Odsustvo brige i dovoljnog stepena pažnje prema prirodi i sredini u kojoj živimo, nažalost, nije ništa neobično.
Namjerno ili ne, često zaboravljamo da smo i mi dio te iste prirode, da vazduh koji udišemo i nije baš čist, voda koju koristimo se nekontrolisano zagađuje i troši, a električna energija iscrpljuje bez milosti, i da su sve naša činjenja, ali i nečinjenja i propuštanja da se spriječe odeređene pojave u uzročno-posljedičnoj vezi sa katastrofalnim stanjem naše životne sredine, kako na lokalnom, tako i na globalnom nivou.
U eri plastičnih kesa, ratova koji uvijek sa sobom donose stradanja i katastrofe, nemilosredne eksploatacije prirodnih bogatstava, osiromašenja ozonskog omotača uzrokovanog ljudskim djelovanjem, odsustva adekvatnog pošumljavanja i sve većeg kontaminacije vazduha, kvalitet života, naročito zdravlje stanovnika ove planete je sve ugroženije.
Globalni problem
Suočena sa ozbiljnim problemima, Generalna skupština Ujedinjenih naroda je na Konferenciji o zaštiti životne sredine, održanoj u Stokholmu 5. juna 1972. godine, taj dan proglasila Svjetskim danom zaštite životne sredine (World Environment Day) sa ciljem da bar taj jedan dan u godini stanemo i zapitamo se kuda nas vodi ovakav nemaran odnos prema prirodi i društvu, gdje je nestala harmonija čovjekove koegzistencije sa prirodom, i kakvo mjesto za život ostavljamo budućim generacijama.
Takođe i u ustavima, kao najvišim pravnim aktima i jemstvima slobode i osnovnih prava za građane, možemo vidjeti kao jedno od osnovnih ljudskih prava, pravo na zdravu životnu sredinu, ali kako ne postoje prava bez obaveza, tako se i od nas zahtijeva da u skladu sa zakonom i mogućnostima štitimo i unapređujemo životnu sredinu.
Veliki problem jeste i odsustvo redovnih aktivnosti u prirodi tokom školovanja, približavanje prirode djeci na pravi način, sa razvijanjem i jačanjem svijesti o značaju koji ima za nas. Nažalost, nerijetko možemo vidjeti veoma zagađene rijeke, u kojima se može naći otpad raznih zapremina, od plastičnih ambalaža, preko električnih uređaja, pa sve do olupina automobila. Zar je ljudska lijenost u takvom progresu, pa je teško otići nekoliko kilometara dalje i odložiti otpad na adekvatan način?
Poražavajuća je činjenica da su neki gradovi Bosne i Hercegovine među najzagađenijim u Evropi, sa dodatnim apsurdom – ako pogledamo stanje naše industrije, odnosno skoro pa potpunog odsustva proizvodnje koja bi uzrokovala takva zagađenja.
Čuvari prirode iz našeg komšiluka
Naravno da uvijek možemo vidjeti i primjere pozitivnog odnosa prema prirodi, odsustva ravnodušnosti za bolju i čistiju budućnost. Takve primjere možemo sigurno vidjeti u svakoj ulici, naselju, koji nažalost još uvijek predstavljaju izuzetke od jednog opšteg nemara, kako izgleda na prvi pogled.
Jedna od akcija kojom se obilježava Svjetski dan zaštite životne sredine, jeste i akcija čišćenja olimpijske Jahorine. U organizaciji Olimpijskog centra Jahorina, hotelijera i Opštine Pale organizovana je akcija čišćenja planine, koja je svakako neophodna, naročito nakon zimske sezone.
Ovakve dobrovoljne akcije su prije svega izraz pozitivnog odnosa prema životu, odnosa koji se zasniva na ljubavi prema prirodi, a samim tim i prema životinjama i ljudima, a sve u svrhu unapređenja opšteg dobra. Svaka radnja koja za posljedicu ima ugrožavanje, trebala bi biti praćena činjenjem u cilju preduzimanja preventivnih mjera zaštite.
Nije bez razloga čuveni botaničar Josif Pančić rekao: “Ako želite uništiti jedan narod, prvo mu uništite šume”, ukazujući na značaj koji zdrava i očuvana priroda ima za sve nas.
