Ibrahimović: Radio sam 10 puta više od drugih da bih bio primijećen, jer sam bio stranac u Švedskoj

Švedski nogometaš Zlatan Ibrahimović je u intervjuu za Canal + govorio o svom nimalo laganom djetinjstvu i nogometnom putu koji ga je vodio od omladinskog pogona u Malmou pa sve do najboljih klubova svijeta, kao i o svom odnosu s medijima.

Ibrahimović je nerijetko na udaru pojedinih medija, a i mnogi ljudi ga smatraju arogantnim. Međutim, oni koji ga bolje poznaju tvrde suprotno. Popularni Ibra je komentarisao odnose s francuskim medijima dok je igrao u PSG-u, a spomenuo je i slučaj kada je kazao da će ostati u klubu samo ako njegova statua zamijeni Eiffelov toranj.

“Mediji ne prihvataju određene stvari koje kažete. Primjer je Eiffelov toranj, znao sam šta će se dogoditi, uradio sam to namjerno, znao sam efekt toga. Da li sam tako zaista mislio ili ne, to je nešto drugo. Ako medijima ne date ono što žele, oni polude. Narednog dana mogu pisati sr*nja o meni, ali me zaista nije briga, čine me jačim. Oni me trebaju da bi prodavali sadržaj, ja njih ne trebam. Volim ih iritirati. Nazivaju me arogantnim, a francuski novinari su poznati po aroganciji, tako da sam bio baš kao i oni, dobro sam predstavljao Francusku i trebali bi me voljeti. Znam tačno šta radim”, izjavio je Ibrahimović.

Mediji ga nisu “mazili” ni kada je bio junior.

“U početku sam bio otvoren prema medijima. Imao sam 15 ili 16 godina kada je Švedska igrala na EP. Počeo sam tek igrati nogomet na višem nivou i rekao sam da bi sa mnom osvojili EP. U novinama je to bio bum, a kasnije su mi zabili nož u leđa. Ne čitam novine, ali u naslovima je pisalo ‘Zlatan nova zvijezda’. Kasnije se to promijenilo, mediji su pisali voma loše o meni, govorili su da sam arogantan, da sam nebrušeni dijamant, da ne pripadam tamo, da sam samo čovjek i da previše pričam”, rekao je aktuelni napadač Manchester Uniteda.

U djetinjstvu je imao dosta problema, osjećao se odbačenim, a bilo je i poteškoća dok je pravio prve nogometne korake. Međutim, upornost, volja i trud su ga doveli na vrh.

“U Malmou nisam bio prihvaćen kao svi ostali. Zašto? Zato što sam Ibrahimović. Nisam Andersson, Svensson, sva ta tipična švedska prezimena. Bio sam stranac. Imao sam incident na treningu, igrač je startao na mene i udario sam ga glavom jer sam bio ljut. Njegov otac je bio policajac, napisao je pismo klubu zahtijevajući da me izbace. Dao je papir svim igračima u timu da potpišu da se slažu s tim. Nisam znao ništa o tome. U to vrijeme sam bio junior, možete li zamisliti kako sam se osjećao kada sam sve saznao? Osjećao sam se kao crna ovca, nisu prihvatali moj stav, mene kao osobu, nisam se osjećao dobrodošlim. Bio sam drugačiji, nisam imao plavu kosu i bijelo lice kao Šveđani. Patio sam, jer mi nije bilo lako kao ostalima. Osjećao sam da moram raditi 10 puta više od ostalih kako bih bio primijećen”, kazao je Ibrahimović.

Zahvalnost za uspješnu karijeru duguje i roditeljima.

“Moji roditelji su za mene učinili najbolje što su mogli. Išao sam na turnir da igram za svoj klub Malmo. Imao sam 15 godina, morate to platiti. Moj otac nije platio stanarinu jedan mjesec, nego je novac dao meni da idem na turnir. Narednog mjeseca smo morali platiti dvostruku stanarinu”, ispričao je Zlatan.

Sa švedskim medijima ni danas nije u dobrim odnosima, a za svoje poteškoće tokom odrastanja krivi “skriveni rasizam” u Švedskoj.

“I danas je tako, švedski mediji me napadaju, jer ne mogu prihvatiti da sam Ibrahimović. Da je neki drugi švedski igrač napravio istu grešku, branili bi ga. Međutim, kad sam ja u pitanju, ne brane me. To je uredu, čini me jačim. Radi se o rasizmu, o skrivenom rasizmu koji postoji. Da sam Andersson ili Svensson, branili bi me čak i da sam opljačkao banku. Trebali bi me braniti, jer sam vjerovatno najbolji igrač u historiji Švedske. Što sam ja napravio, niko nije. Imam jedanaest Zlatnih lopti u Švedskoj. Nije važno ako sam arogantan, ja sam najbolje što imaju. Ili ste ponosni i cijenite što imate ili ne”, jasan je bio Ibrahimović.

Svoju “aroganciju” smatra odbrambenim mehanizmom koji je razvio zbog loših iskustava u prošlosti.

“Šetao sam ulicom u Štokholmu s psom u prelijepom dijelu grada u kojem žive bogati ljudi, pojavio se momak s djevojkom, prošao je, bio malo šokiran i pitao me šta radim tu. Kako mislite da sam odgovorio? Rekao sam ‘šta dovraga ti radiš ovdje?’. Možda momak to nije mislio u smislu da nisam dobrodošao, možda je bio u šoku što me je vidio, ali je to bio moj automatski odbrambeni mehanizam. To nije nešto što biram, automatski se branim. Moj odgovor je bio agresivan, mislio sam da nisam dobrodošao, kao što sam se osjećao tamo odakle dolazim. Morate biti čvrsti. ako je hrana na stolu, ne čekate dok svi uzmu hranu, nego uzimate ako možete”, riječi su jednog od najboljih napadača u modernom nogometu.

Tridesetšestogodišnji Ibrahimović je bio član Malmoa, Ajaxa, Juventusa, Intera, Barcelone, Milana i PSG-a, a sada je napadač Manchester Uniteda. Od reprezentacije Švedske se oprostio.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.