Zakon o slobodi vjeroispovijesti Crne Gore na vidjelo je izgurao frustriranost sprskog nacionalizma i pokazao da je srpsko društvo u procesu restauracije primitivizma, ocijenili su sagovornici Pobjede povodom najnovije sinergije crkvenih i akademskih krugova oličenih u studentima koji zastupaju stavove patrijarha srpskog.
Predsjednica Helsinškog odbora Srbije Sonja Biserko i dr Dinko Gruhonjić, docent na Žurnalistici Filozofskog fakulteta u Novom Sadu i nekadašnji predsjednik Nezavisnog udruženja novinara Vojvodine nisu iznenađeni radikalnim zahtjevima studenata beogradskog Pravnog fakulteta okupljenih u Studentski klub.
Protjerivanje crnogorskog ambasadora iz Beograda, raskidanje ugovora za 40 zemalja u kojima Srbija pruža gostoprimstvo crnogorskim diplomatama, obraćanje međunarodnim tijelima zbog kršenja međunarodnih konvencija u Crnoj Gori i da o tome raspravlja Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija zahtjevi su ispostavljeni na protestu u Beogradu. Za sagovornike Pobjede to nije iznenađenje.
Biserko navodi da je crnogorski Zakon o slobodi vjeroispovijesti bio okidač za eksploziju srpskog nacionalizma, ali i frustraciju koja nikad nije splasnula.
– Iznenađujućom brzinom je homogenizovana takoreći cijela nacija, Srbi „nisu bili ovoliko složni još od 1999.“. Nije čudno što su upravo studenti Pravnog fakulteta iznijeli zahtjeve o protjerivanju crnogorskog ambasadora. Uz prepoznatljivu ideološku matricu, Pravni fakultet ima specifičnu težinu. Radi se o vrhunskim pravnim stručnjacima, koji su Slobodanu Miloševiću, a kasnije i Vojislavu Koštunicu, davali pravni legitimitet posebno u vrijeme tragičnih događaja koji su obilježili raspad Jugoslavije, od ustavno-političkog nasilja, preko sistematskog kršenja ljudskih prava do masovnih razaranja i ratnih zločina – kaže Biserko.
Sve to, smatra ona, upućuje na složen, i nikako slučajan splet mnogih događaja i okolnosti koje su profilirale ovakvu pojavu na beogradskom Pravnom fakultetu.
– Naravno, da na Pravnom fakultetu ima mnogo i idejnih, i profesionalnih oponenata, ali se njihov glas nažalost, u javnosti mnogo rjeđe čuje – kaže ona.
Biserko ističe da Beograd nikada nije prihvatio crnogorsku nezavisnost i smatra se da je još moguće Crnu Goru vratiti u državni okvir sa Srbijom.
Gruhonjić ocjenjuje da su zahtjevi studenata gorki plodovi 90-ih godina.
– Riječ je o mladim ljudima koji su tada rođeni i odrastali u društvu koje nije denacifikovano. Mi danas živimo sve ono što su bili rezultati pogubne politike balkanskog kasapina Slobodana Miloševića – kazao e on.
On smatra daje takva sadašnja ali i prethodna vladajuća politička elita koja nije imala hrabrosti ili nije željela da se suoči sa najgorim zločinima na tlu Evrope poslije Drugog svjetskog rata koji su počinjeni u ime građana Srbije.
– Ovo su logične konsekvence toga, to je miks državne politike, obrazovne politike i kućnog vaspitanja. Srbija je 25 godina poslije ratova natopljena nacionalizmom. U procesu smo reprimitivizacije, deemancipacije i restauracije primitivizma. Srbija se vraća na grane na kojima je bila prije Drugog svjetskog rata zaostalu balkansku primitivnu seljačku državu koja je ogrezla u radikalskoj ideologiji – objašnjava Gruhonjić i zapaža da je jugoslovenski socijalizam sa ovih prostora bio incident u pozitivnom smislu.
Socijalizam, po njemu, je pokušao da emancipuje zatucana patrijahalna društva, ali je ta vrsta prosvijećenog socijalističkog apsolutizma prekratko trajala.
– Na kraju je sve eksplodiralo i vratili smo se na one niske grane na kojima smo bili prije procesa emancipacije – kaže Gruhonjić i ocjenjuje da su Pravni fakulteti u Srbiji “bastioni nacionalizma, a bogami i fašizma”.
