Rasprave dugo traju i ko zna koliko dugo će trajati. Cristiano Ronaldo ili Lionel Messi? FIFA je uručivanjem titule “The Best” Portugalcu kazala da je rezultat 5:5. Potvrdila je da se punih deset godina fudbalski svijet dijeli na “njih dvojicu” i ostale.
U nedostatku epiteta, obično se uz Ronalda i Messija dodaje atribut “izvanzemaljci”. Barem su od svih fudbalera koje gledamo u ovom stoljeću njih dvojica najbliži tome. Ako neko i jeste s neke druge planete, iz neke druge galaksije, onda su to portugalska mašina i argentinski genijalac.
Njihova “mrtva utrka” u individualnim i timskim trofejima je neviđena. Ne samo u fudbalu, nego u bilo kojem drugom sportu. Takav kontinuitet, takvu dominaciju, takvo odstupanje od konkurencije svijet sporta do sada nije vidio.
Možda se FIFA-inom izboru povremeno zamjeralo na tome što su Ronaldo i Messi stalno među trojicom najboljih, ali takve opaske ste teško mogli čuti od nekog fudbalera. Jer svi ostali su znali ko se gore na vrhu utrkuje i da tamo gore na tom vrhu zapravo i postoje samo dva mjesta. Ne zbog marketinga, ne zbog prodavanja magle, nego zbog toga što su jednostavno nedostižni.
Nećemo ovdje pozivati statistiku u pomoć. Naveli smo onih FIFA-inih 5:5, naveli broj godina u kojima gledamo “njih dvojicu” i ostatak svijeta. I tu ćemo stati. Jer, ni Ronaldo ni Messi ne znaju koliko trofeja imaju u kući, u muzeju i pored koliko rekorda stoji njihovo ime.
Nećemo, barem ne ovaj put, pokušati ni ocijeniti ko je bolji. Kako vrijeme prolazi, ta priča uglavnom ide u smjeru degradiranja jednog i uzdizanja drugog, a to je zločin. Zar se uspjeh ijednog od njih može osporiti? Zar se njihov boravak među zvijezdama može umanjiti? Povezati s nekom srećom, nekom nepravdom, nekom prevarom?
Ovaj put, ipak, možemo pokušati potražiti odgovor na pitanje ko je bio bolji od Ronalda i Messija. I tu nije potrebna velika rasprava, već se dovoljnim čini upitati se da li je ikada ranije postojala veća konkurencija u fudbalu, da li je sam fudbal ikada bio zahtjevniji i da li je postojao neko ko na takvom nivou toliko dugo traje. Veličina Ronalda i Messija ogleda se u svemu tome, posebno u tom trajanju, jer velikog fudbalera, ili preciznije, sportistu upravo trajanje najbolje definiše.
Zaigrati finale najvećih takmičenja kao tinejdžer te stalnim napretkom i pomjeranjem granica ne prestajati igrati na takvom nivou mogu samo oni koji su zaista najveći svih vremena. Ronaldova i Messijeva biografija su jedine koje sadrže takvu fabulu.
Prilijepit će im se to što nikada nisu osvojili Svjetsko prvenstvo, takmičenje u kojem vam kao igraču faktor sreće igra najveću ulogu za razliku od svih drugih takmičenja, potpuno je nepravedno u rangiranju njih dvojice na listi najboljih svih vremena.
Možemo pokušati i potražiti odgovor na pitanja šta ih razlikuje i zašto je njihova veličina teško mjerljiva.
Dobro, razlika između Ronalda i Messija, gledajući stil igre i način na koji manifestiraju svoj talent, sasvim je očigledna. Ali, ujedno i nezgodna za precizno objašnjenje.
Sir Alex Ferguson je Cristiana Ronalda jedne prilike, igrajući bilijar, opisao kao igrača koji bi se snašao i u nekom timu Championshipa, negdje u nižem razredu engleskog fudbala, dok je za Messija kazao da je on – Barcelona. I tu je legendarni škotski mudrac poprilično dobro “pogodio žicu”.
Ronaldo je borba, želja, ambicija, neutaživa volja za napretkom, za bijegom iznad prosjeka, ma iznad svega. On je simbol sportiste, čovjeka koji sve podređuje svom cilju, čovjeka koji svom djetetu uskraćuje ulogu majke kako bi imao mirniji život i kako karijera ne bi trpjela, čovjek koji djecu Realove akademije svojim radom tjera da umjesto “bit ću kao Ronaldo” radije začuđeno kažu “uh, zar je tako teško biti kao Ronaldo”.
U Realu su igrali “stari, dobri” Ronaldo, igrao je Kaká, marširao Zinadine Zidane, rekorde postavljao Alfredo di Stefano, ali era Cristiana Ronalda je nezapamćena. Brojevi Ronalda u Realu su gornja granica realnosti. Po dolasku u Real dočekala ga je monstruozna Barcelona, preživio je i nju i četiri uzastopne titule za najboljeg igrača svijeta koje je dobio Messi. Real je na njegov pogon nadjačao Barcelonu, a on se izjednačio s Messijem. Upornost, istrajnost, manijakalna posvećenost, nazovite to kako hoćete, ali isplivalo je sve to na površinu gdje stanuju samo najveći.
