne bolesti ignorirati i zataškavati.
S druge strane, prave se hrabri na pogrešnim stvarima kao što su alkohol, cigarete, stres na poslu, preopterećenje i malo spavanja. Mnoge bolesti (infarkt srca, rak) češće pogađaju muškarce.
Zato bi bilo dobro kad bi medicinari uspostavili novu specijalnost “muški liječnik” koji bi bio nešto kao pandan ginekologu, jer mnog liječnici ni danas ne uzimaju za ozbiljno muške probleme.
11. Razvod roditelja ne opterećuje djecu previše
– Razvod je za djecu izuzetno bolan.
Potvrdila je to i studija rađena u Kelnu. Godinu dana poslije roditeljskog razvoda 40 posto djece još je bilo van sebe, tri godine kasnije situacija nije bila bolja kod 30 procenata. Djeca ne shvataju razvod kao izlaz iz nemoguće situacije, već kao ličnu tragediju.
12. Vaše će dijete biti ili dobar matematičar, ili dobar pripovjedač – jer to dvoje zajedno nije moguće
– Dobar pripovjedač može dobro računati.
Pretškolska djeca koja posjeduju talenat za pričanje priča, kasnije su odlični matematičari. To je potvrdilo istraživanje kanadskih pedagoga. Oni su tražili od 41 djeteta u dobi od tri godine da prepričaju priču o lutki iz jedne slikovnice. Nakon 10 godina provjerili su kakvi su matematičari. Najbolje su računarske radnje savladala ona djeca koja su bila najbolji pripovjedači u ranom djetinjstvu.
13. Djeca samohranih majki kasnije se teže potvrđuju
– Upravo je suprotno.
Djeca samohranih majki ostvaruju svoje želje i interese čak i bolje od djece iz potpunih porodica. Njima je stalo da budu prihvaćena kao ravnopravan partner.
14. Djeca istospolnih roditelja razvijaju se lošije
– Veza s roditeljima i njihova podrška važnija je od njihove seksualne orijentacije.
Ova predrasuda nije važna u našim uvjetima, kad su istospolni brakovi i veze još praktično nezamislivi. Međutim, dobro je da i naši roditelji znaju sljedeće:
Mnogo važniji od seksualne orijentacije roditelja su dobri odnosi u porodici, utvrdili su istraživači sa Univerziteta Virginia.
Oni su pod lupu stavili djecu između 12 i 18 godina iz 88 porodica: Polovina je živjela u istospolnim porodicama, a drugi sa ocem i majkom. Za obje grupe utvrđeno je isto: Djeca koja su imala bolju roditeljsku podršku i bila čvršće vezana s njima bila su uspješnija i sretnija.
15. Porodica nije u modi
– Naprotiv. Sreća je u porodici.
Često se čuje da porodica nije više u modi, da ona nema budućnost. Međutim, istraživanja provedena u Francuskoj, Njemačkoj, Švedskoj, SAD, Australiji i Argentini pokazala su da impozantna većina (76 do 87 procenata ispitanih) izjavljuje da sreću nalaze u svojoj porodici.
