Svaki narod u svijetu ima potrebu da bude informisan o svim dešavanjima koja su bitna i značajna za očuvanje svog identiteta, svoje tradicije, vjere, kulture. Tako i Bošnjaci koji su kao manjina na Kosovu, ne samo da su imali potrebu nego i obavezu da oćuvaju svoje ime, porijeklo, identitet. Jedan od načina za to jeste i pisana riječ na svom jeziku.
Kada govorimo o pisanoj riječi na Kosovu, ona se na bosanskom jeziku može pratiti od 1995. godine kada se počelo sa izdavanjem godisnjaka Takvim, pa onda i lista Selam, a od kraja1999. godine preko nedjeljnika Kosovski avaz, koji je finansijski pomogla USAID kancelarija u Prizrenu, zajedno sa još dva lista na albanskom i turskom jeziku. Kosovski avaz je izašao u 39. broja, koji je kasnije – odlukom redakcije – integrisan u ondašnji novopokrenuti magazin Alem koji je poćeo da izlazi pod ovim imenom od marta 2001. godine, sve do aprila/maja 2011. Godine u 184. broja.
U ovom radu ćemo se fokusirati samo na glasila koja su od 1995. godine pa ovamo, izlazila na bosanskom jeziku na Kosovu, to jest govorit ćemo o reviji Selam i o Takvimu.
SELAM -revija za društvo, vjeru i nauku
Na jednom od sastanaka bošnjačkih intelektualaca i pojedinih islamskih vjerskih ličnosti i aktivista u Prizrenu, koji je održan 1995. godine, donesena je odluka da se formira jedna grupa intelektualaca koja će pratiti kulturna, vjerska i naučna dešavanja Bošnjaka Kosova, te da će te informacije predstaviti svojim sugradjanima u listu na maternjem – bosanskom jeziku. Ovaj list ili kako je nazvana Bošnjačka revija za društvo, vjeru i nauku Selam[1] je osnovan 1995. godine.
Na ovaj korak bošnjački intelektualci i aktivisti su se odlučili, kako i sami urednici u predgovoru drugog broja navode, zato što su posle raspada Jugoslavije, čitaoci na području Kosova ostali bez i jednog glasila na bosanskom jeziku koje će tretirati kulturu, tradiciju, vjeru, nauku…Listovi koji su izlazili na bosanskom jeziku u Bosni i Hercegovini kao što su bili Preporod, Islamska misao, Mualim, Glasnik, Zemzem…su u to vrijeme bili teško dostupni Bošnjacima Kosava, pa se zbog toga rodila ideja da Bošnjaci sami pokrenu jedan takav list.
Prvi broj lista Selam je izašao u februaru 1995. godine, samostalno, i ovaj broj je ustvari bio informativno-vjerskog sadržaja, uz jedan solidan tekst sa informacijama o naseljima bosanskog govornog područja – inače bez imenovanja kao bosnjačkih. Taj primjerak su priredili Muharem
_________________________________
[1]“Razlog zbog kojeg su se iz redakcije opredjelili da ime ove revije bude Selam, je zato što je selam – mir, koji ima svoj korijen u riječi islam, i najčešće je u upotrebi u jezicima kojima muslimani govore. Selam – mir je potreba Muslimana i drugih konfesija na našem području i šire, naročito u BiH, poslije četvorogodišnje agresije i rata.“
ef.Hadži, novinar Refki Alija i Ćerim Bajrami, i on je koncepcijski odstupao od narednih primjeraka, počev odmah od drugog pa do 13-tog broja, iz ljeta 1998. godine, kad je i prekinuto izdavanje lista, zbog teškog zaoštravanja političke situacije na Kosovu.
Kao i svugdje, od ideje do realizacije je trnovit put, pa je tako bilo sa ovim listom. Nakon izlaska prvog broja, problemi sa kojima se redakcija i priredjivaci ovog lista susretalisu bili, izmedju ostalih, i pitanje registracija lista. Naime, tadašnji srpski režim na Kosovu nije dozvoljavao registraciju bilo kakvog štampanog medija na bosanskom jeziku. Nakon perioda od godinu dana, u kome nisu mogli ništa objaviti samostalno, pokretači i urednici su došli na ideju da se obrate Islamskoj zajednici Kosova, kako bi im ona pomogla u ostvarivanju njihovog cilja. Poslije nekoliko susreta sa čelnim ljudima IZK u tome su i uspjeli, pa im je dozvoljeno da list Selam izlazi kao specijalno izdanje revije na albanskom jeizku Dituria islame. Na radost mnogih, drugi broj ovog lista je izašao februara 1996. godine.
Redakcijski odbor ovog lista su sačinjavali: Ćerim Bajrami, Jonuz Hodža, Mustafa Balje, Refki Alija, Mirsada Aliagić, (r) Nuridin Jonuzi, povremeno Nesim Mustafi, Miftar Adžemi, Azar Zulji, Ćemailj Smailji, Mehmed Hamza, Sadik Idrizi, (r) Alija Džogović…
Na neki način i svi imami iz džemata bosanskog govornog područja na terenu u opštinama Prizren, Peć, Dragaš…, su bili saradnici ovog lista a povremeni saradnici i autori radova u listu su bili većina bošnjačkih intelektualaca. Iz Bosne su prenoseni ili objavljivani radovi od – Enesa Karića, Mustafe Spahića, Džemaludina Latića, hfz. Halida Hadžimulića… Od poznatih intelektualaca sa Kosova, pored spomenutog rahmetli akademika Aliju Džogovića, saradniik lista je bio i rahmetli akademik dr. Jašar Redžepagić…
Od drugog broja februara 1996. do ljeta 1998. godine, izašlo je ukupno 13 brojeva. Pošto je u tom periodu pritisak beogradskog režima dostigao kulminaciju, uz intenziviranje sukoba na Kosovu, uslijedile su i usmene prijetnje redakciji Selama od pojedinaca koji su bili u tadašnjoj vlasti ili oko nje u Prizrenskoj opštini. U tom periodu je privremeno obustavljeno izlaženje Selama.
Ova obustava je bila na snazi sve do prestanka rata na Kosovu avgusta 1999. godine. Uz saglasnost sa prethodnim nacelnim izdavačem Dituriom islame, i na osnovu odluke redakcije, revija Selam objavljuje samostalno svoj 14. broj 1999. godine. U mjesecu avgustu 1999. godine, ovaj list se pojavljuje kao prvo štampano glasilo uopšte na Kosovu na nekom drugom jeziku mimo albanskog.
U svim brojevima ove revije, kako ističe Ćerim Bajrami, (koji je bio od drugog broja de fakto a od 14-tog broja i de jure urednik ove revije) pri izboru objavljenih tema iz islamistike u listu Selam vodilo se računa da se prednost da onim radovima koji su u skladu sa tradicionalnim višestoljetnim praktikovanjem islama na ovim prostorima, te također da autori budu renomirani poznavaoci islamske misli, kao i problematike kojom se bave u svom radu.
Reportaže i izvještaji sa islamskih vjerskih manifestacija: hatma-dova, otvaranja novih vjerskih objekata i sličnih svečanosti uz praćenje aktivnosti isturenog odjeljenja Alaudin medrese u Prizrenu, bile su teme stalno prisutne na stranicama lista. Ove događaje, naime, naročito u džematima bosanskog govornog područja, prije redakcije Selama na Kosovu niko nije bilježio, pa su ljudi, prije toga, nekako stekli ubjeđenje da te manifestacije navodno i nisu važne, pošto mediji o njima ne obavještavaju. A da to nije tako svjedoče i zapisi sa terena koji govore o pravoj prezentaciji duha pripadnika jedne vjere, odnosno naroda, kao i o velikom interesovanju čitalaca poslije pisanja revije o tim događajima.
Bajrami navodi da su se povrijemeno u ovom listu prezentirali i stavovi Islamske zajednice Kosova kroz intervjue i saopštenja njenih organa i zvaničnika. Također su objavljivani i zvanični stavovi Islamskih zajednica sa prostora bivše SFRJ.
Također, pored toga što su urednici pripremali ovu Reviju, oni su bili zaslužni za niz drugih aktivnosti kao što su: od 1997. godine su bili organizatori prvih, drugih i trećih susreta bošnjačkih pjesnika na Kosovu, u kome su učestvovali pjesnici na bosanskom jeziku, ali i pisci na albanskom i turskom jeziku; organizirali su dva susreta polaznika mektebske nastave, organizovali su tribine, skupove i predavanja, a posebno su se istakli kao izdavači više reprint naslova islamsko-vjerskog sadržaja na bosanskom jeziku, deficitarnih na našem području, a bili su i priređivaći Takvima na bosanskom jeziku.
Sve u svemu, do juna 2002. godine izdato je 24. broja lista Selam, ali, ono što je najbitnije, i sa čime se i mnogi slažu, jeste da je Revija Selam bila jedna od malobrojnih (prije rata jedinih!) bošnjačkih institucija na Kosovu.
Revija Selam je tek u nekoliko posljednjih brojeva, tek od 18. broja izdvajala po neku skromnu nadoknadu za autore tekstova, jer je ranije uz tehničku pripremu lista, plaćani su samo troškovi njegovog štampanja. Sve ranije godine redakcija i saradnici Selama su radili bez nadoknade, za sto je Ćerim Bajrami potencirao zahvalnost svim saradnicima i prilikom ovog našeg razgovora s njim.
Razlog zbog kojeg je ovaj list prestao da izlazi je, kako navodi Ćerim Bajrami, jeste što je distribucija revije nije mogla da podmiri više od polovine njenih realnih troškova izlaženja, te da u medžuvremenu a poslije rata donatori nisu bili zainteresirani da pomognu, jedni (zapadne provenijencije) vjerovatno zbog njenog imena, a drugi (istočne) bezbeli zbog njenog umjerenog i tradicionalnog koncepta u tretiranju islamskih tema i sadržaja.
Neki brojevi revije SELAM
GODIŠNJAK TAKVIM
Drugo glasilo koje je bilo izdavano na bosanskom jeziku, počev od 1995. godine, je Takvim. Da napomenemo da je bilo prekida u izdavanju, Takvim se do dana danšnjeg održao na našim kosovskim prostorima.
Razlog zbog kojeg se krenulo u akciji 1994. godine oko pokretanja redakcije za izdavanje Takvima je bio nedostatak literature na bosanskom jeziku, kao i potreba muslimana kao neophodno sredstvo za orijentaciju kada je u pitanju vrijeme, datumi, dani, mjeseci kao i vjerski blagdani i vremena namaza u toku godine.
Takvim na bosanskom jeziku na Kosovu izlazi od 1995. godine. Od prvog broja, formalno se mijenjao nominalno upisani izdavač – na početku je to bilo Udruženje ilmije Kosova, kasnije Predsjedništvo Islamske zajednice Kosova, a nakon njih je izdavaštvo preuzelo ureedništvo lista Selam, a urednici su imali saglasnost IZ Kosova za ustupanje službenih takvimskih vaktova namaza i islamskih blagdana iz zvaničnog Takvima na albanskom jeziku na Kosovu.
Smatramo bitnim ovdje napomenuti, da su svo vrijeme, dok su urednici Selama bili i izdavači Takvima na bosanskom jeziku, sve troškove snosili sami oko izdavanja i distribucije, osim za jedan broj za koji je štamparske troškove podmirila IZK.
Od prvog broja Takvima, priređivaći su bili redakcijski odbor lista Selam, i to je tako ostalo u kontinuitetu sve do 2008. godine, do kada je bilo izdato 14. brojeva takvima na bosanskom jeziku na Kosovu.
Piređivaći ovih brojeva Takvima su uglavnom prezentirali aktuelne teme autora Bošnjaka sa Kosova, ali je bilo i preuzetih radova od renomiranih autora iz Bosne i Hercegovine. Stalne rubrike Takvima su bile Pitanja i odgovori koji su preuzimani iz poznatog lista Preporod u Sarajevu, te takvimski dio iz Takvima na albanskom jeziku. Mogu se naći po neki intervjui, aktuelne teme o izazovima sa kojima se susreću Bošnjaci na Kosovu. Bilo je tu i tema iz fikha, akaida, sunneta, ahlaka…Zanimljivo je da u Takvimu za 2008. godinu publicirana i Deklaracija o pregovorima u Beču, koja je bila usvojeni dokumenat od dijela političkog, NVO i izdavačkog sektora medju Bošnjacima Kosova…
Takvim za 2009., 2010., 2011. godinu nije izašao na bosanskom jeziku, tako da su Bošnjaci Kosova bili uskraćeni za veliki broj informacija. Mogući razlog u prekidu izdavanja Takvima u ovom periodu je najverovatnije bio finansijske prirode.
Godine 2011., većina studenata koji su se vratili sa Islamskih fakulteta u Sarajevu i Pristini, kao i sa drugih fakulteta iz Arapskog svijeta, te su se zaposlili kao imami u bošnjačkim džematima na području opštine Prizrena, ali i oni imami koji su već radili na ovom podrućju, dolaze na ideju da formiraju udruženje imama – Ihlas – koje će ih sve okupljati na jednom mjestu. Može se reći da su kao emanet na sebe preuzeli i pripremu Takvima kako bi ispunili prazninu koja je bila prisutna u džematima bosanskog govornog područja, a koju su najviše osjetili džematlije.
Redakciju, kao i autore tekstova u Takvimu za 2012., 2013., 2014. i 2017. godinu su činili imami svih džemata iz navedenog područja. Svaki od ovih godišnjaka Takvima je sadržavao i po jedan tekst nekog od autora iz BiH. Teme su bile raznovrsne, a uglavnom je Takvim iz ovog perioda pratio formu iz prethodnih godina. Takvim za 2015. je u potpunosti preuzet iz Bosne i Hercegovini, i štampan pri IZ BiH, samo što je takvimski dio dodat za teritoriju R Kosova, a za 2016. godinu, Takvima nije bilo. Izdavač Takvima za 2012, 2013, 2014 i 2017. godine je bilo Starješinstvo Islamske zajednice Republike Kosova, koje je, za razliku od prethodnih godina, snosilo sve troškove izdavanja i distribucije.
Na kraju možemo kazati, da se nadamo da ćemo ovim radom donekle probuditi svijest Bošnjaka muslimana Kosova, da se podsjete koliko je bitna pisana riječ, zato što ona ostaje, čuva naš identitet, tradiciju, kulturu. Ako ne budu Bošnjaci pisali sami o sebi, predstavili sebe i svoju kulturu, tradiciju i historiju drugi će i dalje o njima pisati onoliko koliko je u njihovom interesu.
P.S. Ovim putem, apelujemo na ljude dobre volje da podrže dalje „koraćanje“ Takvima na bosanskom jeziku, koji je poćeo da izlazi 1995. godine. Jedan od načina podržavanja jeste da Takvim nadže svoje mjesto u našim muslimanskim kućama. Jer je Takvim bitan, za svakog muslimana, zato što je priručnik koji služi kao neophodno sredstvo za orijentaciju kada su u pitanju datumi, dani, mjeseci kao i vjerski praznici i odredživanja vremena za sve ibadete koje treba da izvrši jedan musliman, (poput namaskog vakta, posta, hadždža..), kao i zbog nekih tema koje se nalaze u njemu kako bi se okoristili i došli do neka saznanja o vjeri. Stoga je Takvim neophodna literatura za svaku muslimansku porodicu. Nadamo se ako Bog da i skorijem pojavljivanja 19-tog Takvima za 2018. godinu.
Neki brojevi TAKVIMA
Korisčena literatura :
- SELAM – Revija/List za kulturu, vjeru i nauku. Brojevi 1 – 24. (1995-2002). Prizren.
- Takvim: (1995 – 2008), kao i (2012, 2013, 2014, 2017.)IZ Kosova;
- Poglavlje „O reviji Selam“, iz knjige u rukopisu „O Bošnjacima i bosanskom govornom podrućju Kosova“, Uz dozvolu autora Ćerim Bajrami.
[1]“Razlog zbog kojeg su se iz redakcije opredjelili da ime ove revije bude Selam, je zato što je selam – mir, koji ima svoj korijen u riječi islam, i najčešće je u upotrebi u jezicima kojima muslimani govore. Selam – mir je potreba Muslimana i drugih konfesija na našem području i šire, naročito u BiH, poslije četvorogodišnje agresije i rata.“