Posebni izvjestitelj Europskog parlamenta za Kosovo od prošlog listopada slovenski je eurozastupnik Igor Šoltes. Već u prvim susretima s kosovskim političarima jasno im je ukazao na propuste iz prošlosti, poput izostanka rješenja za problem razgraničenja sa Crnom Gorom zbog čega trpe građani, ali i upozorio na druga otvorena pitanja. Za Al Jazeeru govori o stanju na Kosovu, nužnosti nastavka dijaloga Prištine i Beograda, načinima pomoći službenog Beograda Srbima na Kosovu, kako EU može pomoći svim kosovskim građanima, ali i potrebi odustajanja od inicijative za ukidanjem Specijalnog suda za ratne zločine.
- Kao posebni izvjestitelj Europskog parlamenta za Kosovo nedavno ste upozorili da kosovski političari nisu slušali Vaše prethodnike i ratificirali Sporazum o demarkaciji granice s Crnom Gorom, zbog čega Kosovo sada nije na putu vizne liberalizacije. Što kosovski političari moraju učiniti da prebrode nesuglasice i nastalu krizu te pomognu svojim građanima?
– Treba se okrenuti, prije svega, budućnosti. Što se dogodilo u prošlosti, više se ne može promijeniti. No, može se promijeniti odnos političara po pitanja demarkacije granice sa Crnom Gorom, jer od toga zavisi i pitanje vizne liberalizacije. Lopta je sad stvarno na kosovskoj politici, da nađe formulu pomoću koje bi osigurala dvotrećinsku većinu u parlamentu. Mislim da je to dužnost političara prema svojim građanima, koji viznu liberalizaciju stvarno trebaju i zaslužuju.
- Na koji način utjecati na kosovske političare da odustanu od tvrdoglavog poimanja čuvanja nacionalnih interesa i pogledaju realnosti u oči, a u ovom slučaju i svojim građanima u oči i olakšaju im putovanje Europom?
– Pitanje nacionalnog interesa može biti jako emotivna stvar, koja ponekad krije potpuno specifičan interes koji nije nužno nacionalan. Zato kod tog pitanja treba postaviti definiciju što je to uopće nacionalni interes. Zar nije nacionalni interes i ostvarivanje vizne liberalizacije? I naravno, zar nije nacionalni interes usuglasiti različite poglede u duhu dobivanja dvotrećinske većine? Naravno da je i pitanje teritorija pitanje nacionalnoga interesa, ali kod svih razgraničenja između država dosta puta je određivanje granice stvar kompromisa.
- Kad bi se političke strasti smirile, sporazum o granicama ratificirao, a EU olakšala putovanje kroz liberalizaciju viznog režima, moglo bi se i Kosovu dogoditi što i drugima na Balkanu, a to je masovno iseljavanje. Može li se viznom liberalizacijom intenzivirati odlazak stanovništva – i albanskog, i srpskog – s Kosova prema Europskoj uniji?
– Mislim da vizna liberalizacija ne smije nositi strah od masovnog iseljavanja, jer ljudi koji su odlučni da se isele, oni će to tako i tako napraviti. Smatra da bi se viznom liberalizacijom, prije svega, motivirao veliki broj građana da lakše nađu svoju perspektivu u zemlji i da imaju mogućnost slobodnog protoka. To je ionako jedno od glavnih načela Europske unije. EU poznaje više načela i pored slobodnog protoka roba i usluga uključuje i slobodni protok ljudi. Naravno da vizna liberalizacija znači i više mogućnosti takozvanih ekonomskih migracija. To je nešto sasvim normalno i realno u današnjem svijetu ne samo na Zapadnom Balkanu, nego je to slučaj i unutar zemalja članica EU. Ipak, vremenom se migracije stabiliziraju.
- Koliko bi poboljšanje statusa Kosova, ali i Srbije u očima Unije pridonijelo popravljanju odnosa Beograda i Prištine?
– Jedna od značajnih poruka na plenarnoj debati o Strategiji za proširenje EU na zapadni Balkan bila je i ona po kojoj države Zapadnog Balkana prije ulaska u EU trebaju imati sređena sva bilateralna pitanja, a to, naravno, važi i za odnos između Beograda i Prištine.
Pregovori Beograda i Prištine već dulje su u zastoju. Nedavno se u Bruxellesu trebao dogoditi nastavak pregovora, ali je atentat na Olivera Ivanovića sve odgodio na neodređeno vrijeme. Vjerujete li u skori nastavak pregovora i konkretne korake koji mogu proisteći iz njih?
– Nadam se da će pregovori uskoro ponovno početi, jer to je u interesu svih strana, tako da sam siguran da ćemo ubrzo znati agendu nastavka pregovora.
- Vjerujem da pratite ‘unutarnji dijalog’ koji se o statusu Kosova vodi u Srbiji. Kakav će ishod, po Vama, taj dijalog imati? I na koji način službeni Beograd može regulirati svoj odnos s Kosovom?
– Naravno da unutarnji dijalog ima utjecaj na vanjsku politiku Beograda i zato je jako važno kojim smjerom će ići unutarnji dijalog jer će se to sigurno reflektirati na dijalog između Beograda i Prištine.
- Jesu li, nakon atentata na Olivera Ivanovića, Priština i Beograd adekvatno reagirali? I hoće li pronalazak ubojica i nalogodavaca definitivno smiriti tenzije?
– Prije svega bih, i na ovom mjestu, želio ponoviti svoju najstrožu osudu tog zločina, kao i poziv da se reagira trezveno i razumno te dijalogom dvije strane pokušati smanjiti bilo kakve napetosti. Svima je, nadam se, u interesu da se što prije nađe ubojica i da se privede pred lice pravde te utvrde okolnosti zbog čega se to dogodilo i kakav je bio motiv ubojstva. Naravno da je potrebno to ubojstvo najstrože osuditi. Sigurno će rezultati istrage i pronalazak ubojice dati određene odgovore, ali čini se da su se za sada tenzije smirile.
- Kako komentirate činjenicu da o Oliveru Ivanoviću svi danas imaju samo pohvalne riječi, no za života je bio prilično kritiziran, pogotovo od beogradskih vlasti?
– To je naravno pozitivno i nadam se da trud gospodina Ivanovića, što se tiče normalizacije odnosa, neće otići u prazno i da će se napraviti značajan korak naprijed u odnosima.
- Na koji način Beograd može pomoći kosovskim Srbima?
– Ima puno načina na koji Beograd može pomoći kosovskim Srbima na različitim područjima pogotovo na socijalnom, ekonomskom, zdravstvenom, mirovinskom i drugim područjima. Mislim, da će u nekom idućem razdoblju morati da se nađe dogovor o tim stvarima i s Kosovom.
- Kosovski političari iskazali su namjeru povlačenja zakona o specijalnom sudu za ratne zločine. Je li taj sud potreban za relaksaciju odnosa?
– Inicijativa za ukidanje specijalnog suda i povlačenje zakona o tom tribunalu pokazuju da postoje problemi u razumijevanju vladavine prava. Ciljevi specijalnog suda su jasni, ali zbog rješavanja slučajeva iz vremena konflikta imaju utjecaj i, očito, određene reakcije. Ako bi ta inicijativa u kosovskom parlamentu stvarno dobila većinu, bio bi to veoma loš signal. Takva odluka bi jako ugrozila sve što je bilo napravljeno posljednjih godina između EU i Kosova. To bi imalo vrlo negativne posljedice za dalju suradnju Kosova i EU. Ta inicijativa dobila je jako negativne reakcije međunarodne zajednice, tako da nema dvojbe da je potrebno slati jasnu poruku politici na Kosovu da tu inicijativu ne podrže.
- Pratite proces povratka i obnove života, pogotovo suživota, na nekad zaraćenim područjima. Jeste li zadovoljni (re)integracijom Srba i suživotom srpskog i albanskog stanovništva?
– To je proces koji se ne može završiti preko noći. Ima trenutaka kad se čini da je integracija u boljoj kondiciji. Nekad se čini da to nije tako, ali naravno o tome možemo imati različite interpretacije. Potrebna je realna ocjena stanja da bi mogli dati adekvatan odgovor. Prije svega integracija se mora odvijati na miran i konstruktivan način, na način suradnje i podrške.
- Kako, uopće, vidite situaciju u kontekstu činjenice da se na Kosovu vrlo teško živi, nema posla ni za Albance, ni za Srbe, a time ni boljeg standarda i poboljšanja života? I koliko u svemu tome može pomoći Europska unija – projektima, donacijama, konkretnom pomoći koja će donijeti boljitak svima?
– Europa je jedan od većih donatora na Kosovu što će se nastaviti i u budućnosti. Samo za ilustraciju, u IPA II programu EU će između 2014. i 2020. godine dati Kosovu financijsku pomoć u visini 645,5 milijuna eura. Ova pomoć treba da se upotrebi za različite prioritete i sektore kao što su demokracija, vladavina prava, osnovna prava, energija, razvoj i inovacije, edukacija, zapošljavanje i socijalne politike. Jasno, i razvoj gospodarstva te te regionalizacija. To je financirano uz pomoć različitih projekata i na različite načine, a važan je nadzor i praćenje da li su ta sredstva potrošena za prave namjere i da li idu u prave ruke. Važna je i procjena učinka. Najbolji učinak može biti na poboljšanju životnog standarda ljudi te doprinosu većoj zaposlenosti. Ali to se može i mora postići na transparentan i pošten način.
