Kažu da se mora umrijeti da bi se živjelo. I baš u jesen, u vrijeme kad se umirući rađa novi život, 19. oktobra 2003. godine, tiho kako je živio sa ovog svijeta je preselio najbolji sin bošnjački, čovjek koji je istinu i pravdu volio više od života, i koji je u svakom trenutku bio svjestan ovozemaljske prolaznosti i nije dao da ga zavede, čovjek koji se radovao preseljenju sa ovog na drugi svijet, jer kako hadis kaže „Dunjaluk je za vjernika tamnica“, a on je nadasve bio vjernik. I zato s pravom ga u pjesmi spominjemo „Ja bi svjetlo zvao mrakom, da te nije Alija“…
Alija Izetbegović prvi Predsjednik Republike Bosne i Hercegovine, čovjek kojeg voli historija; mislilac, državnik, humanista, demokrata… Insan koji je plijenio jednostavnošću i skromnošću i koji je cijelim bićem ličio na svoj narod i narod je ličio na njega. Njegova ljubav za državu ga je učinila državnikom i osobom kojoj se vjeruje. Harzima koja je počivala na njegovoj iskrenosti i ustrajnosti da se bori za istinu davala mu je snagu i primat nad neprijateljima, kojih je u svom životu imao dosta više nego prijatelja. Bio je neprobojni bedem ljudskosti, humanosti i vjere. Nije volio materijalizam i to ga je činilo jačim, jer on nije imao cijenu niti se njegova vrijednost dala matematički izračunati. Takav je bio Alija Izetbegović, vođa kakvog Bošnjaci nisu imali u skorijoj prošlosti. Bio je čovjek koji je znao vrijednost slobode. Živio je slobodu, znajući da je sloboda univerzalna vrijednost za koju se vrijedi boriti. Narod i zemlju je iz podaništva poveo putem slobode uz poruku „Velikim Bogom se kunemo da robovi biti nećemo“. Njegovo vijerničko srce je znalo da se robovat smije samo Gospodaru, a da se pred ljudima biva uspravan, pa je u skladu s time napisao i čuvenu „Poruku sebi“ u kojoj nas sve poziva „Ostani uspravan, kako ćeš pognute glave ispod zvijezda“. Živio je život vrijedan čovjeka. Živio je ideal slobode, ne bojeći se plaćati visoke cijene takvog načina života. Ali je zbog toga i doživio život dajući mu trajnu vrijednost, koja ostaje inspiracija generacijama koje će godinama crpiti snagu iz njegovog načina života, kao putokaz ispravnih koraka kroz zamršenu raskrsnicu životnih staza.
Njegov život je ono što na njega upućuje. Njegova djela su govorila više od njegovih riječi, odnosno njegove riječi su pratila njegova djela, što posije njega rijetko nalazimo u onima koji bi kao da slijede njegov put. Put Alije Izetbegovića je put jednostavnosti, vjere, pravde i istine. Taj put mogu slijediti samo iskreni i predani, samo oni koji u sebi ubiju poriv za meterijalizmom. Sam Alija Izetbegović je jasno trasirao put kojim bi trebali ići oni koji žele da slijede njegovu ideju. I zato kao najbolju poruku o rahmetli predsjedniku prenosimo nekoliko segmenata iz njegovog obraćanja na II Kongresu SDA, koje najbolje govore gdje je bio on, a gdje su sada oni koji govore da slijede put Alije Izetbegovića.
„Prvo bih vas zamolio da zadržite kurs koji je Stranka jučer i danas utvrdila na ovom Kongresu. Da vas podsjetim, to je privrženost tradicionalnim vrijednostima našeg naroda, to je privrženost univerzalnim vrijednostima svijeta, prije svega slobodi i toleranciji, i to su socijalni programi Stranke.
Drugo što bih želio da kažem: nemojete nikada dopustiti da Stranka dođe u ruke dvije vrste ljudi : činovnika i tijesnih i uskogrudnih ljudi. Ako se dogodi prvo, umjesto stranke imat ćemo samo organizaciju, puki mehanizam za očuvanje vlasti, lišen idejne sadržine. Ako se dogodi ovo drugo , Stranka će prestati biti ono što je bila i što je i danas veliki pokret bošnjačkog naroda širom planete. Ona će se postepeno pretvarati u sve manju grupu ljudi koja će tvrdoglavo nametati svoje ideje bez veze sa potrebama naroda i bez veze sa prostorom i vremenom u kojem živimo…. Osjećanja treba da rezervišemo za naš odnos prema narodu, ali kad donosimo odluke za njega, činimo to hladnom glavom, inače ćemo napraviti greške, a greške se u našoj situaciji skupo plaćaju.“
Poslije ovoga se samo može reći bilo je časno živjeti s Alijom i zajedno s njime u gledati kako blistavo sija ona naša lijepa avlija….
