„Socijala se uzalud ne naziva socijala – slaba je i nikakva. Kad shvatimo da je neodgovorni pojedinci koji je dobiju troše na poroke, a novac ne ide kojima kojima stvarno treba, jasno je da nešto nije u redu i da treba djelovati. A šta možemo? Ne puno. Napraviti reviziju i ukinuti prava“, priča službenica jednog centra za socijalnu zaštitu na sjeveru Bosne i Hercegovine.
Zahtijevala je anonimnost, jer… „Znate da je ovo mala sredina“, rekla je. Molila je da se ne ode predaleko s pričom, zato što je „uvijek više onih koji s tih 100-ak maraka preživljavaju“. I zato, dodaje, revizije uglavnom donesu problem onima koji životnih problema imaju i previše.
Statistički podaci za Bosnu i Hercegovinu pokazuju da se broj korisnika socijalne pomoći, ali i drugih oblika potpore stanovništvu koje se našlo u financijskim prolemima, povećava iz godine u godinu. Obraćaju se nadležnima, prikupljaju dokumentaciju i pokušavaju ostvariti jedno od prava koje im nudi sustav. A sustav, primjerice, nudi široku lepezu prava iz područja socijalne zaštite/skrbi, poput novčane pomoći, dodatka za pomoć i njegu drugog lica, podrške u izjednačavanju mogućnosti djece i omladine sa smetnjama u razvoju, smještaja u ustanovu, zbrinjavanja u hraniteljsku obitelji, pomoći i njege u kući, dnevnog zbrinjavanja, jednokratne novčane pomoći. I u zemljama regije taj iznos ovisi o standardu, odnosno visini minimalne ili prosječne mjesečne plaće, odnosno utvrđenoj osnovici za obračun visine socijalne pomoći.
Primjerice, u Kantonu Sarajevo iznos najnižeg primanja domaćinstva koji se smatra dovoljnim za izdržavanje kućanstva u kojem je samo jedan član, dakle samac, iznosi 120 konvertibilnih maraka (61,4 eura) i taj se iznos uvećava za 12 maraka (6,14 eura) za svakog dodatnog člana. Na području bh. entiteta Republika Srpska ista naknada za samca iznosi 124,5 konvertibilne marke (63,7 eura), a iznos se povećava za 21,2 eura. Prema posljednjim podacima za Srbiju, pojedinac u sustavu socijalne zaštite mječeno dobiva 8.168 dinara, odnosno 68,8 eura mjesečne pomoći. Za svaku narednu odraslu osobu u obitelji iznos se povećava za 34,4 eura. U Hrvatskoj, samac dobiva 800 kuna mjesečno (107,6 eura). No, taj se novac lako i brzo potroši, pogotovo ako se s njim postupa neracionalno.
Socijala ženama u ruke?
Priča o trošenju „socijale“ na poroke, uglavnom na alkohol i klađenje, nije ništa novo i neuobičajeno ni u Bosni i Hercegovini, niti u Hrvatskoj, niti u Srbiji. I sustav pokušava reagirati, koliko je to u mogućnosti.
„U oblasti socijalne zaštite vrši se unutrašnji, inspekcijski i stručni nadzor. Ministarstvo je nadležno da vrši stručni nadzor u ustanovama socijalne zaštite, a centri za socijalni rad koji rade direktno sa korisnicima vrše uvid u način trošenja sredstava. Od centara za socijalni rad nismo imali primjedbe na način trošenja sredstava“, kažu u Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske.
„Primjedbe? Dovoljno je proći krug ispred kladionica“, ukazuje socijalna radnica s početka priče.
Prepričava iskustva nekih afričkih država, koja je čula od kolega na jednom od seminara u inozemstvu, po kojima se „socijalna pomoć dodjeljuje isključivo ženama baš iz razloga što muškarci socijalu često potroše na kocku ili alkohol“.
„I jedna opština u Srbiji je pokušala da ljude koji primaju socijalu iz nekih razloga, a zdravi su i radno sposobni, na neki način osposobe za društveno korisne stvari i uvedu im neku vrstu radne obaveze, na primjer da deset sati mjesečno provedu radeći nešto. Nisu uspjeli. Navodno je problem što nemaju ni radne navike tako da su u začaranom krugu siromaštva“, ukazuje socijalna radnica.
Najavljene kontrole u Međimurju
No, na sjeveru Hrvatske odlučili su takvoj praksi stati na kraj. U međimurskim općinama najavljene su kontrole načina trošenja sredstava za podmirenje teških životnih uvjeta i dobili su punu potporu države. Čak se razmišlja i o uvođenju bonova umjesto novca kojima bi se namirnice kupovale u trgovinama, a ne trošile na uplatu listića u kladionicama.
Iako hrvatsko Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku nema ovlasti terenske provjere potrošnje sredstava niti odobrava pojedina prava, nego ih odobrava i provjerava konkretni centar za socijalnu skrb, oni koji dobivaju pomoć mogu biti predmet provjera. Centri za socijalnu skrb, naime, imaju obvezu jednom godišnje, preispitati postojanje činjenica i okolnosti koje su bile odlučujuće za priznavanje pojedinog prava te po potrebi ukinuti pravo ili odlučiti da se isto isplaćuje u naravi (kupnji prehrambenih proizvoda) ili obrazovnoj ustanovi (troška toplog obroka učenika), kažu u ministarstvu.
„Ako centar za socijalnu skrb utvrdi da postoji vjerojatnost da korisnik zajamčene minimalne naknade neće koristiti istu za podmirenje osnovnih životnih potreba, predmetno pravo može se priznati u cjelosti ili djelomično u naravi kroz kupnja prehrambenih proizvoda“, dodaju. I takve mjere mogu poduzeti terenskom provjerom, ali i prema prijavi nadležnih institucija, tvrtki i građana.
A da mjere mogu biti i drastične pokazuje i briga hrvatske države za dobrobit djece koja žive u obiteljima koje su suočene s nepovoljnim životnim okolnostima. Iako mjere obiteljsko-pravne zaštite koje se određuju roditeljima nisu izravno vezane za nenamjensko trošenje zajamčene minimalne naknade, po provedenoj obiteljskoj procjeni i procjeni rizika za dijete koja uključuje i rizik od siromaštva, konkretni centar za socijalnu skrb će odlučiti o tome da zaštiti dijete.
„Ukoliko se procijeni da su život, zdravlje i sigurnost djeteta ugroženi, predložit će sudu hitno oduzimanje prava roditeljima na život sa djetetom“, ukazuju u Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.
Iznosi socijalne naknade minimalni
Informacije s terena, od socijalnih radnika, ukazuju kako se nenamjenska potrošnja strogo kontrolira. Iz Centra za socijalnu skrb Grada Zagreba navode kako prava iz sustava socijalne skrbi preispituju se jednom godišnje, a u slučaju da se promijene okolnosti koje utječu na pravo – i češće. Ako se dogode neke promjene, korisnik ima obvezu to prijaviti centru ili odgovarati za štetu.
I oni navode kako se zajamčena minimalna naknada može priznati i u naravi, odnosno kupnjom neophodnih potrepština ako postoji vjerojatnost da korisnik zajamčenu minimalnu naknadu neće koristiti za podmirenje osnovnih životnih potreba. To je mehanizam gdje mogu utjecati na namjensko trošenje sredstava. No, upozoravaju na jednu činjenicu.
„Iznosi socijalnih naknada nisu veliki te ne bi bilo dobro da se u javnosti stvori slika o rastrošnosti korisnika na temelju pojedinih izoliranih slučajeva, te eventualnih zlouporaba prava“, zaključno konstatiraju zagrebački socijalni radnici.
