Obrazovanje, stav, poštenje, vještina, komunikativnost, šarm, karizma i, naravno, posjedovati cilj… Ovo je dio osobina koje bi morao imati svatko tko želi postati lider.
Nije malo ako se namjeravate baviti politikom… Primjerice, miljenici svjetske scene danas su Emmanuel Macron i Justin Trudeau.
Ima li takvih lica na balkanskoj političkoj sceni? Da li su se pojavili neki novi ljudi, ili zašto nisu?
Ako neki i bljesnu, njihova se zvijezda brzo ugasi, naprosto jer se pojedini ne žele odrediti prema najosjetljivijim pitanjima, odnosu prema susjedima, prošlosti, devedesetima, jer kako je ugledna srpska povjesničarka Latinka Perović rekla: “Prošlost je teška hipoteka za budućnost Balkana”.
Davno potrošena lica bh. političke scene
Savjetnica za odnose sa javnošću iz Sarajeva Una Bejtović kaže da oni koji žele biti lideri 21. stoljeća moraju biti časni i etični.
“To su oni koji su do bilo kakve svoje pozicije – bilo društvene, bilo poslovne, bilo političke – došli nekim svojim trudom, radom, zalaganjem, obrazovanjem, istrajnošću i dosljednošću u promoviranju ideja i univerzalnih humanističkih vrijednosti. I naravno, to bi trebala biti osoba koja – koliko je to moguće na Balkanu – ima zdrav otklon prema recentnoj historiji, sa senzibilitetom uvažavanja drugog i drugačijeg, s obzirom da balkanski prostor neminovno diktira bliske susjedske odnose i svijest o svemu onome što jeste teret devedestih koje utiče na nove generacije i sve druge koji žive na ovom prostoru”, ocjenjuje Una Bejtović.
Bejtović: Teško je u ovakvoj retorici koja nas prati s medija razabrati tako nekoga ko želi na jedan častan i etičan način graditi svoju političku karijeru. Ali, ono što je evidentno je da su oni koji su na političkoj sceni više od 20 godina davno potrošena lica, davno potrošene ideologije i davno potrošene retorike i oni ne mogu ponuditi ništa novo. Na nama je da se nadamo da će se u generaciji koja je sada punoljetna ili mlađa, pojaviti neko sjeme novih vrijednosti koje mogu donijeti prosperitet cijelom regionu, ne samo Bosni i Hercegovini.
Netko poput Macronea u Srbiji – naučna fantastika
U Srbiji je pojava jednog političara tipa Macrona ili Trudeaua ravna “teškoj futurologiji, pa čak i neka vrsta moralne, ako ne i naučne fantastike” ocjenuje Tibor Jona.
“To podrazumeva postojanje jedne vrste organizacije i društvenih vrednosti koje kod nas ne postoje, a kada će… ne znam. Nekako mi se čini da Srbija ima političara 21. veka samo ukoliko taj vek shvatimo kao apsolutno vek otimačine i zanemarivanja javnog interesa u odnosu na lični i partikularni interes. Ali ukoliko 21. vek posmatramo u kontekstu razvoja ljudske civilizacije koja se kreće ka sve humanijem i pristojnijem društvu u kojem sve više ljudi uživa sve veća prava, onda mi moramo priznati da smo jako daleko od toga”, ističe Jona.
“Sistem je ovde tako napravljen da takve ljude već pri kraju srednje škole, a u svakom slučaju pri kraju fakulteta, motiviše da odu i da svoju sreću potraže negde drugde i onda je takva grupa ljudi, koja bi to mogla postati već odavno, u nekom Frankfurtu, Berlinu, Londonu, Montrealu”, dodaje Tibor Jona.
Jona: Da bi se desio jedan Macron, nama suštinski nedostaje srednja klasa iz koje dolazi Macron i potrebno je naći jednu široku društvenu bazu koju čine ljudi koji su finansijski nezavisni od onoga što mi ovde u Srbiji zovemo partitokratija, a što se u drugim zemljama regiona možda naziva i “uhleb”. Dakle, potrebno je napraviti tu jednu grupu ljudi unutar društva iz koje bi takav jedan lider mogao da izađe, čovek koji nije zavisan od partijskog zapošljavanja, dakle čovek koji ima karijeru, svoje prihode, sve ono što današnji političari mahom nemaju. Zato je meni prosto nemoguće da zamislim odakle bi jedan takav čovek mogao do dođe, a i kada bi se on jedan, jadan pojavio, mislim da bi ga sistem vrlo brzo pojeo, što se u neku ruku desilo i sa Zoranom Đinđićem.
Budući predsjednik Crne Gore treba biti žena
Crnogorski pisac Balša Brković smatra da u Crnoj Gori ima mladih, beskompromisnih političara. Jedan od njih je Dritan Abazović, ali u Crnoj Gori cijeli mehanizam je postavljen tako da mlađi teško dođu do izražaja i pozicije da djeluju na stvari.
“Ovdje imate jedan petrificiran politički sistem koji se i dalje samoreprodukuje bez obzira što vlast pristaje na evropsku retoriku, na jednu vrstu maksimalne kooperativnosti sa Briselom, ali to je zapravo velikim dijelom prevara. Imate sistem koji na najgori mogući način podilazi mentalitetu i u tom smislu je kapitalno važno da se na duge staze pojavi neko ko će da ima težinu na javnoj sceni, koji nudi drugačiji model djelovanja i sistem vrijednosti. Naime, vlast ovdje nije sporna po prihvaćanju sistema vrijednosti, problem je što oni prihvatanje toga sistema fingiraju, stvaraju takav utisak, a to nije realnost i to vidimo mi koje ovdje živimo”, ističe Balša Brković.
Brković: Bilo bi dobro da bude ona i to iz mnogo razloga. Prvo, zato što je crnogorsko društvo mačističko, kao većina južnjačkih, mediteranskih društava. Bilo bi jako dobro da predsjednički kandidat, nadam se, ujedinjene opozicije, odnosno građanskog dijela opozicije, bude žena. No, bez obzira bila ona, ili on, treba znati da ovdje imate jednu mašineriju koja je neka vrsta spoja kriminala, tajne policije i korumpiranih medija i koji vrlo žestoko pokušavaju da kompromituju bilo koga ko pokušava unijeti neke nove vjetrove i novi duh na političku scenu u Crnoj Gori.
Hrvatska bez škole za političare
Stručnjak za PR iz Zagreba Krešimir Macan smatra da Hrvatska nema školovanih lidera, već političara koju su jednu vrstu obrazovanja prošli kroz Europski parlament.
“Istinski lider mora imati karakter, treba proći kroz sve političke strukture, no problem je da u političkim strukturama napredujete baš ako vam unište karakter, dakle, ako ste poslušnik. Na neki način morate imati dovoljno sreće da u vam tom političkom plivanju ne ubiju sve što je dobro u vama, jer je, nažalost, prevladala ta negativna selekcija, dakle, ne tko misli svojom glavom, tko uči, tko ima širinu, tko zna, nego tko se više sviđa ili dodvorava šefovima i drži se principa – ne talasaj!”, konstatira Macan.
