“Ako ima navike, ima i odvike”, glasi jedna od narodnih “mudrosti”. Ali evo jedanaestero velikana iz svijeta nauke i umjetnosti koji su pružali otpor ovoj umotvorini, čineći tako svoje neobične navike pravim malim ritualima koje su izvodili neposredno pred stvaranje ili činjenje djela – umjetničkih, naučnih, ili pak životnih – koja su ih upisala u istoriju.
Pitagora
Jedan od začetnika matematike i jedan od najutjecajnijih filozofskih mislilaca je neke namirnice jednostavno prezirao, ponajviše pasulj. Ne samo da nije htio da ga jede već se plašio i da ga dotakne. Taj njegov odnos prema pasulju mu je na kraju i došao glave. Bar tako kaže legenda. Pitagora je, navodno, bježeći od neprijatelja, naišao na polje pasulja, ali umjesto da se u njemu sakrije nije želio da zagazi unutra, pa su ga neprijatelji stigli i ubili.
Ludvig van Betoven
Jedan od najvećih svjetskih kompozitora je najviše volio da stvara muziku između dva kupanja, ili nakon što bi se polio vodom. Dugo bi hodao po sobi dok je smišljao kompoziciju, a na kraju bi se polio vodom i nastavio da zapisuje note.
Onore de Balzak
Mnogi ljudi ne mogu da zamisle dan bez nekoliko šoljica kafe. A čuveni francuski književnik je navodno pio oko 50 šoljica dnevno. Jednom je rekao da je radio 48 sati uz samo tri sata sna, pa je jasno da mu je kafa pomagala da ostane budan.
Igor Stravinski
Čuveni ruski kompozitor, najpoznatiji po baletu “Žar-ptica”, imao je običaj da svakog jutra 15 minuta dubi na glavi. To je radio kako bi “razbistrio misli”.
Leonardo da Vinči
Da Vinči nije bio ljubitelj spavanja. Ovaj renesansni umjetnik, izumitelj i naučnik je, da bi postigao sve što je planirao, riješio da se odrekne uobičajenih nekoliko sati spavanja. Umjesto toga, on bi 24 sata proveo budan, pa nakratko dremnuo, pa opet cio dan bio aktivan.
Nikola Tesla
Srpski naučnik i izumitelj je važio za veoma neobičnu ličnost. I on nije mnogo spavao, svega dva sata dnevno, ali to nije najneobičnija stvar koju je radio. Prije nego što bi legao u krevet, on bi 100 puta stisnuo prste na nogama, jer je vjerovao da će to da mu poboljša rad moždanih ćelija. Takođe, volio je golubove, ali nije imao simpatije prema nakitu i gojaznim ženama.
Agata Kristi
Književnike često zamišljamo za nekim pisaćim stolom ili u radnoj sobi koja odiše njihovim karakterom. Ipak, čuvena spisateljica detektivskih romana nije imala ni radnu sobu, niti sto. Ona je sa sobom nosila pisaću mašinu i pisala je gdje god bi poželjela – pa bilo to u hotelu ili u kuhinji.
Albert Ajnštajn
Ajnštajn je oduvijek bio ekscentričan. Nije volio berberine, pa je puštao kosu da mu raste. Nije nosio čarape, jer ih je smatrao nepotrebnim.
Fridrih Niče
Jedan od najuticajnijih evropskih filozofa je sve svoje knjige pisao stojećki i kritikovao je sve druge koji to nisu radili. Jednom je Gistava Flobera nazvao “nihilistom” jer se odmarao dok je Niče pisao. Inače, i Virdžinija Vulf i Luis Kerol su takođe voljeli da pišu knjige stojećki.
Čarls Dikens
Dikens je bio poznat kao perfekcionista, ali je moguće i da je imao opsesivno-kompulsivni poremećaj. On je mrzio kada mu kosa ne bi bila savršeno očešljana i kada bi mu štrčala makar i jedna dlaka na glavi. Zato bi se opsesivno češljao nekoliko puta dnevno. Na svom radnom stolu je volio da uvijek ima malu vazu sa cvijećem, nož, papire i bronzanu statuu dvije debele žabe sa mačevima.
Džejn Ostin
Engleska književnica je mrzjela kada bi neki radoznalac poželio da proviri u spise za njene nove knjige prije nego što ih ona završi. Zato namjerno nije podmazivala vrata svoje sobe kako bi mogla da čuje da li neko pokušava da uđe.
