Ptice su dio naše prirodne baštine. Svi smo mi odgovorni za njihovu zaštitu, kao i zaštitu područja na kojem obitavaju.
Ljudski je misliti na sva živa bića oko nas, posebno u periodu zime i drugih situacija u kojima je teško pronaći hranu.
Hranjenje ptica ne košta puno, ali oplemenjuje duše i budi najdublja lijepa osjećanja.
Odsjek za zaštitu okoline Općine Kakanj sačinio je uputu o načinima hranjenja ptica.
Najbolji i najjednostavniji način hranjenja je istopiti goveđeg loja, te u njega staviti kukuruza i prosa. Kada se počne hladiti u njega staviti žicu, oblikovati grudvu i zakačiti vidljivi kraj žice na stablo u parku ili šumarku. U Močvari “Bistrik” Kakanj zimi ima jarebica i fazana, njima treba samo u šumarak ostaviti ovakve grudve, oni će ih pronaći.
U zdjelicu staviti biljne masti pomiješane sa sjemenkama, najbolje suncokret i proso, ili neka mješavina (za papagaje ili kanarince), sve to staviti u zamrzivač (ili vani) da se stisne. Prethodno se unutra treba staviti jedna spiralno uvijena žica (dok je još mekano) da se poslije kad se stisne može izvaditi, pa objesiti negdje. Ovo se sve odnosi na hranu za sitne pjevice (sjenice, zebe, vrapce i sl).
Za močvarice, tj. za patke može se posuti po ledu kukuruz ili staviti prethodno pomenuti kolač, ili na obali klipove kukuruza nabiti na štap da ih snijeg ne prekrije, ptice će ih pronaći.
Kormorane, koji su inače zaštićena vrsta ptica, hraniti isključivo ribom, u saradnji sa ribarima ili civilnom zaštitom.
Potrebno je kontinuirano obavještavati ribare da kormorane ne smiju ubijati jer je to ptica sa crvene liste i njeno ubijanje je krivično djelo.
Riječne galebove, čaplje i škanjce i sve ostale grabljivice najbolje je na rijekama hraniti otpadom iz klaonica peradi. I to se može realizirati u saradnji sa ribarima ili civilnom zaštitom.
Što se tiče hranilica za sjenice i brgljeze postoji mnogo tipova hranilica. Najpraktičnija, najjeftinija, a ujedno i najfunkcionalnija hranilica je obični plastični kanister.
Pri vrhu kanistera, na širim bočnim stranicama, izreže se po jedan okrugli otvor promjera 4 cm.
Kroz te otvore ulaze ptice, uzimaju po zrno suncokreta i zatim s njim u kljunu odlete do neke grane, uhvate čvrsto nogom zrno i razbiju ga kljunom da bi došle do jezgre. Ispod otvora nije potrebno stavljati nikakav štapić za sjedanje ptica. Ujedno se kroz te otvore hranilica puni zrnjem.
Na dnu kanistera mogu se probušiti male rupice da kroz njih može oteći voda (za slučaj da je u hranilicu ipak prodrla kiša). Ručka kanistera sveže se konopcem za granu i ostavi da visi. Treba jedino paziti da grana bude toliko tanka da se po njoj ne mogu popeti mačke, ali ipak toliko debela da se previše ne njiše na vjetru.
Kako bi se pticama što prije skrenula pažnja na hranilicu može se oko otvora na kanisteru “prilijepiti” nekoliko zrna suncokreta prethodno uvaljanih u običnu mast.
Praktično je tako kapacitirati hranilicu da se puni svakih sedam dana. Ako je smještena na nekom mjestu gdje ne dopire kiša, to može biti i mnogo rjeđe. Sedmična potrošnja suncokreta može biti između 1 kg i 2,5 kg.
