Divlji konji ginu u saobraćaju, a završavali i u kobasicama

Više od 700 livanjskih divljih konja koji obitavaju na prostranoj visoravni Krug, na potezu od Borove glave do prijevoja Korićina i od padina Cincara do prigradskih naselja, glavna su poslijeratna turistička atrakcija Livna. Sve ih je više posljednjih godina, uprkos tome što ih ugrožavaju ljudi, ali i što se mali broj Livnjaka brine o njima.

Ova prekrasna ergela daleko je od adekvatne zaštite, premda je svojataju i nekadašnji vlasnici, koji su konje tokom rata pustili u divljinu, gdje su se ovi namnožili. Svojataju ih i lokalne vlasti i neke nevladine organizacije kada se treba pohvaliti njihovom ljepotom. No, kada su u pitanju štete koje konji rijetko prouzrokuju na poljoprivrednim površinama ili ponekad u saobraćaju, svi ih se uglavnom odriču. Tako je jedinstvena ergela čas ničija, čas svačija.

Općinsko vijeće Livna pokušalo je konje staviti pod zaštitu prije nekoliko godina pa je opozvalo Odluku o zaštiti. Rade na tome i neka udruženja, ali sve je to nedovoljno.

Upućeni kaže da bi ih najbolje bilo prepustiti divljini, daleko od puteva napraviti bolje lokve da imaju stalno vode, nego ih mamiti hranom uz cestu, na koju zimi često silaze lizati so, pa tako i stradaju.

Na Borovoj glavi stradaju i u ljetnim mjesecima, kada sve ostale lokve uglavnom presuše, a ostane ona na Borovoj glavi. Da bi do nje došli, moraju prijeći cestu, što ugrožava i konje, ali i učesnike u saobraćaju, posebno noću kada je magla.

Livanjski divlji konji stradavaju katkad i od divljači, a svojevremeno su, naročito u vrijeme i nekoliko godina nakon rata, bili i ubijani zbog prodaje mesa za proizvodnju kobasica, jer ovo meso daje poseban okus kobasicama. Dio konja je ukraden i prodavan nepoznatim kupcima. Posljednjih godina, kada se šira javnost zainteresirala za njih, postali su nešto zaštićeniji. Utrostručili su se u odnosu na kraj rata, u kojem su braniocima Livna služili i za transport hrane i opreme na vrhove Cincara.

O ovoj, vjerovatno najbrojnijoj i najljepšoj ergeli divljih konja u Evropi, brine se Ekološko udruženje “Borova glava”.

– I dalje ćemo se brinuti o konjima, ali to ne znači da ćemo snositi odgovornost za štete koje oni prouzrokuju, jer mi nismo vlasnici ergele, samo nam je stalo da ona opstane – pojasnio je Željko Krišto, sekretar Udruženja.

Da stvar bude gora, od zaštite konja odustala je i lokalna vlast. No, uprkos nebrizi vlasti i ljudi, ljepotana prostrane visoravni Krug sve je više. O njima su snimani i brojni dokumentarni filmovi, pisane priče i pjesme, često su tema slikara i fotografa, a nacrtani su kao livanjski brend i na autobusima novoformiranog „Livno-busa“.

Stipe Perković iz Ministarstva poljoprivrede Livanjskog kantona kazao nam je da su, kako bi se konji što bolje zaštitili i koristili kao turistička atrakcija, potrebna znatna sredstva.

– Prema prvim procjenama, potrebno je između 300.000 i 400.000 eura kako bi se izradile potrebna studija i infrastruktura te osigurala pojilišta i hranilice da se životinje drže dalje od saobraćajnica. Prošle godine smo aplicirali za sredstva iz IPA fondova, ali projekt nam nije prošao. Razgovarali smo i s drugim potencijalnim partnerima o tome, ali za sada nemamo ništa konkretno – kazao je Perković.